Partizan je doživio težak udarac u osmini finala Konferencijske lige, a ekipa Aleksandra Stanojevića dobila je nekolicinu lekcija u 90 minuta - lekcije koje će morati što prije da prebrode ukoliko žele da ih "petarda" u Humskoj ne uspori u borbi za titulu prvaka Srbije.
Kakva noć, kakvo otrežnjenje. Rekao je Aleksandar Stanojević prije meča da je osmina finala u Konferencijskoj ligi prilika da njegov tim uživa u svom uspjehu. Da je dvomeč protiv holandskog velikana nagrada za sve urađeno ove sezone.
Samo što Fejnord nije želio da se Partizan osjeća nagrađenim što igra protiv njih. Jedino što su htjeli je da pokažu sav raskoš svog talenta na stadionu u Humskoj. Za to vrijeme, Partizan je prelazio put od nadanja do debakla, od energične poletnosti do šamara koji im je pokazao kakva je realnost.
Partizan je u prvom meču osmine finala Konferencijske lige doživio ubjedljiv poraz 2:5, u meču u kojem je dva puta stizao do prednosti. Nijednom ta prednost nije dugo trajala, brzo gaseći nade oko 15.000 navijača crno-bijelih.
Kao što su Partizanove nade bile surovo ugašene, tako su i svi u taboru domaćeg tima saznali surovu istinu - nivo neophodan za ovu fazu takmičenja je daleko od njihovih mogućnosti.
OVO JE PARTIZANOVA REALNOST
Pet golova u mreži Aleksandra Popovića bili su poput šamara otrežnjenja za crno-bijele. Dokaz da je Partizanova realnost daleko od onoga što je Fejnord pokazao u Beogradu. A bilo je tu svega - lijepih golova, brzopoteznih akcija i solo prodora koji su domaćima postavljali nerješive rebuse.
Iako je ovih 2:5 mnoge podsjetilo na Makabi Petah Tikvu davne 2004. godine, ovoga puta ne treba baš ni "skidati glave". Jer ovo je maksimalni domet Partizana. Istini treba pogledati u oči i prihvatiti je. Poslije tri runde kvalifikacija, uspješne grupne faze i dvije pobjede nad Spartom iz Praga, crno-bijeli dalje od ovoga ne mogu.
Priznao je to i Stanojević - Fejnord je bio za dva nivoa bolji. Čak i dok je Partizan držao rezultat u svojim rukama, tamo negdje do 50. minuta, opasnost je non-stop vrebala. Osjećalo se u vazduhu da su crno-bijeli konstantno "na ivici", da ne postoji jasan plan kako da se zaustave naleti Holanđana.
VEZNI RED "PUCA" POD PRITISKOM
Tamo gdje se veliki evropski dvomeči dobijaju i gube, Partizan je bio nepostojeći - u veznom redu. U izjednačenim duelima, često prevagu odnese tim koji zavlada tim dijelom terena, a u Humskoj je tu postojala samo jedna ekipa.
Jer partije Miloša Jojića i Saše Zdjelara na mjestu centralnih vezista bile su za zaborav. Mnogi navijači će ih vjerovatno baš zbog toga još dugo pamtiti, i ne samo njih dvojice. I Lazar Marković se često vraćao na svoju polovinu i tražio loptu u noge, ali nikakvog efekta nije bilo. Tehničkih grešaka Partizana bilo je "koliko hoćete". Griješilo se u jednostavnim dodavanjima, "prodavala" se lopta olako i često gurala u noge igrača Fejnorda.
Osim što se lopta gubila brže nego što se osvajala, ovaj meč bio je još jedan pokazatelj da vezni red Partizana ne umije da igra pod pritiskom. Slično kao u nedavnom "vječitom" derbiju. Gotovo uvijek se tražio neki put "okolo", na bokove, pošto u vezi ništa nije funkcionisalo.
Igra pod visokim presingom rivala pokazuje sve nedostatke veznog reda, ali i odbrane. Ne postoji nikakva sigurnosti s loptom u nogama, a o probijanju presinga povlačenjem lopte unaprijed i da ne govorimo...
FEJNORD U ŠESNAESTERCU KAO U DNEVNOJ SOBI
A kada su crno-bijeli već tako brzo ostajali bez posjeda, u defanzivnim tranzicijama i postavkama na terenu bili su još smušeniji. Kao malo kada u poslednjih nekoliko godina, igrači Partizana bili su miljama daleko od svojih protivnika. I ne po kvalitetu igre, već fizički daleko - davajući Fejnordu sav prostor koji su mogli da požele.
Bilo je nevjerovatno vidjeti da su igrači Partizana u svakom trenutku za po bar tri koraka kasnili od onoga gdje bi trebalo da budu na terenu. Nije ni čudo onda da je Fejnord u šesnaesterac Partizana ulazio kao u svoju dnevnu sobu. Marko Živković je na desnom beku bio "pregažen" brzopoteznim Luisom Sinisterom, Vujačić i Saničanin su često samo pogledima pratili svoje rivale, a izostala je i pomoć veznog reda.
Kada god bi Fejnord prešao u Partizanovu trećinu terena, crno-bijeli ne bi stigli ni da uđu u bilo kakav duel. Lopta je već prolazila između linija, prije šanse da bilo ko reaguje. To jeste bio i kvalitet Fejnorda, ali i vidan nedostatak istog u redovima crno-bijelih. Tako se i dobija 12 šuteva iz svog šesnaesterca, a ukupno osam u okvir gola...
TITULA, TITULA I SAMO TITULA
Vjerovatno će igračima Partizana još neko vrijeme "zujati u ušima" od probojnosti Luisa Sinistere ili udaraca Jensa Tornstre. Brideće obrazi, jer primiti pet golova u Humskoj je katastrofa ma ko god bio sa druge strane. Ali ovo će biti i novi ozbiljan test za ekipu Aleksandra Stanojevića.
Poslije glatkog poraza u derbiju i ove "petarde", dovoljno je "materijala" da Partizan bude u mentalnom nokdaunu. Ipak, Partizan je i dalje lider šampionata na 11 kola do kraja sezone - to je već kilometrima dalje u odnosu na ono dokle su dobacivali u ligi prethodnih sezona.
Stanojević želi da vidi "da li smo pravi", kako je rekao u četvrtak uveče, a prilika za to stiže već u nedjelju protiv Napretka. Ubjedljiv poraz od Fejnorda je, ako ništa drugo, bar poslao signal svima da se Konferencijska liga mora što pre zaboraviti, iako u njoj preostaje još jedna utakmica.
Cilj je titula, titula i samo titula i zato u Partizanu moraju da poslije Fejnorda uzvrate udarac. Uostalom, ta titula je bila osvojena i poslije Petah Tikve...