MONDO TEMA

Stolica htio hrabar Partizan, a prvi nije pošao tim putem: U Humskoj ne pomažu ni superheroji - klub predugo podbacuje!

Autor Haris Krhalić

Partizan je želio u Ligu Evrope, ali je, ipak, mnogo "zagrizao". Ispadanje od AEK-a, ali i čitav mandat Ilije Stolice pokazali su koliko u Humskoj sve stoji na krhkim nogama, da na svim nivoima postoji nedostatak kvaliteta, hrabrosti i odgovornosti.

Izvor: MN Press/Mondo/Stefan Stojanović

Htio je Partizan da se vrati u Ligu Evrope, ali nije uspio. Poslije odlične sezone u Konferencijskoj ligi, izborio je šansu da bude na četiri meča od takmičenja u višem rangu evropskog fudbala. Htio jeste, ali je izgleda "zagrizao" preveliki zalogaj.

Jer Partizan je poslije ukupnog poraza 3:4 od AEK-a iz Larnake ostao ne samo bez Lige Evrope, već i bez trenera Ilije Stolice, hrabrosti i odgovornosti. Ostale su samo mrvice - mučna atmosfera oko tima i uprave kluba, nedostatak heroja da istupe i spasu stvar, kao i prilika za popravni u Konferencijskoj ligi.

Partizan je znao da će protiv AEK-a morati da uradi ono što je prije 12 mjeseci uradio protiv Santa Klare. Ali za razliku od tog revanša protiv Portugalaca, sada je nedostajalo kvaliteta, čvrstine i otresitosti. Pa opet, jasno je da je u timu Partizana sve to polazilo od "glave", tj. od trenera.

STOLICA BEZ HRABROSTI, A HTIO JE TAKAV PARTIZAN

Nije Partizan pošteno ni ispao iz Lige Evrope, a beogradski mediji su već jasno objavili da je Ilija Stolica smijenjen. Pet uzastopnih mečeva bez pobjede i eliminacija na prvom koraku su i u manjim klubovima razlog za promjene. Ali kada je na red došla konferencija za medije, Stolice nije bilo da odgovori na pitanja novinara.

Kao što je strategu crno-bijelih nedostajalo hrabrosti da se pojavi pred medijima i javno preuzme odgovornost na sebe - pa makar možda bio i bivši - tako je i njegovom timu falilo petlje na terenu.

Po njegovom dolasku u Humsku bilo je dosta priče da će Partizan pod novim trenerom igrati hrabar i moderan fudbal, ali na kraju nije bio spreman da i sam pođe tim putem. Crno-bijeli su u revanšu protiv AEK-a češće morali da se regrupišu nakon besplanskog ispucavanja lopti ka protivničkoj odbrani, nego što su pokazali sve ono o čemu je Stolica često elaborirao u ranijim obraćanjima.

Bilo je dobrih momenata u četvrtak uveče, bilo je razloga da se publika u Humskoj razgali, ali možda bi sve izgledalo bolje na terenu da je i Stolica van njega govorio prave stvari. 

"Moj cilj je da pobjeđujem svaku utakmicu", upadljivo glasna bila je njegova poruka. Jer svima u i oko Partizana je jasno da ne može svaki meč da se pobijedi. Ali isto tako - ni učinak od samo jedne pobjede, tri remija i dva poraza ne može da budu podloga za uspješnu sezonu.

JEDAN SLALOM RASPORIO SLABU KIČMU

Partizan je imao tri vođstva u dvomeču sa Kipranima, ali su četiri primljena gola ipak bila previše. U Larnaki su to bili "fotokopirani" golovi iz smušenih reakcija nakon kornera. Onaj drugi iz Beograda, koji je i potpisao Partizanovo ispadanje, bio je pravi simbol problema Stolicinog tima.

U šest sekundi je stalo sve. Od prijema lopte Imada Faraža na desnom boku, do maestralnog matiranja Aleksandra Popovića, fascinantno je koliko stvari je moglo da se "oslika" u njima. Kvinsi Menig se vratio da pomogne odbrani, ali je brzo odustao. Tehnički prvi igrač ispred odbrane Ljubomir Fejsa, "ispao" je krajnje naivno i mekano, dok je Patrik Andrade sada već po svom običaju kasnio i bio bez pozitivnog efekta na dešavanja na terenu.

Vujačić je "telefonirao" prilikom napada na Faraža ispred šesnaesterca, taman toliko da ovaj zna gdje mu se otvara "krater" pred golom crno-bijelih. Kapiten Urošević nije stigao da ga zatvori i odličan udarac Faraža kompletirao je jedan od ljepših golova u Humskoj u posljednje vrijeme.

U ŠEST SEKUNDI STALO SVE

I sve falinke iz tih šest sekundi mogu se pripisati igračima Partizana i na nivou utakmice. Andrade je ponovo pokazao da je daleko od pojačanja, baš kao što je često bio daleko od protivničkih igrača. Da ne pričamo o njegovim brojnim nepreciznim dodavanjima na ključnim dijelovima terena.

"Srce" sredine terena je ponovo pokazalo zašto nije baš mudro da se izgube četvorica prvih centralnih vezista u šest mjeseci (Zdjelar, Jevtović, Jojić, Šćekić) dok je odbrana ponovo bila anemična. Ovog puta je uz Vujačića bio Svetozar Marković, ali njegov najveći doprinos, koliko god nenamjeran, ipak je bio autogol za 1:1. Ubacite u miks i blijedog Bibarsa Natha i često u ofsajd zalutalog Kvinsija Meniga i lista problema je već predugačka.

IMA NEŠTO U TOM DIJABATEU...

Izvor: MN PRESS

Ako je Partizan nešto dobio iz revanša sa AEK-om, onda je to Fuseni Dijabate. Krilni fudbaler je odigrao tek treći meč za Partizan, ali je pokazao da u njemu ima nečega, da posjeduje kvalitet da bude još bolji.

Bio je Robin Rikardovom Betmenu, asistirao mu čak i slabijom desnom nogom, "izbacivao" ga jedan na jedan sa golmanom i nagovijestio da će unaprediti napadačku igru crno-bijelih.

Bio je odličan sa loptom u nogama, izvlačio se iz nezgodnih situacija sa nekolicinom čuvara i driblinzima stvarao sebi prostor za pokretanje napada. Koliko god je činjenica da je tek nedavno stigao i da će još morati da se adaptira, već sada je jasno da će Partizan morati mnogo da se oslanja na njega. Ne samo zbog njegovih kvaliteta koje je do sada pokazao, već i zbog nedostatka kvaliteta na nekim drugim pozicijama.

Šteta samo što Partizanovi "Betmen i Robin" nisu bili dovoljni da se spasi crno-bijeli Gotam, onaj fiktivni grad od kog su mnogi odustali. U fudbalu dvojica ne mogu sami.

NISU PARTIZANOVI PROBLEMI OD JUČE

Izvor: MN PRESS

Kada se podvuče crta, bolnoispadanje od AEK-a moralo bi ozbiljno da protrese Partizan. U neku ruku, to je već slučaj, pošto se u Humskoj sve drma i trese otkako je sezona počela. Ali ne zbog bombastičnih pojačanja ili lepršave igre, već od zvižduka i povika protiv uprave.

Partizanovi problemi traju već neko vrijeme. Stolica je u dva mjeseca uspio da pokaže koliko je u Partizanu sve stajalo na krhkim nogama. S naknadnom pameću postaje posebno očigledno i koliko je rad Aleksandra Stanojevića protekle dvije sezone to uspijevao da koliko-toliko zamaskira. Ponovimo još jednom, da on nije podbacio, već premašio očekivanja na klupi.

Sad više nema mjesta skrivanjima. Navijači Partizana su i golove voljenog tima proslavljali povicima "Uprava napolje", što je kristalno čist pokazatelj šta pet godina bez titule i katastrofalan start nove sezone u dva najvažnija takmičenja mogu da učine navijačkoj bazi.

Dodajte na to i činjenicu o velikim klupskim dugovanjima, koja kao u vrzinom kolu ne daju prostor za pravljenje iole respektabilnijeg tima, i jasno je da u Humskoj u ovim trenucima gotovo ništa nije onako kako bi u tako velikom klubu trebalo da bude.

Fudbalski klub Partizan nije vođen kako dolikuje, a to osim katastrofalnih mjesec dana i ukupnog ambijenta, dokazuju i naprasni rastanak sa sportskim direktorom Ivicom Ilievom poslije sukoba unutar kluba, zatim definitivni promašaj sa Ilijom Stolicom na mjestu šefa struke, a uz to i ono podjednako očigledno - formiranje tima čije su mane, bar u ovom trenutku, više nego jasne.

Partizan već predugo podbacuje u gotovo svim aspektima. Nije ni Stolica vodio prvi tim kako dolikuje, samo što je on ceh platio dobijenim otkazom.