Crvena zvezda je sa tri boda protiv Trabzona obezbijedila sebi još jedan meč u kome će živjeti nada o evropskom proljeću, a u kome će Miloš Milojević ponovo morati da nalazi nova rješenja. Baš kao što je to bilo i u četvrtak uveče protiv turskog šampiona.
Kvalitet trenera najbolje se može vidjeti u "biti ili ne biti" utakmicama, a Miloš Milojević je u pobjedi protiv Trabzona (2:1) položio svoj najveći test od kada je sjeo na klupu Crvene zvezde Nije to bila desetka, niti se s druge strane može reći da se "provukao" šesticom, ali na kraju je svakako najvažnije da je "očistio" jedan od dva predmeta zbog kojih može da padne godinu. Onaj drugi, sa duplo više bodova, imaće za sedam dana u Monaku gdje će biti određeno kojim od tri puta će krenuti Crvena zvezda, ujedno i Milojević sa njom.
Kao i u slučaju svog mentora Dejana Stankovića - i Milojević pokazuje da želi da teži modernom, brzom i progresivnom fudbalu, ali naravno da postoje limiti u okvirima kojih mora da se kreće i koji se najbolje "osjete" na evropskom nivou. Tako je Milojević morao da "izmisli rješenje" i za Trabzon, pošto je na naplatu došao ljetni prelazni rok u kome nije dovedena zamjena za jedinog zadnjeg veznig Sekua Sanoga koji je povrijeđen. Odnosno, dovedena je prekasno u vidu Srđana Mijailovića koji nije registrovan za Ligu Evrope (ni Krstičić, povrijeđen i Nikolić), što je značilo da je neophodno "pronaći novu soluciju" u veznom redu, kako je to rekao Milojević uoči meča na "Marakani".
Odlučeno je da balans u veznom redu donese Slavoljub Srnić koji je igrao "u rupi" između odbrane i veznog reda i jedini zadatak bio mu je da poput korektora ispravlja greške svojih saigrača, odnosno da juri za igračima Trabzona koji su i te kako opasni u tranziciji. Koliko je Srnić bio posvećen ovoj ulozi govori i podatak da je za sat vremena fudbala imao tek 15 pokušaja dodavanja - jednostavno nije rizikovao i Milojević je očigledno savjetovao da drugi diktiraju tempo utakmice.
Na mjestu desne "osmice" igrao je Gelor Kanga i od njega je sve polazilo, kao i u svim prethodnim utakmicama, dok je na mjestu lijevog centralnog veznog igrao Aleksandar Katai, što mnogi možda nisu primijetili. Nominalno, formacijski je označen kao desetka u sistemu 4-2-3-1, ali je imao zapravo daleko povučeniju ulogu nego ikada u karijeri. Vraćao se i pomagao, igrao dalje od Pešića nego što smo navikli, odnosno zauzeo je poziciju na kojoj najčešće možemo vidjeti Mirka Ivanića koji je susret počeo sa klupe i ušao u nastavku kada je "Magiko" ostao bez snage.
Koliko se Katai snašao ili nije snašao u promijenjenoj ulozi, može se polemisati.
Postigao je gol koji je "okrenuo" utakmicu u korist Zvezde, ali tako što je slušao svoj instinkt i pronašao se na pravom mjestu u pravo vrijeme. U dobrom dijelu utakmice, bio je pomalo i zbunjen na terenu. Izgubio je loptu u prvom poluvremenu koja je mogla da dovede do vođstva Turaka preko Bardija, često su ga brži vezni igrači gostujućeg tima "hvatali u raskoraku", dešavalo se da ne pritiska "svog igrača" kako bi se to očekivalo od igrača na njegovoj poziciji, ali na kraju rezultat - i njegov učinak koji se vidi na semaforu - govori da Milojević nije napravio grešku kada ga je poslao na teren.
Dobro je poznato kako Katai jednim potezom zna da riješi meč i Milojević nije želio da se odrekne takve prednosti u odnosu na Trabzon, posebno jer mu je bila neophodna brzina po bokovima - gdje jednostavno nije bilo mjesta za "Magika". Zato je Mitrović špartao poput beka po lijevoj strani, i više doprinio u odbrani nego u napadu, kako bi desna strana (čitaj: Osman Bukari) mogla da bez opterećenja tu defanzivni koristi energiju.
Ispostaviće se, upravo je neočekivana svežina Bukarija u 64. minutu napravila prednost i donijela tri boda Crvenoj zvezdi u utakmici u kojoj je zbog svih datih okolnosti morala da "odskoči individualnost". I na kraju jeste.
Isto će morati i za sedam dana u Monte Karlu, kada će Milojević ponovo morati da se "dovija" jer je ostao bez još jedne opcije. Eraković će se sa mjesta desnog beka gotovo sigurno preseliti pored Milunovića jer je Dragović suspendovan, dok je pitanje da li će poslije ovog eksperimenta sa Kataijem - Milojević to ponoviti i na gostujućem terenu.
U svakom slučaju ne nedostaje mu mašte i ne boji se da donese rizičnu odluku, samo i ovoga puta mnogo stvari mora da se ponovi da se ne bi citirao jedan od idioma iz Marfijevog zakona: "Operacija uspjela, pacijent umro".
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!