Padale su bombe na Srbiju, a bratski klub iz Grčke došao je da igra fudbal usred rata, usred Beograda!
Tačno na današnji dan, 7. aprila 1999. godine, na stadionu u Humskoj odigrana je nezaboravna prijateljska utakmica, Partizan - AEK. Prijatelji iz Grčke došli su u Beograd na koji su uveliko padale bombe tokom NATO agresije na SR Jugoslaviju, putujući iz Atine avionom do Budimpemšte, pa autobusom kroz bombardovanu zemlju od granice sa Mađarskom.
Prije utakmice fudbaleri dva tima izašli su na teren sa velikim transparentom "NATO, zaustavi rat", a tog dana je pred stadionom zasađeno i drvo masline, kao simbol mira i vječnog prijateljstva dva kluba - dokazanog u najtežim danima SR Jugoslavije. Pored toga što su došli na utakmicu, Atinjani su donijeli i humanitarnu pomoć, lijekove, odjeću, dok je i jedna grčka televizija platila 300.000 njemačkih maraka za TV prenos i sav novac je proslijeđen u fond pomoći žrtvama NATO bombardovanja.
Igrači oba tima nosili su na grudima iscrtanu metu, kojima su Beograd i SR Jugoslavija tih dana, nedjelja i mjeseci protestovali i prkosili agresiji NATO-a. Za Partizan su igrali Saša Ilić, Mateja Kežman, Vladimir Ivić, Igor Duljaj, Ivica Iliev, Aleksandar Stanojević... Trener AEK-a bio je legendarni Ukrajinac Oleg Blohin, osvajač Zlatne lopte 1975. i nekad najbolji sovjetski fudbaler. On je tokom deveesetih vodio velike grčke klubove, Olimpijakos, PAOK i AEK, sa kojim je napravio potez kakav mnogi ne bi smjeli.
Utakmica je igrana malo više od 60 minuta, kada su gledaoci ušli na teren mašući srpskim, grčkim i navijačkim zastavama, pa je u tom trenutku odsviran kraj, uprkos pokušajima sudije Dejana Delevića da se meč nastavi. "To je bio trk prkosa i inata, protkan željom da se pošalje slika u svijet, da na pragu 21. vijeka mora da se zaustavi ludilo zvano bombardovanje", slikovito i tačno je opisao FK Partizan tu situaciju.
Pogledajte kako je izgledao taj meč, odigran pred više od 15.000 gledalaca: