Dragan Stojković Piksi govorio je za emisiju "Mojih TOP 11" i u prvom dijelu intervjua se prisjetio jednog od najvećih svih vremena - Dijega Maradone.
Specijalni gost u jubilarnom stotom izdanju kultne emisije "Mojih TOP 11" kolumniste MONDA Neše Petrovića bio je selektor srpske reprezentacije Dragan Stojković Piksi. Pored fenomenalnih anegdota o igračima koje je uvrstio u idealan tim svoje karijere (pritom poštujući osnovne propozicije emisije 'iz svakog kluba za koji je igrao bar jedan igrač, iz reprezentacije samo jedan sa kojim nikada nije igrao u klubu'), jedan od najboljih igrača u istoriji srpskog fudbala osvrnuo se i na svoj prvi susret sa Dijegom Armandom Maradonom.
"Imao sam čast da 1987. godine dobijem poziv u Tim svijeta na proslavi 100 godina Fudbalske asocijacije Engleske. Igrali smo na Vembliju protiv domaće selekcije i bilo je tu gostiju iz cijelog svijeta. Bukvalno krem evropskog i svjetskog fudbala, ali i mnogo poznatih ličnosti iz drugih sfera života. Odsjeli smo u jednom luksuznom hotelu, dole u holu je bilo pedesetak stolova i u jednom momentu svi su počeli da šapuću 'Maradona, Maradona, Maradona'. Vrata su se otvorila i pojavio se 'mali mrav'. Vjeruj mi, kao Bog da je ušao. Žena, djeca, braća, sestre, prijatelji i još 20 njih u pratnji. Popeo se stepenicama na galeriju, okrenuo se ka masi i poklonio kao toreador koji pozdravlja publiku na kraju borbe u koridi. Nevjerovatno koliko je znao da uživa u slavi i popularnosti", priča Stojković za MONDO i nastavlja:
"Kada se poklonio na galeriji, cijeeli hol je ustao i pozdravio ga ovacijama. Zamisli scenu u kojoj Pele, Bekenbauer, Krojf i Elton Džon aplaudiraju deset minuta jednom čovjeku. To je bilo godinu dana poslije Mundijala u Meksiku, Dijego je bio kralj svjetskog fudbala. Bog koji hoda. Bila mi je čast da budem dio tog spektakla. Tokom večere, zamolio sam ga za fotografiju, on je istog trenutka prebacio dijete u ženino naručje i ljubazno mi izašao u susret. To mi je bio vrlo simpatičan gest jednog velikog igrača".
Međusobni duel Maradone i Stojkovića 1990. godine u Firenci, završio se srećnom pobjedom Argentine, ali su se oba asa našla u idealnom timu Svjetskog prvenstva u Italiji: "Kada sam otišao u Veronu 1991. godine, čuli smo se telefonom i tada mi je rekao 'pazi se Italijana, udaraju s leđa, biju dobre igrače, mene su tukli kao konja'. Zahvalio sam mu se na savjetu, mada je u tom trenutku bilo jasno da zbog povrede neću moći da pružim ni djelić svojih mogućnosti", kazao Piksi koji je svojevremeno svom drugu iz vojske i poznatom pjevaču Alenu Slavici često puštao snimak sa utakmice u Londonu:
"Puštao sam mu da vidi dupli pas sa Maradonom i rekao mu da je to isto kao da pleše na bini sa Majklom Džeksonom. To je taj rang. Ovome kako god daš loptu, znaš da će ti je odigrati gdje treba. Ujmetnik. Igrači takve harizme i takve fudbalske moći, rađaju se jednom u sto godina".
Gostujući u popularnom podkastu Nebojše Petrovića, Stojković je otkrio kada je i zašto zavolio engleski fudbal:
"Igrali smo protiv Engleza u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1988. i oni su poslije 25 minuta vodili sa 4:0 (!!!). U finišu meča, Katanec daje gol za 4:1, a oni počinju da se svađaju između sebe kao da gube tri razlike. Ko je morao da skoči, ko da zatvori. Nisam mogao da vjerujem. To je ta 'grinta', taj karakter i mentalitet, nisu slučajno kolijevka fudbala. Sjećam se da sam dan prije utakmice išao ranije na stadion da bih preuzeo neke ulaznice, spustio sam se do terena i bacio pogled na njihov trening. Sticajem okolnosti, tu je bio i Ivica Osim. Našalio sam se sa salektorom 'šefe, sad znamo šta smjeraju, lakše ćemo da ih pobijedimo'. Švabo je bio šeret, samo se nasmiješio i odgovorio 'vodi ti računa da nam ne daju četiri komada'. I stvarno popijemo četiri komada".
Za razliku od Dejana Savićevića, Piksija samo lijepe uspomene vežu za Štrausa sa Grbavice:
"Često me pitaju za proslavu prvog gola protiv Španije, kada sam mu poletio u zagrljaj. To je bila moja podrška čovjeku koji je tih dana bio na strašnom udaru javnosti. Mi smo prije Mundijala imali dvije prijateljske utakmice, izgubili smo od Holandije u Zagrebu 2:0 i od Španije u Ljubljani 1:0, ali smo oba puta odigrali odlično. Špance smo ubili igrom, stvorili mnogo šansi, ja sam pogodio prečku, lopta jednostavno nije htjela u mrežu. Tada smo rekli da nema razloga za brigu. Vidjelo se da imamo štofa, da sve funkcioniše besprijekorno i da smo kadri za veliki rezultat. Međutim, Osima su napadali sa svih strana. Trpio je niske udarce, a kap koja je prelila čašu dogodila se veče prije meča u Veroni. Napisali su da je popio 11 flaša viskija. Bio je strašno utučen, klonuo duhom, psihički razoren. Cijeli svijet mu se smučio. Rekao mi je 'sve mogu da razumijem, ja sam čovjek širokih shvatanja i otvorenog srca, ali ovo je prevršilo svaku mjeru'. Zagrljaj kod gola je najmanje što sam mogao da učinim da ga bar malo oraspoložim".
Urbana legenda o 11 flaša viskija ima sasvim drugu pozadinu:
"U hotelu u kome je boravila naša reprezentacija, organizovala se proslava nekog vjenčanja. Vjerovatno je to bilo unaprijed rezervisano, ali nije imalo veze sa nama. Mi smo imali naše obaveze: trening, sastanak, večeru. Nismo uopšte dolazili u kontakt sa gostima kojih je prethodne večeri bilo mnogo u holu i restoranu. Novinari su narednog jutra na jednom stolu prebrojali 11 flaša viskija i napisali da je sve to popio Ivica Osim. Ali, dobro... To nam je izgleda suđeno, da na svakom velikom takmičenju izmišljamo neku aferu".
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!