Aleksandar Mitrović je vječno zahvalan svojoj porodici koja je sve žrtvovala kako bi danas bio fudbaler, a svjestan je da je to bilo bez ikakve garancije da će uspjeti. Zbog toga su mu i oči zasuzile u emisiji.
Aleksandar Mitrović je sa 27 godina postao najbolji strijelac u istoriji srpske reprezentacije, danas je najbolji igrač Fulama i jedan od najtraženijih napadača današnjice, međutim da bi došao do tih visina - bila je potrebna velika žrtva. Ne samo njegova, nego i čitave njegove porodice, zbog čega su Mitroviću zasuzile oči u toku podkasta "Alesto" kod sportskog novinara Aleksandra Stojanovića.
Upitan da prokomentariše svoje nestašluke iz djetinjstva, kada je pogodio kamenom voz, Aleksandar Mitrović je istakao da su se takve stvari rijetko dešavale i da je imao sreće da je uz sebe imao takvu porodicu uz koju mu ništa nije falilo. Odrastao je u sjajnog čovjeka i fantastičnog fudbalera, a danas shvata kakvu su žrtvu svi podnijeli zbog njega.
"Odrastao sam sa babom i dedom jer su majka i otac radili u Lasti. Majka je bila kondukter, a otac vozač. Onda je tata poslije toga vozio kamione... Generalno, vrijeme sam provodio sa babom i dedom. Majka je radila od pola četiri ujutru do pola dva, pa dođe kući, pokupi me i vozi me na trening, ja pišem domaći u autu. Dođem kući, a tata je radio od šest do devet i nekada ga ne vidim ni po dva-tri dana. Večeram, majka me spremi za sutra, pa onda ispočetka. Vidim sada koliko su žrtvu podnosili, nisam nikada osjetio to jer mi nikad ništa nije falilo, imao sam patike, kopačke, stvari, sjajno djetinjstvo, ali sada shvatam koja je to žrtva bila i koliko su žrtvovali živote. Brat nije mogao da dobije kopačke zbog mene, a ja dobijem. Sjedim i razmišljam, drago mi je što sam ostvario svoje snove, ali mi je drago zbog svoje porodice jer su oni žrtvovali svoje snove zbog mene da bih svoje ostvario. Evo sad sam se...", kazao je Aleksandar Mitrović kome su u tom trenutku zasuzile oči.
"To je velika žrtva, možda je moj brat želio da bude fudbaler, ali nije mogao. Možda su oni htjeli da imaju život, da odu na piće, večeru, a sve su to žrtvovali da bih ja bio fudbaler. Suze mi idu na oči kad to pomislim. Drago mi je što sam ostvario svoj san, ali mislim da su oni mnogo srećniji nego što sam ja. Ti kada dobiješ djecu i kada odrasteš i sagledaš stvari iz različitih uglova, vidiš koliko je teško šta su oni radili. Svim fudbalerima i sportistima je lijepo i drago zbog svega što su uradili, ali više cijene te ljude nego svoje snove", kazao je Mitrović.
Danas, kada ima svoju djecu, svjestan je o kakvoj bezuslovnoj ljubavi se radi i koliko su majka i otac, kao i svi ostali članovi porodice, učinili da bi danas bio to što jeste. To ga gura naprijed i zato ne dozvoljava sebi da bilo kog trenutka klone, a nije da nema teških trenutaka.
"Oni su dali sve za mene, a niko im nije garantovao za mene. Mogao sam da skrenem u loše društvo, bez naznaka da ću uspjeti oni su žrtvovali svoje snove za mene. To me gura cijeli život kada mi je teško. Pa ne mogu da budem, imam takve ljude koji su sve žrtvovali za mene. Kako da budem umoran, moja majka nije bila umorna, radi od pola četiri do pola dva, spremi domaći, vozi te na trening, nije stala cijeli dan. Ćale radi cjieli dan. To su stvari koje su meni uvijek u malom mozgu kada je teško i kažem ne mogu više. Kažem sebi, nije realno, čovječe...", zaključio je Mitrović.
Tokom intervjua, Mitrović je kazao da je danas porodičan čovjek i da je u srećnom braku sa Kristinom, ćerkom srpskog trenera Aleksandra Janjića. Par ima troje djece, a prvo su dobili još 2016. godine kada je Mitar imao samo 22 godine.