Fudbal

Igrao protiv najvećih, u ormaru čuva dres Jugoslavije! Rekorder iz Andore za MONDO: Žalim što nisam igrao protiv Mesija!

Autor Goran Arbutina

Legendarni kapiten Andore Ildefons Lima u intervjuu za MONDO pričao o karijeri, zvijezdama sa kojima je igrao, zašto čuva dres Jugoslavije, te o rekordima koje je postavio...

Izvor: LAURENT GILLIERON/KEYSTONE

Prošlog utorka završena je jedna fudbalska karijera o kojoj bruji cijeli svijet.

Četrdesettrogodišnji Ildefons Lima na meču protiv Švajcarske upisao je svoj posljednji nastup za Andoru i tako postavio rekord kao igrač sa najdužim stažom u nekom nacionalnom timu.

Debitovao je kao 17-godišnjak na meču protiv Estonije davne 1997., a nakon 26 godina, dva mjeseca i 19 dana u dresu nacionalnog tima odlučio je da je kraj.

Legendarni kapiten Andore u intervjuu za MONDO pričao je o nevjerovatnoj karijeri, zvijezdama koje je čuvao, zašto je dres Jugoslavije poseban za njega, te o svojim rekordima i koliko mu znače...

"Sada tek shvatam da igrati 26 godina za reprezentaciju nije nešto uobičajeno i normalno. To je nešto nevjerovatno, zato sada ljudi širom svijeta pričaju o tome. Rijetko kada ljudi pričaju o Andori, a sada svi pričaju o igraču Andore koji je igrao 26 godina. Tek sada shvatam koliko je to teško i ponosan sam na to“, kaže Lima na početku našeg razgovora.

Fudbalski put vodio ga je od Andore, preko Španije, Grčke, Meksika, Italije, Pvajcarske ponovo do njegove domovine, a sve je stalo u utorak u Sionu. Trenutak koji će uvijek pamtiti je 23. minut utakmice između Švajcarske, kada je napustio igru, ali i otišao u legendu.

"Bilo je veoma emotivno. Nakon 26 godina odlučio sam da posljednja utakmica bude ta u Švajcarskoj, zemlji u kojoj sam igrao dvije godine. Tu je bila moja porodica, dosta uspomena, trener me zamijenio i dobio sam ovacije švajcarske publike. Nisam očekivao takve ovacije, ipak sam u potpuno drugoj zemlji. Niko nije morao to da radi, ali cijeli stadion je počeo da aplaudira. To je velika stvar za igrača poput mene, ja nisam velika zvijezda, taj trenutak ću pamtiti cijeli svoj život".

Uživao je u ta 23 minuta, ali i svakoj sekundi svoje duge karijere.

"Mnogo je prošlo od prve utakmice do ove sa Švajcarskom. Znao sam ovo je moja posljednja utakmica, da su ovo moji posljednji minuti u mojoj karijeri. Imam 43 godine, imao sam dugu karijeru i uživao sam u svakoj njenoj sekundi".

Iako je Andora mala zemlja sa ne previše uspjeha oproštaj Lime odjeknuo je fudbalskim svijetom. Čestitke na rekordu i poruke stižu sa svih strana...

"Mnogo prijatelja i saigrača mi je slalo poruke. Igrao sam sa Kapdeviljom, koji je osvojio Svjetsko prvenstvo sa Španijom, poslao mi je poruku i rekao mi je 'Ilde, vidi kako si završio karijeru, ja kada sam završavao karijeru nikog nije bilo na stadionu, a ti igraš posljednji meč za reprezentaciju, uživaj'. Mnogo drugih igrača, protivnika, saigrača mi je slalo poruke".

Nakon oproštaja Lime oglasile su se i UEFA i FIFA, a dobio je i poruku od prvog čovjeka svjetske kuće fudbala.

"Poruku mi je poslao i Infantino, iako ja nisam poznat kao Ronaldo. Kada dobiješ poruku od najvažnijeg čovjeka u fudbalu osjećaš se vrlo srećno. Uživam zaista ovih dana", priznaje Lima.

Izvor: Jean-Christophe Bott/Keystone


Raspoloženi i skromni fudbaler u razgovoru često pomene kako on nije poznat, ali medijski natpisi, objave na društvenim mrežama ga demantuju. Na kraju krajeva demantuju ga i istorijske knjige u koje se upisao. "Ukrao je šou" Lima i svojim saigračima, jer je sa 11 golova za Andoru najbolji strijelac u istoriji svoje zemlje, iako je defanzivac.

"Kada igraš za neki mali tim, nemaš mnogo prilika da postigneš gol. Obično je to neki korner ili neka akcija. Ja sam defanzivac, imam metar i 90, tako da mogu nekad da zabijem u tim prilikama“, objašnjava Lima, a onda "spušta loptu": "Moji nastupi, golovi, ti rekordi će vjerovatno biti nekada oboreni, jer se danas igra dosta utakmica. To su na kraju krajeva samo brojke, nije to ni toliko važno. Sada nakon svega shvatam koliko sam ja u stvari tokom ovih godina sakupio uspomena i to je ono najvažnije".

Jedna od najvažnijih uspomena je i 22. februar 2017. godine, dan kada je odigrana "najvažnija prijateljska utakmica u istoriji fudbala". Tog dana sastali su se Andora koja je imala niz od 86 utakmica bez pobjede i San Marino, koji do tada nije slavio u 74 utakmice. I jednima i drugima ovo je bila prilika da konačno osjete slast pobjede i dokažu da nisu najgora reprezentacija.

"Prije te utkamice igrao sam protiv Ronalda Nazaria, Ševčenka, Toresa, Runija... ali sam osjećao da je ovo izuzetno važna utakmica. Kada izgubiš od Engleske, Španije, Francuske ili tako neke velike ekipe to je normalno, ali kad izgubiš od San Marina ili Lihtenštajna to je gadno. Ti si isti nivo s njima i sada moraš moraš da ih pobijediš. Sada je normalno da imaš takve utakmice, ima Liga nacija i igraš protiv takvih reprezentacija, ali tada to je bila naša prva utakmica protiv San Marina. Bili smo jako nervozni, jer nismo znali koliko su oni jaki, ili slabi. Za nas je to bila jako važna utakmica, a nakon što smo dobili tu utakmicu zaredali smo sa dobrim rezultatima, počeli smo pobjeđivati. Igrali smo poslije mnogo opuštenije, pobijedili smo Mađarsku, Moldaviju, igrali neriješeno sa Gruzijom, sve su to ekipe jače od nas. Sve je to bilo zbog te utakmice sa San Marinom“, objašnjava Lima

Golom sa penala učestvovao je u toj čuvenoj pobjedi 2:0 nad San Marinom, koji se nikada nije oporavio od tog poraza i čiji niz utakmica bez pobjede i dalje traje. "Volim San Marino, imam prijatelje tamo i nekada razgovaramo. Oni imaju iste probleme iste kao mi. Bilo mi ih je žao, ali da budem iskren, bio sam srećan zbog pobjede", iskren je Lima.

Estonija u srcu

"Posebna zemlja za mene je Estonija. Tu sam odigrao svoju prvu utakmicu i svoju 100. utakmicu u dresu Andore. To je nešto posebno. Estonija se u međuvremenu mnogo promijenila, a kada sam igrao ponovo tu 100. utakmicu napravili su dres estonske reprezentacije sa mojim imenom. To je nešto što ću pamtiti, to je zemlja gdje je sve počelo".

U svojoj karijeri igrao je protiv najvećih zvijezda fudbala. Ronaldo Nazario, Mbape, Figo, Levandovski, Kristijano Ronaldo, De Brujne, Van Persi, Toti, Maldini, Modrić... samo su neka od imena koja je praktično nemoguće pobrojati.

Ipak, Lima priznaje da mu je žao jer mu na tom spisku nedostaje jedno ime.

"Očigledno tu nedostaje Mesi, jer je on zvijezda ove igre. Tužan sam i žalim što nisam imao priliku da igram protiv njega, ali sam isto tako imao sreću da igram protiv mnogih drugih zvijezda. Nisam imao priliku da igram protiv Argentine, ali možda bude neka utakmica FIFA legendi pa budem igrao sa Mesijem. Ko zna..."


Legendarni fudbaler Andore ne oklijeva kada ga pitamo koga bi izdvojio.

"Najljepše uspomene imam na Ronalda Nazarija. Tada sam bio mlad, to je bila prva velika utakmica koju je Andora igrala. Andora je svoju prvu zvaničnu utakmicu odigrala 1997. godine i u sljedećem trenutku mi smo u Parizu i igramo prijateljsku protiv Brazila, koja je njima bila posljednja pred Mundijal u Francuskoj. Možete misliti kako je to nama bilo, mi smo na terenu pored Ronalda, Rivalda, Roberta Karlosa, Dunge, Tafarela, oni su bili najveće fudbalske zvijezde. To je nešto kao kada pamtimo prvu ljubav za cijeli život“, kaže Lima i dodaje: "Poslije te utakmice, četiri mjeseca kasnije igrali smo protiv Francuske. U četiri mjeseca igrao sam protiv Ronalda i Zidana. U tom trenutku mislim OK, postigao sam sve u fudbalu, poslije šta se desi, desi se. Ali kasnije je postalo to normalno i igrao sam protiv Kristijana Ronalda, Ševčenka, Van Persija, Bejla, Figa... Ali Ronaldo Nazario je poseban“.

Ildefons Lima je jedini fudbaler čija karijera se provlačila kroz čak četiri decenije, od 90-ih prošlog vijeka do 20-ih godina novog milenijuma.

"Fudbal se promijenio, svijet se promijenio, sve se promijenilo u ovih 26 godina. Kada je Andora 1997. godine igrala svoju tek drugu utakmicu bilo je to u Estoniji, siromašnoj zemji koja je tek postala nezavisna od SSSR-a. Sada je to nevjerovatna zemlja. Sve je drugačije. Tada ništa nismo znali o zemlji u koju ideš, danas znaš sve o njoj, protivniku, igraču kojeg čuvaš. Rekao sam i ovim sad mladim igračima, ovo je sada kao Diznilend u poređenju sa onim vremenima".

Iako je Andora uvijek potpuni autsajder, ističe da nepoštovanja od strane protivnika nije bilo. Jedan od rijetkih takvih slučajeva bilo je kada je legendarni Gari Lineker pred duel Engleske i Andore je rekao da bi mali timovi trebali prvo da igraju između sebe, kao svojevrsne kvalifikacije, da bi potom igrali sa "velikima".

"To nije duh igre. Ti si kao veći od neke male zemlje?! Ja mogu da napredujem samo ako igram utakmice protiv velikih timova. Sada sa Ligom nacija mi smo više kompetitivni, igramo na pobjedu, ranije nije bilo baš tako. Ali šta sad, ja ne mogu da igram protiv Engleske zato što je to velika zemlja, zato što je jaka ekipa? Ma sranje! Rekao je neke usrane stvari koje ne mogu da poštujem niti da se složim. Moraš da poštuješ sve zemlje, sve ljude. Svi zaslužuju da igraju protiv svih. To je normalno. Uživaj u igri", ističe Lima.

Koliko je teško bilo nizati poraze, neke prilično ubjedljive?

„Kad igraš za Andoru prvo što trebaš da znaš – igraš za Andoru! Jako mala zemlja je to, par desetina hiljada ljudi i jako je teško nama da pobijedimo nekoga. Uglavnom igramo protiv zemalja sa milionima ljudi. Trudimo se najbolje što možemo. Nekad si umoran, teško ti je da uopšte shvatiš šta želiš u tom trenutku da radiš ili kako da poboljšaš igru, ali trudiš se i znaš da ćeš jednog dana ubosti 'sedmicu na lotu'. Ponekad ostvariš dobar rezultat, a onda uživaš više nego bilo koji igrač u Evropi, zasigurno".

Neka sačeka Ginisova knjiga rekorda!

Ginisova knjiga rekorda uvrstila je 2021. Limu kao igrača sa najdužim stažom u reprezentaciji. Sada je potrebno da se potvrdi novi rekord, ali fudbaler iz Andore ne žuri s tim.

"Moram sad da im predam te papire, a trenutno sam zauzet (smijeh). Možda sljedećeg mjeseca. Moraš da im pošalješ zvanične podatke o utakmici i sl. Rekord je tu svakako, uživao sam, a poslaću im naravno, ali nije mi to u ovom trenutku najvažnije".


U klupskoj karijeri igrao je jedan period u Španiji za Las Palmas, a tada je vodio okršaj sa jednim poznatim srpskim fudbalerom.

"Igrao sam protiv Paunovića, kada je igrao za Tenerife, a ja za Las Palmas, to je lokalni derbi. Mislim da je on kasnije osvojio nešto kao selektor mlađih selekcija. Sjećam se da je bio jako dobar igrač. U to doba u Španiji kada se pričalo o Paunoviću govorilo se sa velikim poštovanjem. Iskreno, nisam pratio njegov trenerski rad baš".

Upisao je i nastupe protiv selekcije BIH i još dosta fudbalera sa ovih prostora, ali ne može da se sjeti svih, jer ipak je prošlo više od 26 godina od njegovog debija.

"Imam i dres Džeke u kolekciji. Igrao sam i protiv Lulića u Jang Bojsima dok je bio, kao i u reprezentaciji", pomenuo je Lima i otvorio novu temu.


Nije ni morao da pomene, jer se iza njega vidi ormar preko cijelog zida u kojem su okačeni uredno spakovani dresovi, izložene lopte

"Ovdje ih imam oko 700, a ukupno oko 1.300 dresova“, kaže nam, a potom objašnjava šta sve ima u svojoj kolekciji: "Kada sakupljaš dresove moraš da znaš šta želiš da imaš. Ako kreneš da skupljaš sve to je teško jer to nikada neće stati. Ja sam odlučio da sakupljam dresove reprezentacija. Imam sve dresove Andore, a sakupljam i klupske dresove najvažnijih takmičenja, poput Lige šampiona, Svjetskog prvenstva, kontinentalnih kvalifikacija, dresove velikih igrača... Pokušaću da sakupim dresove svih FIFA članica , ali je to teško, jer je neke zaista nemoguće dobiti. Zato to traje...“

U njegovoj kolekciji su uglavnom dresovi koji su nošeni na utakmicama, a kolekcija je impozantna. Kristijano Ronaldo, Maldini, Del Pjero, Ibrahimović, Ševčenko, Levandovski, samo su neka od velikih imena.

"Imam i jedan dres Jugoslavije, on je za mene poseban. . Jugoslavije nema i neće više postojati, tako da je za mene kao kolekcionara ovaj dres poseban. Poklonio mi ga je moj prijatelj Bruno Konti koji je igrao utakmicu protiv Jugoslavije 1981. godine u Beogradu. On zna da sakupljam dresove i rekao mi je 'imam poklon za tebe' i dao mi je ovaj dres", pokazuje nam plavi dres sa brojem 8, koji je prema zvaničnim podacima nosio Vladimir Petrović Pižon.

Ildefons Lima je jedini fudbaler čija karijera se provlačila kroz čak četiri decenije, od 90-ih prošlog vijeka do 20-ih godina novog milenijuma.

"Fudbal se promijenio, svijet se promijenio, sve se promijenilo u ovih 26 godina. Kada je Andora 1997. godine igrala svoju tek drugu utakmicu igrali smo u Estoniji, siromašnoj zemji koja je tek postala nezavisna od SSSR-a. Sada je to nevjerovatna zemlja. Sve je drugačije. Tada ništa nismo znali o zemlji u koju idemo, danas znap sve o njoj, protivniku, igraču kojeg čuvaš. Rekao sam i ovim sad mladim igračima, ovo je sada kao Diznilend u poređenju sa onim vremenima“.

Legenda Andore kaže da ni za čim ne žali, iako bi možda volio da je igrao na ozbiljnijem klupskom nivou. Ipak, ističe igrao je protiv najvećih igrača, igrao je na najvećim stadionima...

Sa 43 godine rekao je kraj reprezentaciji. Mogao bi i dalje da igra za klub B tim kluba Andora koji se takmiči u trećoj katalonskoj ligi, ali...

"Vjerovatno je ovo kraj. Planirao sam da nastavim da igram za klub, ali utorak je bio vrlo emotivan dan i vjerovatno želim to da pamtim kao posljednji dan moje karijere. Te emocije želim da pamtim. Sada polažem za trenersku UEFA A licencu. Možda ću biti trener, možda ne, ali ono što želim je da približim mladim igračima šta mogu da očekuju u svojoj karijeri i da im olakšam. Nedavno sam sjedio u svlačionici i jedan mladi reprezentativac mi je rekao da je mnogo drugačije nego u U21 reprezentaciji. Mislim da mogu da im pomognem da shvate šta ih očekuje, trudiću se da im pomognem", zaključio je Lima na kraju razgovora za MONDO.