Crveno-bijeli se vratili poraženi i visoko podignutog čela, a novinar MONDA prepun utisaka sa sjevera Engleske.
/piše: Dušan Ninković/
Crvena zvezda je počela novu sezonu u Ligi šampiona, a i pored poraza od Mančester sitija (3:1) u prvom meču grupne faze, navijači nemaju čime da budu nezadovoljni. Protiv najboljeg tima na svijetu Zvezda je zaigrala spremna na borbu do posljednje kapi znoja, a to što je takvo izdanje dovoljno samo za poraz... I mnogo, mnogo jači su doživjeli istu, pa i strašniju sudbinu na Etihadu prije samo nekoliko mjeseci. Boravak u Mančesteru može se opisati kao uspješan jer su crveno-bijeli vidjeli neke pozitivne stvari pred nastavak sezone, a pročitajte kako je izvještač MONDA vidio sjever Engleske?
Industrijski grad u kojem stalno pada kiša, arhitektura, dva velika fudbalska kluba na različitim krajevima grada i jedna spektakularna utakmica zbog koje smo otišli u Mančester... Bilo je sjajno, a pred vama je pet najjačih utisaka sa prvog jesenjeg gostovanja Crvene zvezde. Ovako je to naš Dušan Ninković doživio u Mančesteru...
BIO BI TO LIJEP GRAD, SAMO...
Možda sam među srpskim novinarima usamljen u ovom vjerovanju, ali Mančester bi bio prilično lijep grad samo kad ne bi bilo jedne sitnice koja mu je svakodnevica - kiše. Umije da pada bez prestanka satima, pa da zastane i namami vas napolje iz hotelske sobe, a zatim vam se ponovo stušti na glavu kao krila Mančester sitija ka kaznenom prostoru rivala.
Za ono malo suvih intervala, koliko smo imali priliku da prošetamo gradom, vidjeli smo da višespratnice niču na gotovo svakom koraku, ali ne uspijevaju da u potpunosti naruše tradicionalni arhitektonski stil i stari izgled grada. U predgrađima i dalje imate kuće na kojima može da se izbroji svaka cigla, sa onim širokim odžacima kakve smo viđali u britanskim serijama starim nekoliko decenija. Sa druge strane, objekti poput crkava, stanica gradskog prevoza ili pabova daju Mančesteru još malo te rustične note, pa šetnja može biti veoma prijatna i podsjetiti na slike i prizore koje smo gledali na TV-u.
I da, jedan savjet, nismo baš uspjeli da pohvatamo kako funkcionišu pješački prelazi. Najsigurnije vam je da se držite iza lokalaca i da idete njihovim stopama. Djeluje da oni uvijek imaju prvenstvo prolaza.
UVIJEK JEDAN KORAK IZA
Kada smo kod koraka, da se osvrnemo i na one koje su pravili fudbaleri Crvene zvezde. Tempo u kojem se igrala utakmica bio je ubitačan - o tome je pričao i Barak Bahar nakon meča - a činilo se da gostima iz Beograda samo jedan korak fali da ispune sve svoje planove za meč. Počelo je kada je Fil Foden protrčao pored Marka Stamenića i odnio mu loptu koju je vezista oklijevao da obradi, nastavljalo se kada su na "ničijoj zemlji" ostajali fudbaleri Crvene zvezde u trenutku kad shvate da kasne, a i Mirko Ivanić je nekoliko puta osjetio na svojoj koži kako se rivali neprimjetno pozicioniraju iza njegovih leđa i zatim odnesu loptu.
Kako je meč odmicao ti detalji su postajali sve primjetniji, a ne možemo reći da su fudbaleri Crvene zvezde odigrali loš meč, barem što se tiče utrošene energije. Istina je da Mančester siti uživo izgleda monstruozno, kao kada biste prosječan fudbalski tim ubrzali duplo! Vjerovatno najbitniji igrač u ovoj postavi "Građana" je Rodri koji izgleda kao regal koji veoma brzo trči, dobija duele, šutira i dominira ogromnim prostorom. Kajl Voker je spreman za najmanje dvije fudbalske utakmice u jednom, Šerif Endiaje je dobio solidne "batine" u duelima sa Rubenom Dijasom, a mladićima poput Alvareza i Nunesa potrebno je samo nekoliko koraka da sa jedne aut linije pretrče na drugu. Ni jedan od onih brojnih klizećih Srđana Mijailovića ne bi bio zakasnjeli protiv 90 odsto ekipa na svijetu, ali je Nejtan Ake bocnuo loptu i nastavio napad pored požrtvovanog defanzivca.
DOMAĆINE, SVAKA ČAST ZA MJESTO!
Uz sve viđeno i zapisano, zaista sam dužan da naglasim i sjajan detalj - sa samog stadiona. Kada je novinarska ekipa iz Srbije prvi put kročila na Etihad u sjeveroistočnom dijelu Mančestera, ljubazni domaćini su nas proveli do sale za konferencije, a zatim na tribine i skroz do terena, gdje smo odgledali početak Zvezdinog treninga. Tada smo "pikirali" mjesta za utakmicu, ali nam je bilo nevjerovatno da su za gostujuće novinare pripremljene tako dobre pozicije.
Čudio sam se malo odluci domaćina i sve do pred početak meča nisam vjerovao, a onda - iznenađenje. Bili smo smješteni na centralnom dijelu tribine, možda samo 15 ili 20 metara udaljeni od klupa za rezervne fudbalere. Možemo reći da su igrači bili samo koji red ispod nas, pa smo imali fantastičan pregled svih detalja na terenu, od instrukcija dvojice trenera rezervistima, Gvardiole energične reakcije, okretanja ka asistentima, ka svojim igračima na terenu i van njega... Sve! Narano, iz blizine smo vidjeli i kako sve pršti u duelima, kako tribine iz tog ugla izgledaju spektakularno. Da ne bude idealno, zamjeram Mančester sitiju - a saglasiće se i kolege iz drugih medija - bilo nam je malo tijesno kada je trebalo da kucamo tekstove. Ali, da ne bude baš da pretjerujemo...
AU, KOLIKI JE OLD TRAFORD
Utisci sa stadiona Etihad su fantastični. Spolja, iznutra, u svakoj prostoriji koju smo "ovjerili" tokom boravka, sve je na izuzetnom nivou. Zaposleni na stadionu su nevjerovatno ljubazni, spremni da odgovore na bilo kakvo pitanje, a zatim otvore vrata kako biste nastavili put ka svojoj destinaciji. Stvarno, nemam apsolutno ništa da zamjerim Mančester sitiju, njegovom stadionu i ljudima na njemu.
Ali, ljudi... Stadion od gotovo 55.000 sjedećih mjesta kada se na njemu igra fudbal izgleda kao beba pored Old Traforda! Malo slobodnog vremena iskoristio sam da posjetim dom Mančester junajteda i sam prilaz stadionu djeluje fascinantno. Bilo da vas zanimaju statue Bezbija i Fergusona koje zauzimaju mjesta sa spoljne strane ili nešto u stadionskoj unutrašnjosti, sve je ogromno. Da biste imali sliku o veličini navešću vam da klupska prodavnice Mančester junajteda izgleda kao neki malo veći market u Beogradu.
AERODROM VEĆI OD GRADA, A I TAMO SVI PRIČAJU O FUDBALU
A Mančester stvarno nije veliki grad. Centralno gradsko jezgro ima tek oko 550.000 stanovnika, a kada mu se dodaju okolni dijelovi koji spadaju u oblast "Greater Manchester" brojka raste do skoro tri miliona. Ipak, ni to nije previše za dva ogromna fudbalska kluba, čiju veličinu možete osjetiti na svakom koraku.
Na ulici, u prodavnici, dok pričate sa taksistom, svi će vas pitati nešto o fudbalu, navijanju, omiljenim timovima i prognozi rezultata meča zbog kojeg ste tu. Takođe, na pasoškoj kontroli će fudbal biti nezaobilazna tema, bez obzira ko će pogledati vaše dokumente dok ulazite u Englesku. A aerodrom u Mančesteru, na njegovoj jugozapadnoj strani, posebna je priča. Dok smo u srijedu rano ujutro tražili terminal 2 sa kojeg ćemo nešto kasnije poletjeti za Beograd pomislili smo da je veći od cijelog grada.
BONUS VIDEO: