Crvena zvezda je izgubila 3:1 protiv Mančester sitija na startu Lige šampiona, a utisak je da je odigrala mnogo bolje nego što su mnogi očekivali. Evo šta je bilo dobro, a šta loše i šta je potrebno još da bi se opet podigli na viši nivo.
Crvena zvezda je pružila solidan otpor Mančester sitiju, vodila na poluvremenu golom kakav je i "nacrtala" u svlačionici da jedino može da postigne protiv Gvardiolinih ala, međutim bilo je pitanje trenutka kada će individualni i timski kvalitet najboljeg kluba svijeta isplivati na površinu. Po zakonu velikih brojeva, nije bilo realno da Omri Glazer sačuva svoju mrežu poslije 22 šuta ka njegovom golu za poluvrijeme, pa je Siti poput Đokovića protiv Hurkača na Vimbldonu - dobro znao da nije moguće da protivnik zadrži koncentraciju 90 i kusur minuta, moraće u jednom trenutku da popusti...
Iako je Zvezda na kraju i popustila i primila tri gola, utisak je generalno pozitivan i navijači su sa utakmice otišli bez gorkog ukusa u ustima, bez bola u stomaku koji se sada "preventivno" javlja uoči utakmica sa najvećim klubovima svijeta. Svi su se plašili da će se Zvezdi prije ponoviti rezultatske katastrofe kao protiv Bajerna, Pari Sen Žermena ili Totenhema, nego što je moguće novo čudo kao sa Liverpulom u Beogradu. Ipak, čudo je možda bilo samo poluvrijeme blizu? Ili daleko?
Jasno je kao dan da je Crvena zvezda kilometrima još daleko od nivoa fudbala na kome igra Mančester siti, ali će Baraku Baharu imponovati što je uspio da njegov tim zaliči na one timove "srednje klase" Premijer lige koji tu i tamo umiju da zadaju koji udarac "građanima". Ono što je problem je što Zvezda dugo mora da čeka na ovakve utakmice da bi mogla da se procijeni gdje je i kako još može da napreduje, dok se pomenuti rivali Sitija iz Premijer lige za tako nešto pripremaju iz vikenda u vikend igrajući protiv ekipa koje streme baš ka fudbalu koji propagira Gvardiola.
"Teško je izdržati, drugačiji je ovo i teren, mnogo se više trči. Nije lako napraviti adaptacije na ovakav tempo. Mnogi od mojih igrača su preživjeli svih 90 minuta danas. Vjerujem da ćemo protiv Partizana i Jang bojsa igrati u ovom tempu...", kazao je poslije meča Barak Bahar svjestan toga da je "svemirski fudbal" koji igra Siti potpuno druga dimenzija od svega sa čim se suočio dosad, tako da je i Pepu Gvardioli priznao: "Samo sa tobom nisam mogao da igram svoj fudbal."
Ali, ako je to jedna lekcija godišnje, Crvena zvezda iz nje može da izvuče veliki broj zaključaka koji će pomoći i Baharu, ali i svim njegovim igračima da napreduju i budu spremni za "manje svemirske" fudbale koji ih očekuju ove jeseni, pošto je najteži zadatak ocijenjen solidnom trojkom.
ZVEZDA NIJE UŠLA U TRKU
Mnogi su se čudili izjavama Baraka Bahara da se Crvena zvezda neće braniti protiv Mančester sitija i da će ga napasti, baš kao što je to uradio njegov Makabi prije godinu dana protiv Pari Sen Žermena i izgubio je 8:2, ali očigledno je da je na tom primjeru mnogo toga naučio Izraelac. To se moglo vidjeti i na osnovu taktičkog prilagođavanja drim-timu i izboru igrača za startnih 11, pošto je procijenjeno da su dobar blok, brzina i kontra jedina kakva-takva šansa Crvene zvezde.
Zvezda nije dopustila Mančester sitiju da je "otvara" u tranziciji, može se reći da je tim bio vrlo taktički disciplinovan i znao je sa kojim ciljem je izašao na "Etihad", pa je Bahar uspio da izbjegne vješto postavljene zamke Gvardiole kada izaziva protivnika da krene svom silom na njega. Tako je Zvezda prilagodila i presing okidače, nije stajala previsoko kao u nekim drugim mečevima ove sezone i borila se koliko je mogla, čak i kada je rano primljenim golom na startu drugog poluvremena uspjela da "prospe" sve ono dobro iz prvog dijela igre.
Sve to se zaboravlja (ili makar potiskuje) kada je "hrabrost i borbenost" u prvom planu, pošto je bilo određenih momenata utakmice u kojima Zvezda nije djelovala potpuno neravnopravno, kao što je to znala da bude. Imala je odgovor na brzinu, na snagu, duel igru, trku, pa i taktiku, ali protiv kvaliteta se nekad baš ništa ne može.
GOLMAN JE TU DA DIGNE EKIPU
Prvu intervenciju na meču Omri Glazer imao je u 15. minutu i od tada je čak 13 puta odbranio mrežu. Iako je napravio kiks kod pogotka Alvareza, zaslužio je sve pohvale za svoj nastup i može se reći da je na savršen način odmijenio doskorašnjeg kapitena Milana Borjana koji je često znao da bude junak evropskih utakmica, a sada je i Glazer imao svoje prvo veliko veče. Mnogo je bilo važno za čitav tim da golman diže samopouzdanje svakom sljedećom odbranom i frustira rivala, tako da je bilo i pitanje trenutka kada će se na drugoj strani stvoriti šansa...
Da je Glazer već u uvodnim minutima primio gol, znamo da bi se potpuno narušio koncept igre Crvene zvezde, baš kao što je to bio primjer u mečevima sa Bajernom, Totenhemom ili Pari Sen Žermenom. Glazer je i više od poluvremena uvjeravao svoje saigrače da je čudo i dalje moguće i da imaju razlog da ginu za svaku loptu, a čini se da je sada polako uvjerio i navijače crveno-bijelih da je njegov dolazak ovog ljeta bio pun pogodak.
POJAČANJA? DAJ ODMAH!
Bahar je poslije žrijeba grupne faze Lige šampiona dobio "na poklon" još trojicu fudbalera koje je trebalo uklopiti u već postojeći sistem i zato nije časio ni časa. Hvang In Bom i Šerif Endiaje su debitovali vikend ranije protiv Čukaričkog i nisu još uspjeli da "kliknu" sa svima, dok je Naser Điga imao vatreno krštenje protiv Erlinga Halanda. Neki bi rekli da se do kraja mandata u Crvenoj zvezdi neće susresti sa većim izazovom, pa je za svaku pohvalu što je ostavio više nego dobar utisak u borbi sa napadačem koga ne zovu s razlogom "mašina".
Điga je igrao vrlo pametno protiv Halanda, dok mu ni Zvezda sistemski nije dozvolila da dolazi u svoje "klasične pozicije" gol pozicije kada igra "dva na jedan" u kontrama. Očekivalo se možda da Điga pravi greške zbog toga što još nema osjećaj za saradnju sa Dragovićem i Rodićem, ali su zapravo djelovali vrlo kompaktno i čini se da je poslije više nedjelja lutanja Bahar pronašao način da zamijeni Erakovića na mjestu desnog štopera.
Što se tiče Boma i Endiajea, možda je za njih ovo ipak bila preteška utakmica u kojoj se njihov učinak ne može previše ni primijetiti, posebno jer su uglavnom igrali iza lopte, dok ćemo uglavnom više viđati kada bude u njihovim nogama...
15, 30, 45... MOŽE LI 90?
Ako novu eru Crvene zvezde posmatramo od 2017. godine, može se primijetiti da je postepeno podizana ljestvica u svakom smislu, pa i u držanju tempa protiv velikih, odnosno vrhunskih timova. Znale su utakmice sa Liverpulom da naviknu igrače Zvezde na Milan, lakše se igra i protiv Olimpijakosa kada si prije toga imao Napoli, ne plašiš se kada na žrijebu dobiješ Lajpcig kada si već igrao sa Pari Sen Žermenom, a kada šest godina kasnije dobro stojiš bar 45 minuta protiv Sitija - znaš da si zaista na dobrom putu da još podigneš tu ljestvicu.
Tako je Zvezda pred sudbonosne mečeve protiv Krasnodara trčala manje od 100 kilometara po meču Superlige jer je fudbal drugačiji i rivali je nisu "tjerali na to", pa je trebalo i imati pluća za 113 koliko ih je bilo u susretu sa Rusima. Zvanična statistika s utakmice kaže da su crveno-bijeli na "Etihadu" pretrčali 115,4 km, samo dva manje od Mančester sitija, odnosno parirali su im svježinom duže od poluvremena.
Iako je Siti pretrčao 117,4 km, to je za njih bilo "kao dobar dan", to je tempo na koji su navikli i koji drže iz nedjelje u nedjelju, tako da za razliku od fudbalera Zvezde - kojima je ovo bio podvig poput penjanja na Mont Everest - nisu osjetili značajan zamor materijala. Da bi se došlo do tog nivoa od 90 minuta svježine u "ludačkom ritmu", treba još godina i godina...
TAKO NE SMIJE FUDBALER ZVEZDE
"Ako dovedemo nove igrače, neko će morati na klupu u odnosu na sadašnji tim u kojem se već zna najboljih 11", kazao je Zvezdan Terzić samo nekoliko dana prije nego što će na "Marakanu" stići Hvang In Bom, Naser Điga i Šerif Endiaje, već i naslućujući da takvi dodaci mogu da budu problem za svlačionicu.
Sve do meča protiv Mančester sitija to se nije osjetilo, ali na kraju krajeva Žan-Filip Kraso se nije ni trudio da sakrije da je nezadovoljan. Očekivao je možda i najbolji fudbaler Zvezde u prethodna dva mjeseca da će zato biti starter protiv Mančester sitija i da će na tom susretu moći da se pokaže protiv igrača iz najbolje lige svijeta, međutim zbog njegovih karakteristika koje nikako nisu odgovarale "mečapu" - i zbog evidentnog pada u formi - odlučeno je da se preseli na klupu.
Umjesto da to prihvati stoički, da se potrudi da po ulasku u igru u nastavku utakmice razuvjeri trenera i dokaže mu da je pogriješio, Kraso je nastavio da se duri i bio je najslabiji akter za nešto više od 20 minuta na terenu. Nije donio energiju koju mora da ima igrač sa klupe, zaboravljao je šta su mu obaveze na terenu i tako je kod trećeg gola Mančester sitija dozvolio Rodriju da bude sam. Da je to bio njegov jedini grijeh sa utakmice, možda bi mu Bahar i oprostio, pa neće biti iznenađenje ako Kraso bude ponovo žrtvovan za "vječiti" derbi. I to samo sopstvenom krivicom.
"Iskreno, njegov govor tijela na terenu je drugoligaški. Ne samo na ovoj utakmici. On igra kao da nije sa timom na terenu. Ne znam da li je to moj utisak, ali... Bio sam i u velikim klubovima i igrao, ali to se ne trpi", kazao je Ranko Stojić u analizi meča što nikome iz Crvene zvezde neće promaći.