Na dan kada je postalo definitivno da je Savo Milošević postao selektor Bosne i Hercegovine, u regionu se veliki značaj pridaje njegovim stavovima o Slobodanu Miloševiću.
Na dan kada je postalo definitivno da će Savo Milošević postati selektor Bosne i Hercegovine, mediji u Hrvatskoj bave se njegovom karijerom, uz objašnjenje da će voditi reprezentaciju svoje rodne zemlje, kao i uz podsjećanje da se proslavio kao napadač Partizana i Srbije, ali da je rođen u BiH, tačnije u Bijeljini.
Milošević je tokom igračke karijere bio najbolji strijelac Evropskog prvenstva 2000. godine i golgeter čijim je golovima Saragosa 2000. završila ispred Real Madrida, a on sa pogotkom u tada izrazito jakoj španskoj ligi bio efikasniji od Raula, Klajverta, Dijega Tristana... Nakon završetka karijere bio je i operativac Fudbalskog saveza Srbije u danima osvojene titule prvaka svijeta u U-20 konkurenciji na Novom Zelandu, a trenersku karijeru počeo je 2019. kao prvi trener Partizana. Poslije osvojenog Kupa Srbije vodio je crno-bijele u grupnoj fazi Lige Evrope, a potom je imao kratku epizodu u Olimpiji iz Ljubljane.
Ipak, uz sve što je napravio na terenu, a potom i kao trener, bar podjednako velika pažnja posvećuje se i njegovom odnosu prema Slobodanu Miloševiću, predsjedniku SR Jugoslavije protiv kojeg se aktivno politički borio na više načina, uključujući i na protestima širom zemlje, ali i u TV debatama, poznatim emisijama...
Nekoliko decenija kasnije, Milošević je javno priznao da je revidirao svoj stav prema Miloševiću, ali i prema svim političarima. U Hrvatskoj se citira ovaj dio njegove izjave::
"Dosta sam korigovao stavove i postao sam pragmatičniji. Volim da kad sada pričam o nekim političkim procesima pričam sa distance. Više ne vjerujem nikome. U godinama sam kada a priori ne dajem nikome svoj glas. Kad sad vratim vrijeme na period do 2000. godine i post-miloševićevski period, i kad se sjetim šta smo zamjerali Miloševiću i zbog čega smo se borili protiv Miloševića, pa i ja lično, a i kada vidim šta smo uradili poslije njega... Kao prvo, revidirao sam svoj odnos prema Miloševiću. Milošević je vodio ratove koje je vodio, mislim da je dijelom bio i prisiljen na njih i da se kao država nismo tu mnogo pitali, jer te velike sile Boga ne mole. Vodio ih je i uspio je da sačuva socijalni mir, kakav-takav. Ako se ne varam, od tih 10-12 godina privatizovana je samo jedna kompanija, Telekom, i to 50 odsto, koje smo kasnije otkupili. Sačuvao je mir, on je imao Zastavu, desetine, stotine hiljada zaposlenih koje je na neki način uspio da sačuva, kao i radna mjesta, kako god, vodeći sve te ratove, trpeći embargo, ekonomske sankcije od strane Evropske unije..."
U istom intervjuu, za Jutjub kanal "Bez cenzure", Milošević je rekao i dio u kojem je naglasio da se njegov stav o politici Slobodana Miloševića nije promijenio:
"Kad sve stavim na sto, i ovo šta je radio Milošević i u kojim uslovima je radio i sačuvao da bismo mi prodali, a mi i dalje nemamo ništa drugo da ponudimo narodu osim onoga što je on potpisao i bio garant, ja bih mu se izvinio, ali ne mogu, nije više živ čovjek. A ništa se moje mišljenje nije promijenilo za njegovu nakaradnu politiku, za niz odluka kojima je urnisao Srbiju i srpski narod. Ali on takav je u mojim očima porastao u odnosu na demokratske snage od 2000. naovamo. Možete da mislite kakvo je onda moje mišljenje o politici? Kad bi se moji sinovi sutra kandidovali za bilo šta, ne bi dobili moj glas. Možete li onda da zamislite da li bi dobili neki drugi?"