Bajern Minhen i Franc Bekenbauer ne bi bili to što jesu da nije bilo legende Partizana, Zlatka Čajkovskog.
Zlatko Čajkovski, legenda jugoslovenskog, evropskog fudbala i jedna od "ikona" Partizana, imao je ogroman uticaj na karijeru Franca Bekenbauera, vjerovatno najvećeg njemačkog fudbalera u istoriji. U ponedjeljak, u danu u kojem je veliki "Kajzer" preminuo, kao i dan kasnije, mnogi se sjećaju i velikog "Čika".
Zlatko Čajkovski igrao je za Partizan od osnivanja kluba, pa do 1955. godine i osvojio je sa crno-bijelima dvije titule i tri Kupa, a u inostranstvo je otišao nakon 55 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije, za koju je igrao i prije rata, u doba kraljevine. Fudbalska karijera odvela ga je u Njemačku, u kojoj je od 1955. stekao reputaciju igračkog asa, a potom i stručnjaka koji je i stekao diplomu u toj zemlji, u klasi profesora Henesa Vajsvajlera.
Čajkovski je odmah pokazao koliko zna osvojivši titulu sa Kelnom 1962, a onda je 1963. preuzeo na sebe misiju podizanja Bajern Minhena, koji se tada takmičio u drugoj ligi. Bavarce je učinio najprije njemačkom, a potom i evropskom silom, osvojivši dva puta Kupa Njemačke, Kup pobjednika kupova... Još značajnije od tih trofeja je to što je u prvi tim uveo gorostase svejtskog fudbala - Sepa Majera, Gerda Milera i Franca Bekenbauera.
Kako je Bekenbauer postao takav igrač koji je pokazao kako "libero" može da gradi igru čitavog tima, a ne da bude "čistač"? Kako je svojim nogama uveo "Totalni fudbal" prije holandske varijante, osvojivši titulu evropskog prvaka 1972. i svetskog prvaka 1974? Čajkovski i te kako ima nešto sa tim!
U posljednjoj sezoni bez Bekenbauera, Bajern nije izborio plasman u prvu ligu Zapadne Njemačke, ali se sa njim kao štoperom prošetao kroz prvenstvo i stigao tamo gdje mu i je i mjesto - u najviši rang. Međutim, sve to vrijeme mediji su imali dilemu da li Bekenbauer igra na pravoj poziciji i da li bi trebalo da bude premješten na poziciju kreativnog veziste.
"Djeluje da je Zlatko Čajkovski, Bajernov trener, imao slične sumnje i tog ljeta doveo je Ditera Danzberga da igra centralnog beka, omogućivši tako Bekenbaueru da se pomjeri napred. Međutim, Danzberg je bio isključen u prvoj utakmici sljedeće sezone, u derbiju protiv Minhena 1860 i bio je suspendovan čak osam nedjelja. Bekenbauer je uskočio na njegovo mjesto i nikad ga nije napustio, krunišući tu godinu trofejom u finalu Kupa Njemačke protiv Majderiha".
Zlatko Čajkovski vodio je Bajern do 1968, kada je preuzeo Hanover 96, a potom je vodio Ofenbah Kikers, Dinamo Zagreb, Nirnberg, Keln , AEK Atinu, Cirih, opet AEK i niz drugih timova. Preminuo je u Minhenu, 1988. godine, a njegov doprinos stvaranu moćnog Bajerna decenijama je isticao i klub. Kao i sam Bekenbauer.
"Još sam igrao u omladincima kada je me je Čik prvi put odveo na trening sa profesionalcima. Može se reći da je on prvi prepoznao moj talenat", govorio je "Kajzer". Slično je pričao i veliki Sep Majer, golman Bajerna u periodu od čak 20 godina, od 1959. do 1979. "Čik nam je bio kao otac. Mogao je da postane i ozbiljan i ljut, slao nas je kod ekonoma da nas kazni. 'Idite čistite svoje kopačke'. Ali brzo bismo se oraspoložili. Oživio nas je svojim temperamentom", govorio je on.
"U to vrijeme, mladi igrači nisu bili tako tehnički obučeni kao danas. Čik nas je trenirao i obučavao, istovremeno. Mnogo nam je pokazao. Na primjer, kako se dodaje lopta. Podržavao je mlade igrače, bez odstranjivanja starijih. Našao je pravu kombinaciju mladosti i iskustva", objašnjavao je Bekenbauer.
Zlatan Čajkovski, "Čikov" sin, priznavao je da je njegov otac bio potpuno posvećen poslu.
"Povremeno je bio više trener Bajerna nego porodični čovjek. Ne mislim ovo tako da budem zloban, samo nije bio mnogo kod kuće i bio je veoma zauzet mladim igračima. Postojala je posebna atmosfera u timu. Jednom su, na primjer, svi pomagali da se sredi naša bašta u Minhenu", govorio je on.
Franc Bekenbauer, legenda nemačkog i svetskog fudbala, preminuo je u 78. godini.jpg
Čajkovski je za jednim uvijek žalio - što nije ostao u Bajernu duže od pet godina.
"Igrao sam i za Bajern kao mlad igrač", govorio je njegov sin Zlatan. "Bio sam član tima i u drugoj ligi. Ipak, prezime mi je prije bilo kamen oko vrata, jer su ga svi povezivali sa nečim velikim. Kad je moj otac bio trener Nirnberga, nekoliko mladih igrača i ja trenirali smo sa mojim ocem, s vremena na vrijeme. Kada je uprava saznala za to, htjela je da mu izrekne kaznu, a on je istog trenutka raskinuo taj ugovor. Takav je bio moj otac. Kasnije je žalio zato što nije duže ostao u Bajernu. Bilo je to najbolje mjesto"