Petar Šegrt i njegov Tadžikistan hit su Azijskog kupa. U intervjuu za MONDO popularni "Ajnštajn" pričao je o istorijskom uspjehu, čime je "kupio" Joakima Leva i kako mu je pomogao Ivica Osim.
U naredne tri sedmice dobićemo dva kontinentakna fudbalska šampiona, pošto se u Obali Slonovače igra Afrički kup nacija, a u isto vrijeme u Kataru gledamo Azijski kup. Kao i u Africi, i na Azijskom kupu vidjeli smo nekoliko iznenađenja tokom grupne faze, a jedno od najvećih priredio je Tadžikistan.
Debitant na ovom takmičenju uspio je u grupi sa Kinom, Katarom i Libanom da obezbijedi drugo mjesto i plasman u nok-aut fazu, a tvorac ovog uspjeha je trener sa ovih prostora, hrvatski stručnjak Petar Šegrt.
U razgovoru za MONDO selektor Tadžikistana govorio je o istorijskom uspjehu ove zemlje, radu u Aziji, gdje je vodio još dvije reprezentacije, svom trenerskom putu i čime je "kupio" nekadašnjeg selektora Njemačke Joakima Leva, radu sa Ivicom Osimom i zašto niko ne želi da igra protiv njegove selekcije.
Reprezentacija Tadžikistana nagovijestila je dobar rezultat na Azijskom kupu remijem sa Kinom, a kada je nakon poraza od Katara savladan Liban i obezbijeđena nokaut faza – Tadžikistan je eksplodirao, a cijeli svijet čuo je za „Ajnštajna“. Selektor Tadžikistana hit je na društvenim mrežama zbog svog izgleda, ali i ponašanja na Azijskom kupu, gdje je ispisao istoriju.
"Ovo je nevjerovatno, ta euforija i sve. Nakon utakmice sam dobio 251 poruku iz Tadžikistana, svi čestitaju. Ali nisam ja tu najbitniji, ovo nisam samo ja napravio, najviše su napravili igrači. Jako dobro, disciplinovano, pametno smo odigrali, čekali smo našu šansu. Imali smo protivnika sa jako dobrim trenerom iz Crne Gore, ali odigrali smo pametno. Tadžikistan je ranije dosta igrao otvoreno, na sve ili ništa pa obično bude ništa. Međutim, od kvalifikacija mi smo igrali disciplinovanije, imali smo vremena da postavimo i drugačiju ekipu. Ovo je najveći uspjeh, ali ne samo zbog uspjeha, već i zbog toga kako smo došli do njega“, rekao je Šegrt na početku razgovora za MONDO.
Njegova selekcija je potpuni autsajder, ali drži se zajedno kao porodica, uprkos svim problemima koji su je zadesili.
"Naš najbolji strijelac države Manučehr Džalilov, koji nas je doveo ovdje, dobio je rak, borio se za život mjesec dana, to je kapiten i figura koji nam fali na terenu. Mi smo njega pozvali, tu je s nama i to daje ekipi taj porodični duh, to sam pokušao da napravim, da smo kao porodica. Zadnju utakmicu prije Azijskog kupa nam se povrijedio najbolji veznjak Amirbek Džurabajev. Sad zbog crvenog kartona nemamo Kamolova, koji je isto ključni igrač. Tri igrača nam nedostaju, a mi nemamo mnogo izbora".
Na Azijskom kupu Šegrt je izborio nokaut fazu u jednoj "balkanskoj grupi". Naime, selekciju Jordana vodi bivši selektor Crne Gore i nekadašnji pomoćni trener banjalučkog Borca, Miodrag Radulović, u katarskom savezu već dugo godina radi Bora Milutinović, a na klupi Kine je nekadašnji trener Crvene zvezde Aleksandar Janković. Kina je bila jedno od najvećih razočarenja, pošto nije uspjela da obezbijedi nokaut fazu, ali ni da postigne gol u tri utakmice.
"Da, moglo bi se to nazvati 'balkanskom grupom', ali nemojte zaboraviti da sam ja školovanje i sve licence završio u Njemačkoj, to je možda bila ključna stvar. Tokom priprema deset dana smo bili u Abu Dabiju u istom hotelu sa reprezentacijom Kine, upoznali smo se. Aleksandar je dobar trener, dobar čovjek, radi dobar posao, žao mi je zbog toga što je ispao, ali s druge strane ja kao trener gledam sebe“, iskren je Šegrt.
Dok ljubitelji fudbala u Kini tuguju, u Tadžikistanu je potpuno ludilo. Kolika euforija vlada pred Azijski kup i tokom njega govori i podatak da je duel Tadžikistana protiv Kine pratilo osam miliona Tadžikistanaca, a ukupno ih ima deset miliona. Plasman na Azijski kup proslavljen je paradom sa otvorenim busom, šta li će tek sada biti nakon istorijskog plasmana u nokaut fazu?
"Nemamo blage veze šta nas čeka. Predsjednik države je ovdje u Kataru, imali smo ručak prije utakmice sa Libanom, pričao je jako motivisano. Ne znamo šta nas čeka, ali nevjerovatno je kakvo je slavlje ovdje bilo, toga nikada nije bilo u Tadžikistanu. To kažu i igrači i ljudi iz saveza".
Dugo je Tadžikistan čekao da vidi svoj tim na kontinentalnom šampionatu. Petar Šegrt je 22. selektor ove zemlje, a prvi kojem je to uspjelo. Podmladio je repezentaciju i uz podršku saveza za manje od pola godine stvorio ekipu koju sada ljudi drugačije posmatraju. U Tadžikistanu ste, kaže Šegrt, ranije mogli vidjeti djecu samo u dresovima Mesija i Kristijana Ronalda, a sada klinci imaju nove heroje pa ih sve češće vidite u dresovima sa imenom tadžikistanskih reprezentativaca.
"Ako ništa ne osvajate onda samo gledate druga takmičenja, druge timove, gledate takmičenje, a vi niste tamo i nema toga kontakta igrača i publike. Sada je potpuno drugačije. Mislim da Tadžikistan poslije naše pobjede nije spavao. Ne znam šta će biti dalje. Razgovarao sam sa igračima, proslavili smo ovo, a sada idemo do kraja. Pokušaćemo da što duže ostanemo ovdje“, rekao je Šegrt.
Bez obzira kako prođe duel sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima selekcija Tadžikistana je hit, kao i njen selektor, koji je dobio nadimak "Ajnštajn“.
"To mi je jedan navijač dao od prvog dana. Prozvali su me Ajnštajn, meni je to malo smiješno bilo. Valjda je malo zbog izgleda, ali oni su očekivali da ih ja odvedem na Azijski kup. Kad sam potpisao ugovor rekao sam da je Ajnštajn bio genije, a da sam ja samo jedan trener. Očekivali su neko obećanje. Ja sam im rekao da im ne mogu ništa obećati, to su možda radili neki drugi, obećavali da će ići na Azijski kup, Svjetsko prvenstvo, ja to ne mogu da obećam jer to nije ozbiljno. Ja sam rekao mogu da obećam da ćemo sve probati i učiniti kako bi otišli na Azijski kup, sada se to desilo. Ljudi me na cesti zaustavljaju i grle, zovu me Ajnštajn, polovina ih i ne zna da se ja zovem Petar Šegrt (smijeh)".
Tadžikistan je njegova treća azijska reprezentacija, pošto je nakon u U21 i kratkog mandata na klupi A selekcije Gruzije, vodio Avganistan i Maldive, sa kojima je osvojio Južnoazijski kup. Trenersku karijeru je počeo u Njemačkoj, gdje je prvo radio kao trener omladinskih selekcija u amaterskom Kalvu, a potom vodio juniore Bohuma i Duizburga, bio pomoćnik u Valdhofu, a onda prvi profesionalni angažman kao prvi trener dobio u austrijskom Lebenu. Za njegov fudbalski uspjeh, kaže, zaslužni su i treneri koji su ga primijetili vrlo rano i usmjerili ka ovom poslu, poput Tomasa Albeka, a potom i Klausa Topmelera koji ga je doveo u Bohum, te Ivice Osima, od kojeg je izuzetno mnogo naučio.
"Ivica Osim je jedna od ključnih ljudi u mom životu. Žao mi je što je umro. Ko ga bolje poznaje, zna da je Osim bio zatvoren, nikada nije puštao ljude blizu, ne znam zašto je mene pustio. Ja sam imao mogućnost da praksu radim kod Topmelera, mogao sam i kod Hicfelda u Bajernu, a ja sam izabrao da radim kod Osima u Šturmu i to se njemu jako svidjelo. Pitao me zašto nisam išao u Bajern, ali ja sam htio da naučim nešto od Osima, vidio sam da je on drugačiji trener i dao mi je mnogo stvari, od čitanja utakmice, postavljanja, taktički je imao neke nevjerovatne stvari", kaže Šegrt.
Jedan od bitnih figura u njegovom životu je i Joakim Lev, sa kojim je jako dobar prijatelj. U razgovoru za MONDO Šegrt je otkrio i čime je to „kupio“ nekadašnjeg selektora Njemačke.
"Upoznali smo se 1996. i od tog dana uvijek smo se družili, pričali o fudbalu. Ja sam kao juniorski trener 1986. godine igrao sa sistemom 4-3-3, to u Njemačkoj niko nije igrao. To je Leva jako fasciniralo da jedan mladi trener igra u zonama, da igra u tom sistemu u tom vremenu. To je za njih bilo jako novo. Njemu se to svidjelo i fudbalska filozofija da igraš fudbal, a ne da samo nabijaš duge lopte, kako je prije bilo u Njemačkoj. Mnogo sam od Leva naučio, pričamo, on gleda moje utakmice, ja sam isto ranije gledao i analizirao njegove, on voli da čuje i moje mišljenje, sada i ja slušam šta on vidi na mojima. Na utakmici je puno emocija, treba ti neko ko je miran i ko vidi neke stvari. Tu sam najviše naučio od Osima, koji je isto tako od mene očekivao da mu analiziram utakmice i dam svoje mišljenje. Osim na poluvremenu nije išao u svlačionicu, dolazio je do mene, popijemo onaj njegov 'specijalni espreso', mala čaša i espreso, pitao me za mišljenje, ja sam tako i učio. Kao igrač sam bio limitiran, ali sam znao da čitam utakmicu. To je za trenera ključno, da promijeni taktiku, sistem, takve stvari sam radio i to se sviđalo Levu i Osimu. Promijeniš sistem u utakmici bez ijedne izmjene. To je ranije taktički jako bilo teško napraviti, danas su igrači mnogo pametniji nego ranije. Ranije nije bilo tako, ali te promjene u toku utakmice su bile moja prednost kao trenera. Ne gledam samo Leva, Osima, Tompemelera, mnogo sam naučio i od malih trenera u klubovima, od protivnika koje sam analizirao..."
Šegrt ima i problem što praktično nijedna selekcije ne želi da dolazi u Tadžikistan i da igra prijateljske utakmice, pa je duel sa Rusijom u novembru 2022. bio jedan od rijetkih takvih duela.
"Mi imamo samo umjetnu travu i niko ne želi da dođe. To razumijem. Rusija je htjela da igra i igrali smo protiv njih, jer niko ne želi ni protiv Rusije da igra. To je bila prva utakmica nakon skoro godinu dana koliko sam bio u Tadžikistanu da smo igrali prijateljsku kod kuće. Mi možemo da dobijemo afričke ekipe, Moldaviju ili male ekipe, ali Saudija Arabija, Jordan, Japan, oni dolaze samo ako moraju."
Petar Šegrt bio je 2008. na pragu da preuzme mladu reprezentaciju Njemačke, sve je bilo već dogovoreno, ali je na kraju propalo jer nije želio da se odrekne hrvatskog pasoša kako bi dobio njemačko državljanstvo.
"To je na kraju kada se pogleda bilo smiješno, jer niko nije razmišljao o tome. Svi me u Njemačkoj gledaju kao 'švabu', tamo sam sve završio licence, pričam savršeno njemački, sve nas je to na kraju iznenadilo jer smo sve bili dogovorili, tu su bili i predsjednik saveza i Oliver Birof. Nismo mi ništa na svoju ruku htjeli, nego smo samo razmišljali kao fudbaleri, samo o fudbalu, ali na kraju tu je stalo jer nisam imao njemačko državljanstvo. Nakon toga propao mi je posao u Vest Hemu, kao i u jednom njemačkom prvoligašu i na kraju sam morao da idem u Aziju, ali taj korak mi je mnogo pomogao. Zadnje tri reprezentacije u kojima sam radio su sada puno bolje, od igrača, uslova i svega. Mene samo fudbal interesuje i to je ključna stvar za moj uspjeh. Oni znaju da meni niko ne može da se miješa ni u taktiku ni u izbor igrača. Tu je moja balkanska krv, ja zbog toga ne žalim i nisam se htio toga odreći u Njemačkoj. Ali ako se moram odreći pasoša kao fudbalski trener onda je tu nešto pogrešno. Ponosan sam na Hrvatsku, kao što sam ponosan i gdje sam rođen, u staroj Jugoslaviji“.
Da li će Šegrt nastaviti da radi u Aziji ili ćemo ga uskoro vidjeti u Evropi, pa možda i na prostorima Balkana?
"Za mene je cilj da se vratim jednog dana. U Aziji imam dobro ime, ali imao sam ponude sada iz Evrope, imao sam ponude dvije reprezentacije, ali nije jednostavno odgovarao trenutak. Napravio sam uspjeh sa Tadžikistanom, ovdje me cijene i obećao sam im da ću završiti Azijski kup sa njima. Imao sam ponuda iz Azije i dvije iz Evrope, ima i klubova koji su interesantni. Neću se ja fiksirati samo na Aziju ili Evropu ili samo na reprezentaciju. Za mene je ključna stvar da radim dobar posao. Ima i na Balkanu dosta reprezentacija koje su jako interesantne, ali nije bilo vrijeme prije Azijskog kupa. Zamolio sam ih da poslije mogu ako žele da razgovaramo“, rekao je Šegrt potvrdivši da je imao pozive iz eks-Jugoslavije, ali nije želio da otkriva koje.
"Pokazaće se kada pošalju novi poziv“, kratko je odgovorio i dodao da su sve reprezentacije na prostoru bivše Jugoslavije interesantne.
"Bosna i Hercegovina je jedna reprezentacija, tu neko mora prije svega da dođe i da spoji ljude. Momci znaju igrati, ali ostalo... Nije to to. Morate spojiti ljude, sve strane da su zadovoljne. U Sloveniji imate drugu strukturu i mišljenje, Hrvatska ima svoje mišljenje o nekim stvarima. U Crnoj Gori je jako dobro, Dejana Savićevića sam upoznao, tamo sam radio za licencu, Makedonija ima strašne ljude... Sve reprezentacije na Balkanu su interesantne“, zaključio je Šegrt na kraju razgovora za MONDO.