Rajko Mitić i Vladimir Dedijer na prijemu kod Josipa Broza pokušali da izvuku Titovu reakciju provokacijom.
Legendarni fudbaler Crvene zvezde Rajko Mitić, jedan od najboljih u klupskoj istoriji, radio je kao sportski novinar nakon igračkih dana. Iz tog perioda ostali su sačuvani pojedini tekstovi koje je napisao za beogradske redakcije, a u jednom od njih otkriva se i kako je na susretu sa Josipom Brozom Titom, u želji da se duže zadrže u razgovoru, "isprovocirao" doživotnog predsjednika Jugoslavije.
Prilikom prijema sportista kod "najvećeg sina naših naroda i narodnosti", Rajko Mitić se našao u društvu Vladimira Dedijera, partizanskog borca, istoričara i političara koji je bio veoma blizak Titu. Njih dvojica su razgovarali o brojnim temama, dok se nije pojavio Josip Broz, od kojeg su pokušali da saznaju koji mu je fudbalski klub u Jugoslaviji najdraži.
Nije bilo tako lako pregovarati sa Titom. Nakon što su Dedijer i Mitić "pecnuli" Broza za splitski Hajduk, koji je te godine rano završio takmičenje u Kupu Jugoslavije, predsjednik se brecnuo i povisio ton. Tom prilikom posebno se obratio Dedijeru, kojem je nekoliko puta davao zadatke da sredi situaciju u najvećim jugoslovenskim sportskim klubovima.
"Bio je to trenutak kada su sportisti Jugoslavije imali posebnu čast da budu gosti predsjednika Republike. Ovog puta, prijem je bio povodom Dana mladosti, a neposredno poslije desetog finala Kupa maršala Tita, 26. maja 1957. godine. Tada je Partizan trijumfovao u susretu sa beogradskim Radničkim (5:3)", napisao je u uvodu Rajko Mitić i nastavio: "Ulazak predsjednika u svečanu dvoranu među sportiste, unio je razdraganost i vedro raspoloženje. Razdraganosti i vedrini doprinio je drug Tito neposrednim pristupom, spontanim, očinskim i prijateljskim kontaktima sa svim sportistima. U direktnim razgovorima, svakome od predstavljenih sportista izražavao je riječi pohvale, hrabrio, raspitivao se o narednim takmičenjima. Za divljenje je bilo koliko je drug Tito bio upoznat sa svim sportskim zbivanjima, rezultatima naših sportista. Taj utisak nisam ponio samo ja, već svi sportisti sa kojima je naš predsjednik te večeri (i ne samo te) razgovarao. Vidjeći već iz prvih maršalovih riječi da je u potpunosti upoznat sa fudbalskim zbivanjima, da zna da je u Kupu Crvena zvezda eliminisana u četvrtfinalu, a Hajduk i Dinamo još ranije, Dedijer i ja smo njegove riječi prihvatili kao nastojanje da, pored utjehe upućene zvjezdašima, indirektno želi da prikrije svoje nezadovoljstvo prema situaciji Hajduka, čiji je, po Vladi i meni - najbliži simpatizer."
Ipak, Josip Broz Tito nije bio navijač nekog od klubova velike četvorke u Jugoslaviji. Zbog toga je i odreagovao. "'To nikako', podigao je svoj glas drug Tito. 'Nisam ničiji navijač, već realni posmatrač i podjednako me raduju uspjesi svih naših sportista. Ti vrlo dobro znaš Vlado, da kad god su se pojavljivale i iskrsavale neke slabosti po klubovima, a poslije naših razgovora i dogovaranja, dobijao si zadatak da ih rješavaš na najpravedniji način, nepristrasno i bez privrženosti bilo kom klubu.' Time je drug Tito negirao priče da je klupski opredijeljen. U to, Vladimir Dedijer i ja nismo ni sumnjali. Primjedbom na račun Hajduka samo smo željeli da ga što duže zadržimo", napisao je Rajko Mitić u autorskom tekstu.
Rajko Mitić rođen je u Beloj Palanci 19. novembra 1922. godine, a preminuo u Beogradu 29. marta 2008. godine. Karijeru je kao dječak počeo u timu koji se zvao Košutnjak, a prije i tokom Drugog svjetskog rata igrao je za BSK. Član Crvene zvezde postao je odmah nakon završetka rata i formiranja novog beogradskog tima, a tokom godina je stekao kultni status. Prvotimac je bio sve do 1957. godine, kasnije je u klubu radio kao trener, a prvi je igrač koji je proglašen za Zvezdinu zvijezdu. Od decembra 2014. godine stadion na kojem igra Crvena zvezda zove se po njemu.