Fudbal

Moj život je uvreda i za klošare! Tuzlak je bio legenda Dinama, pa je završio na ulici - prijatelji ga zaboravili

Ismet Hadžić legendarni jugoslovenski fudbaler živio kao beskućnik...

Izvor: Printsceen/SN TV Sport

Ismet Hadžić bio je legendarni jugoslovenski fudbaler. Preminuo je u Zagrebu 14. jula 2015. godine u 61. godini. Posljednje trenutke proveo je u gradu u kom je postao legenda pošto je za Dinamo odigrao 145 zvaničnih utakmica, dok je u dresu Jugoslavije upisao pet nastupa.

Stariji ljubitelji fudbala pamte defanzivca koji je rođen u Tuzli. Sedam godina proveo je u Slobodi iz Tuzle, pa je onda igrao za Dinamo i karijeru je završio u Prištini. Bio je jedan od glavnih igrača i oslonac Zagrepčana u osvajanju titule u prvenstvu 1982. godine, kao i Kupa Jugoslavije godinu dana kasnije. Sa nacionalnim timom osvojio je i zlato na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine.

Nažalost, ostao je upamćen više po tužnoj životnoj priči i stvarima koje su mu se dogodile po završetku karijere. U jednom momentu je radio čak i kao vodoinstalater. Spavao je u starom automobilu, ostao je bez stana, prijatelji su ga zaboravili...

Za njega je legendarni Ćiro Blažević rekao da "ima kompjuter u glavi", ali je previše vjerovao ljudima. Pozajmljivao im je novac, nije ga dobijao nazad, uslijedila je velika kriza, izgubio je sve i završio na ulici. "Bio sam u jako teškoj situaciji, ostao sam bez svega. Pozajmio sam nekim prijateljima 80.000 maraka i poslije toga se nikada nisu javili. Vaspitan sam tako da pomažem svima koji su mi tražili, davao sam ljudima novac, od 10 do 100.000 evra. Nisam bio škrt", ispričao je jednom prilikom Hadžić.

Izvor: Printsceen/SN TV Sport

Jednostavno, previše je vjerovao određenim ljudima. "Dešavalo se da sjedimo za stolom i da neko kaže da mu treba pet ili deset hiljada da se izvuče. Dao bih mu im, jer meni nisu bile potrebne u tom momentu. Onda je došla kriza, ljudi ili nisu vraćali pozajmljen novac ili su vraćali premalo. Neki su me i izbjegavali. Posebno sam bio slab kada bi djecu spomenuli."

Uprkos svemu što mu se dogodilo, nije žalio zbog toga. "I danas bih im vjerovatno pozajmio novac. Međutim, shvatio sam tužnu istinu. Ako hoćeš da izgubiš prijatelja, pozami mu 100 evra. Onda sam zaronio i u alkohol, tako da mi je piće odnijelo ostatke ostataka. Na tom dnu me našao Zlatan Arnautović koji je preko novinara pokrenuo akciju za moje spasavanje."

U jednom od tih ranijih intervjua pričao je o sebi i svom životu bez dlake na jeziku. "Ne mogu da kažem da sam bio klošar, jer način na koji sam ja tih godina živio... Pa, to je bila uvreda i za klošare. Kupao sam se i brijao na Bundeku (jezero i park u Zagrebu), tamo sam jeo i zeleno voće i zato mi je to mjesto kao Azurna obala. Bio sam u mnogo teškoj situaciji, ostao sam bez svega", zaključio je Hadžić.

Njega je iz krize izvukao tadašnji sportski direktor Dinama Zvezdan Cvetković koji ga je uključio prvo u rad omladinske škole, pa je onda obavljao i dužnost trenera veteranske ekipe. Preminuo je 2015. godine poslije duge i teške bolesti, a sahranjen je u rodnoj Tuzli.