Legendarni italijanski golman nastupao je za samo tri kluba u 28 godina dugoj karijeri: Parmu, Juventus i PSŽ, ali u razgovoru za "La Republiku" priznao je da ih je moglo biti mnogo više.
Đanluiđi Bufon u opširnom razgovoru za "La Republiku" pričao je o brojnim temama, od sjećanja na djetinjstvo do propuštenih transfera. A što se tiče budućnosti rekao je: "Završio sam kurs za sportskog direktora, sigurno želim operativnu ulogu."
Parma, Juventus i PSŽ. To su tri tima u kojima je "Điđi" igrao tokom svojih 28 godina karijere. Ali moglo ih je biti više, kako je otkrio u intervjuu za italijanski list:
"Te 2001. godine bio sam skoro u Romi, ostali su još samo detalji. Zatim sam skoro sve dogovorio sa Barselonom takođe, ali na kraju sam otišao u Juventus. Zatim 2005. nisam ni razmatrao ponudu velikog stranog kluba koji me želio. Nakon Svjetskog prvenstva, mogao sam otići bilo gdje. Dvije godine kasnije pojavila su se još bar dva italijanska kluba. I 2011. ponovo sam bio blizu prelaska u Romu, jer se nešto 'polomilo' s Juventusom. Ali onda je došao Konte i insistirao je na mom ostanku. Kad sam se vratio iz PSŽ-a u Juventus, zapravo sam bio blizu prelaska u Porto. I još dva puta bio sam veoma blizu Atalante. Drugi put sam već bio odlučio, ali u Juventusu su organizovali sastanak na kojem smo bili ja, Paratići i Pirlo, koji mi je rekao: 'Đigi, dođavola, ovo mi je prva godina treniranja, došao sam znajući da si ti ovdje!' Šta sam mogao da mu kažem..."
Za Bufona je ovo prva godina kako nije blizu terena. Njegova budućnost još uvijek nije jasno definisana.
"Funkcioner? Sportski direktor? Još uvijek stavljam upitnik. Ali u svemu što volim, sigurno želim biti operativac. Završio sam kurs za sportskog direktora. Takođe, u januaru sam počeo master studije poslovanja i administracije na Bokoni, koji će završiti u maju, s predstavom da ću raditi za fudbalski klub. Ponovo sam počeo intenzivno učiti engleski i svakodnevno pratiti kurseve makroekonomije i finansijske tehničke analize. Sve to veoma me stimuliše", poručio je svjetski šampion sa Italijom 2006. godine.
Život je proveo s loptom među rukavicama, ali iskra između Bufona i fudbala nije odmah planula.
"Moja prva fudbalska sjećanja su kad sam imao četiri godine. Zimi, moji roditelji, baveći se svojim poslovima i imajući dvije starije ćerke, slali su me u Friuli kod dede, tetke i rođaka. To je bila porodica navijača Juventusa. Jednom prilikom, moj rođak me je obukao u kompletnu opremu, ali ja nisam razumio, još uvijek nisam imao tu ljubav prema fudbalu, koja je buknula 1982. Svi su se okupljali da gledaju utakmice, a ja bih ostajao na terasi da se igram. Ponekad bih čuo viku i tada bih ušao. Od tog Svjetskog prvenstva nešto se promijenilo. Dobio sam majicu Paola Rosija, kupljenu bogzna gdje, na periferiji Alžira. Kada bih je oblačio, imao sam osjećaj da imam natprirodne moći. On je bio prvi od moja tri idola, a onda su došli Dino Zof i Đovani Trapatoni", prisjeća se Bufon.
U intervjuu za "La Republiku“, Bufon se takođe osvrnuo na aferu oko klađenja. Kao vođa delegacije Italije, prošlog oktobra pratio je Nikola Zaniola i Sandra Tonalija tokom policijske racije.
"U ozbiljnoj situaciji, jedino što možete učiniti je relativizovati. Rekao sam nekoliko gluposti, koje ne mogu ponoviti jer ne bi bilo primjereno. Ali prošao sam kroz to, to su stvari koje vas duboko pogađaju ako ste uvijek poštovali pravila. I već samo to što se neko uvrijedi je važno: to vas uvjerava da ste živi i da još uvijek imate neku vrijednost."
O raznim etiketama koje su mu lijepljene tokom karijere kaže:
"Kada neko misli da je cijeli svijet protiv njega, prvo pitanje koje treba sebi da postavi je 'zašto'. A drugo je da li postoji razlog, da li ste im dali povoda. Sigurno sam ponekad bio neozbiljan, ali ono što me umirivalo bilo je to što znam ko sam. I ponekad bih sebi dozvolio slobodu zbog toga", zaključio je jedan od najboljih čuvara mreže koje je Italija imala.
(MONDO)