Na današnji dan odigran je jedan od najkultnijih derbija srpskog fudbala, legendarni - stoti!
Na današnji dan, 6. maja 1995. godine, odigran je jedan od kultnijih "vječitih derbija" - 100. po redu i zauvijek posebni. Na tribinama je bilo danas nepojmljivih 80 hiljada navijača, na terenu ekipe Crvene zvezde i Partizana pod vođstvom Ljupka Petrovića i Ljubiše Tumbakovića, sačinjene od niza asova. Kao što su mnogi od njih obilježili devedesete u srpskom fudbalu (i ne samo devedesete), tako su i tog dana napravili spektakl za pamćenje.
Naravno da je i na terenu bilo velike drame, Nenad Bjeković junior doveo je crno-bijele u vođstvo u 71. uguravši loptu u mrežu udarcima na gol liniji - nogom, pa glavom. Eksplodirao je jug, sudija Branimir Babarogić pokazao je na centar i bio je to uvod u filmski kraj utakmice.
Nakon što je Bjeković udarcem "iz prve" propustio veliku šansu da na asistenciju Saše Đanija Ćurčina postavi 0:2 i vjerovatno ovjeri pobjedu crno-bijelih, počeli su da padaju golovi na drugoj strani terena. Darko Kovačević u 79. minutu dao je gol iz penala koji je iznudio Mitko Stojkovski i koji je Babarogić bez ikakve dileme dosudio, iako je Albert Nađ šireći rukama ukazivao da nije bio prekršaj. Kovačević je šutirao u svoju lijevu stranu, golman Goran Pandurović bacio se u suprotnu i nekoliko trenutaka kasnije Zvezdina "devetka" trčala je ka sjevernoj tribini, da slavi svoj do tada najveći gol u karijeri.
I tu nije bio kraj drame. Stojkovski je izrastao u heroja derbija u 85. minutu. Darko Kovačević, sada pun samopouzdanja, šutirao je sa više od 20 metara, Pandurović je odbio loptu nekoliko metara ispred sebe, Makedonac sa Zvezdinom "peticom" na dresu ponovo je bio na pravom mjestu. Utrčao je u kazneni prostor, bio brzi od štopera crno-bijelih i zakucao je loptu u mrežu, za eksploziju Delija.
Crvena zvezda sačuvala je stečenu prednost do kraja, sa razglasa se začuo "Đurđevdan", hit Bijelog dugmeta, ujedno i slava koja je i danas, kao i svake godine obilježena na "Marakani". Tom pobjedom, Zvezda je stekla odlučujuću razliku u odnosu na Partizan i osvojila prvu titulu od raspada SFR Jugoslavije. Ispostavilo se da je to bila i jedina Zvezdina titula do 2000. godine, jer je Partizan u naredne četiri sezone osvojio tri, uz jednu Obilićevu.
Otvaranjem fudbalskih tržišta širom svijeta, globalizacijom koja se preliva u sve fudbalske regione i sve teže pojmljivom razlikom u finansijskoj moći "malih" i "velikih", teško je zamisliti da će derbi ikad više biti igran u ovakvom ambijentu, uz učešće isključivo domaćih igrača, mahom poniklih u klubovima čiji su dres osjećali kao da je neraskidiv dio njih, znajući i njegovu težinu i njegovu ljepotu. I to je davalo čar derbijima u to vrijeme i onda i kada nisu bili dobri ili uzbudljivi kao ovaj,100. po redu, za koji je bio spreman i poseban trofej za pobjednika, kao nagrada i sjećanje na nezaboravnu utakmicu srpskog fudbala.
- CRVENA ZVEZDA: Milojević, Stefanović, Đorović, Radmanović, Stojkovski, Bajčetić, Adžić (Živković), Krupniković, Kovačević, Petković (Perović), Sakić. Trener: Ljupko Petrović.
- PARTIZAN: Pandurović, Mirković, Saveljić, Nađ, Bolić, Đurić, Tešović, Ćurčić (Trenevski), Bjeković, Ćirić, Milošević. Trener: Ljubiša Tumbaković.
(MONDO - M. Š.)