Tomislav Ivković pričao je o Miroslavu Blaževiću iz perioda 80-ih godina kada je legendarni stručnjak bio na klupi zagrebačkog Dinama.
Legendarni hrvatski stručnjak Miroslav Ćiro Blažević u nekoliko navrata s klupe je vodio zagrebački Dinamo, a u svom prvom mandatu na klupi "modrih", od 1980. do 1983. godine, trenirao je Tomislava Ivkovića.
Gostujući na emisiji HRT-a "Nedjeljom u 2", Ivković je ispričao nekoliko anegdota, od kojih su svakako najzanimljivije one o odnosu sa bivšim selektorom BiH. Kako je istakao, nikada nije "kliknuo" sa popularnim Ćirom.
"S trenerima nisam imao probleme do dolaska Ćire Blaževića. Jednostavno, tako se potrefilo. Nismo kliknuli od prvog trenutka. Prije nego što ćemo Cico (Zlatko Kranjčar) i ja izaći iz vosjke, gdje smo bili u isto vrijeme 1981, on je govorio na sav glas da jedva čeka da se Cico i ja vratimo, da će nam j**ati majku. Rekao sam, 'Dobro, nema problema.' Onda je sve išlo u tom smjeru. Bio je čovjek koji je želio biti apsolutista. U Dinamu je bio iznad kluba, tako se postavio", rekao je legendarni golman, kasnije i jedno vrijeme trener banjalučkog Borca.
"Trener svih trenera", kako su ga kasnije prozvali, najveći uspjeh napravio je sa reprezentacijom Hrvatske. Kao selektor, s "vatrenim" je 1998. godine osvojio bronzu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, a njegova trenerska karijera krenula je uzlaznom putanjom od uspjeha sa Dinamom 80-ih godina.
"Donio je taj šarm i svoju šatrologiju, koja do tada nije bila prisutna u hodnicima Dinama. Igrače je pridobio na samo njemu svojstven način - njegovom pričom, njegovom motivacijom. Tu je bio majstor. Moramo priznati i da je u to vrijeme kada je došao, pokazao je i da je trenerski dobar, da ima kvalitet", hvalio je Ivković Blaževića.
Ipak, njihov odnos bio je, najblaže rečeno, "zategnut".
"Kada prođe neko vrijeme i kad misliš da si najbolji, najpametniji i najljepši, u tom trenutku kreće pad. Ne mislim samo na sebe kao igrača, nego i trenera. Onda odeš u smjeru da ističeš sebe, da počneš dolaziti u konflikte i onda se to osjeća na rezultatima. Dinamo je sljedeću sezonu morao biti prvak, jer su ostali manje-više igrači. Te 1982. imali smo ekipu boli glava, ali onda slijede konflikti. Da li sa mnom da li sa Borom Cvetkovićem... On je vidio da sam ja jak karakter. Ja sam dečko iz kvarta u kojem su bili frajeri. Oni su bili dečki broj 1 u gradu, a ja ako sam naučio uličnu školu i faklutet, prošao sam je tamo. Imao sam takvog tatu da kad bi on polako fućnuo, ja sam ga čuo na kilometar i išao sam kući. Svi su ga respektovali u kvartu, on njih i oni njega. Znali su da mene mogu odvesti u pogrešnom smjeru, jer da njega nije bilo, ja bih možda bio neki redar u diskoteci, možda ne bih bio igrač i ko zna gdje bih danas bio da nije bilo mog oca", prisjeća se Ivković, nekadašnji reprezentativni čuvar mreže Jugoslavije.
Kako kaže, o svom odnosu sa tadašnjim trenerom mogla bi se napisati knjiga.
"Što se tiče mog odnosa sa Ćirom, mogao bih knjigu napisati. Moj prvi dolazak u svlačionicu poslije vojske, možda i nekoliko dana pred kraj odsluženja vojnog roka, on je imao običaj da uđe u svlačionicu, priča sa igračima i ja ga gledam, jer sam uvijek volio gledati trenera u oči, isto kako sad želim da mene gledaju igrači. U jednom momentu kaže: 'Kako me to gledaš?!' Ja ga pogledam i počnem se smijati. 'Ja?' 'Da, ti.' Ja kažem da ne znam kako bi trebalo da ga gledam. A onda njegova fora, 'Napolje svi, to ne može tako.' Na takvim situacijama je on gradio svoj autoritet. Ja - budala, pozitivna ili negativna, kako god mislili, ja mu dođem i kažem mu ovako u prolazu, na šatrovačkom, 'Nemojte meni na galamu. Ja sam navikao na to, ne bojim se, prema tome možemo normalno komunicirati. Ako vam nešto smeta, OK, ali kod mene to neće proći.' Jednostavno, od tog momenta nikad nismo kliknuli. Uvijek je to bilo toplo-hladno, u međuvremenu sam se povrijedio pa nisam branio", dodao je Ivković.
Pogledajte više na videu:
Na početku sljedeće sezone, Ivković je ipak branio za Dinamo. Ipak, nije se dugo zadržao, 1983. prešao je u Dinamo iz Vinkovaca, a zatim i u Crvenu zvezdu.
Kasnije se okrenuo trenerskom poslu. U BiH je 2021. godine radio u sarajevskom Željezničaru, a godinu kasnije obavljao je funkciju sportskog direktora Borca, a kasnije je bio i trener banjalučkog kluba.
(MONDO/HRT)