Selektor Srbije Dragan Stojković Piksi jedan je od zaista malobrojnih članova delegacije koja je i prije 24 godine bila na Evropskom prvenstvu u opremi Jugoslavije. U njoj je i kolumnista MONDA, Nebojša Petrović.
Tragom jedne fotografije, stazama sjećanja, motivom lijepog jubileja. Najobičniji klik fotogaparata, načinjen u pravom trenutku, poprima istorijsku vrijednost. Kadar ispred autobusa srpske reprezentacije u četvrtak poslije treninga u Augsburgu u kome su se našli Dragan Stojković, Goran Đorović i Ljubinko Drulović, vratio nas je tačno 24 godine nazad u prošlost. Tog 13. juna 2000. u Šarlroi, u meču 1. kola grupe ‘C’ Prvenstva Evrope u Belgiji i Holandiji, sastale su se reprezentacije Jugoslavije i Slovenije.
Ulog, ogroman. Epilog, jedna od najdramatičnijih i najspektakularnijih utakmica u istoriji završnih turnira kontinentalnog šampionata.
"Slovenci su u 57. minutu vodili sa 3:0. Klasičan nokdaun. Miha je dobio crveni karton i prijetila nam je ozbiljna katastrofa. Boškov je u jednom trenutku skočio sa klupe i povikao: ‘ajde bre plavi, šta vam je?’ Pa kako šta nam je, ne možemo da se povežemo. Uspjeli smo sa deset igrača da postignemo tri gola i malo je falilo da Jokan u posljednjem minutu donese potpuni preokret. Drulović je ušao i odigrao strašnu utakmicu, Juga takođe. Totalno smo vaskrsli u drugom poluvremenu", prisjeća se Dragan Stojković koji je utakmicu sa Slovenijom počeo na klupi, ali je poslije samo pola sata igre morao na teren umjesto Dejana Stankovića:
"Stručnjaci su tu utakmicu proglasili za najbolju na Evropskom prvenstvu. Zahović mi je kasnije rekao: ‘Majstore, kada si ti ušao, mi smo potpuno stali’. Nikada neću da zaboravim scenu sa Boškovom poslje meča 2. kola protiv Norveške. Dobijemo 1:0, proglase me za igrača utakmice i sutradan konferencija za medije u hotelu ‘Ter Elst’. Meni se ne ide, oni kažu: ‘Moraš, dobio si MVP, novinari žele tebe i selektora’. Ona staza od hotela do pres-sale imala je stotinak metara, mi krećemo, a Vujke me zagrli i kaže: ‘Nisam imao pojma da si ti ovakav igrač’."
Prošlo je skoro dvije i po decenije, ali sjećanja Gorana Đorovića ne blijede. "Protiv Slovenije nisam igrao zbog povrede. Bio sam rovit, propustio sam i veći dio priprema u Aziji i Vujke je donio odluku da se ne izlažem riziku na startu šampionata. Pokazalo se da je bio u pravu, jer sam protiv Španije obnovio povredu i već poslije desetak minuta napustio igru. Jedna fantastična generacija koja je imala nesreću da u najtežem periodu po našu zemlju nastupa na velikim takmičenjima i zbog toga je dva puta platila ceh u mečevima sa Holandijom."
"Miha je isključen, ostali smo sa igračem manje i u nama je u tom trenutku proradio inat. To su momenti koje je teško objasniti. Jednostavno, svako od nas je izvukao iz sebe duple kapacitete i stigli smo do izjednačenja. Savo je dao prvi gol, poslije pas Peđe Mijatovića i ja dajem drugi. Mislim da su Slovenci tada pali na psihološkom planu. Onda sam probio po desnom boku, asistirao Savi za 3:3 i tada je nastao šou. Čak je Jokan u posljednjem minutu imao priliku za četvrti gol. U tome je ljepota fudbala. Čak i ako ste brojčano slabiji, a timski ujedinjeni, možete mnogo. Možete svašta."
Prošlo je 24 godine. A kao da je bilo juče. Piksi, Đora i Drula. Uz novinarski trio (Nebojša Petrović, Mirko Vrbica i Marko Metlaš), jedini članovi srpske ekspedicije u Njemačkoj koji su i 2000. u Belgiji i Holandiji bili na profesionalnom zadatku. Grupa mala, ali odabrana.