Bio je to jedan od najznačajnijih golova Mateje Kežmana u karijeri - prvi u Premijer ligi i prvi u dresu Čelsija, u koji ga je doveo Žoze Murinjo.
Tog 4. decembra 2004. godine, Mateja Kežman igrao je 16. put za Čelsi i bio je vidno pod pritiskom, kao i svi u timu i na klupi. Na poziv Žozea Murinja, tog ljeta prešao je za 7,5 miliona evra iz PSV Ajndhovena kao najbolji strijelac Holandije, ali u uvodnih 16 mečeva nije mogao da postigne gol. I te subote krenulo je kako nije htio.
Čim je kročio na teren u 63. minutu, pri rezultatui 0:0, Srbin je počeo da ulazi u šanse, pogodio je i okvir gola, ali lopta nije htjela u mrežu. Čelsi je poveo 1:0 golom Franka Lamparda, pogodio je potom i Didije Drogba za 2:0, Arjen Roben je u 89. minutu bio strijelac za 3:0... A, onda je sudija Rob Stajls dosudio penal za Čelsi.
Žoze Murinjo nije imao dilemu ko bi trebalo da izvede. Pokazao je rukom upravo ka Kežmanu, tražeći od svog tima da Srbin šutne "sa kreča" da razbije golgeterski maler.
Kežman je sigurno bio nervozan, ali nije dopustio da to utiče negativno na njega. Stavio je loptu na penal i kada su svi očekivali da iz sve snage zapne i da njom pocijepa mrežu, iz bijesa, on je uradio neočekivano - "bocnuo" je loptu i poslao je iza leđa irskog golmana Šeja Givena.
Na stadionu Stamford Bridž bilo je 42.331 gledalac i prema glasnom aplauzu vidjelo se koliko je svima bilo drago što je Kežman prekinuo crni niz mečeva. Kasnije te sezone bio je strijelac u pobjedi protiv Noriča u gostima, dva gola dao je na Bridžu protiv Kristal Palasa i nažalost, poslije toga nije pogađao u Premijer ligi, jer je sljedećeg ljeta otišao u Atletiko Madrid.
U dresu Čelsija, Kežman je na 41 nastupu dao sedam golova, 14 puta je bio starter, a najznačajniji je gol dao u finalu Liga kupa, kada je protiv Liverpula 27. februara odlučio meč golom u 112. minutu i donio trofej "plavcima".