Mateja Kežman je poslije gola za Partizan protiv Crvene zvezde "imitirao" pucanje mitraljezom po Delijama, poslije čega mu je život postao pakao. Morao je da dođe u emisiju kod Minimaksa i da se izvini navijačima Zvezde koji su htjeli da mu pucaju u noge.
Poznati srpski fudbaler Mateja Kežman bio je miljenik navijača Partizana iako je vrlo kratko igrao u Humskoj (samo od 1998. do 2000. godine), ali je transferom od 30 miliona maraka u PSV Ajndhoven i golovima u "vječitim" derbijima - zauvijek upisan u istoriju crno-bijelih.
Postigao je prvi još na debiju u "vječitim" derbijima 1998. godine, kada je u 90. minutu donio pobjedu Partizanu, kada je izuzetno nervozan ušao u utakmicu. U emisiji "(Ne)uspjeh prvaka" na TV Arena Sport, ispričao je da je očekivao da će početi taj meč jer je bio u sjajnoj formi, ali ga je trener Tumbaković "sasjekao" uoči meča: "Dajem ta dva gola u Kragujevcu i sljedeće nedjelje je derbi gdje očekujem da ću igrati. Na dan utakmice, Tubmaković odlučuje da će igrati Obradović, a ja sa klupe. Zvao sam oca, plakao, smiruje me, kaže biće sve dobro, govorio mi je šta se i desilo - da ću dobiti svoju šansu, tri sata smo pričali i smirio me. Imao je veliko životno i fudbalsko iskustvo i mogao sam od njega da naučim. Bez njega to ne bi bilo tako...", prisetio se Kežman.
"Dolazi ta utakmica, bilo je 1:1 i ja ulazim, pa u 92. minutu mi dolazi lopta na lijevu nogu, ja sam dešnjak, ali ja je udaram i to je bila Božja volja. Nevjerovatan osjećaj. Imam prekid memorije, vidio sam da se bacio koljenima na šljaku, a toga se i ne sjećam. Tu se od sutra mijenja život, svi pričaju o tebi", kazao je Kežman koji se prisetio da se sutradan po gradu "šepurio" i gledao ko ga je prepoznao, da bi potom napravio i udes.
Pucao po Delijama, pa nastao haos
Iz derbija se još više pamti kako je gol proslavio na bizaran način - imitiravši pucanje mitraljezom po Delijama. To mu je zagorčalo život jer su mu prijetili da će mu pucati u noge.
"Mladost nosi to... Ja se sigurno danas ne bih tako nosio, taj derbi je bio specifičan, stadion je pevao pogrdnu pesmu o meni i mojoj porodici. Zbog mog prezimena. Kad sam dao gol, emocija je izašla, počeo sam da pucam na sjever i to je bila katastrofa. Nije to bilo dobro. Bilo je to još poslije ratnog vremena, bilo je sumnjivih ljudi, neki su to lično prepoznali... Ja sam još prije toga bio na svim živim televizijama, gradio svoj život kao beogradsko dijete, baš je odjeknulo kao bomba, pa sam morao da se pazim po gradu", ispričao je Kežman u emisiji kod Mirze Džombe, rukometaša, kome je takva vrsta incidenta nepojmljiva.
"Pojavio se Minimaks i njegova emisija koja je bila najgledanija u to vrijeme. Otišao sam kod njega i objasnio sam zašto sam to uradio. Tu se dosta smirilo jer je odjeknulo i shvatili su da sam pogrešio. To su stvari koje nosi mladost. Nisam imamo problema i dalje".
Istakao je da je za njega u to vrijeme bilo normalno "skidanje patika na ulici", da se to viđalo u Beogradu za vreme ratnih vremena i sankcija, dok ne zna da li je otac imao uticaja da se situacija smiri na neko vrijeme.
"Nije mi nikad pričao o tome, otišao je nažalost mlad i nismo pričali o tim nekim stvarima, tako da će ostati iza mene kao nepoznanica. Znam da mu nije bilo lako jer kada sam postajao lokalna zvijezda i počeo da se farbam, zvali su ga Bjeković i Zečević, pa im je rekao da dok daje golove - da me ne diraju. Razumio je moje hirove na pravi nači, dok je to u nivou profesionalizma".
Delije ga čak jurile s pištoljem
"Sve vrijeme sa sjevera se čulo vrijeđanje ”Kežmane, ustašo! Majka ti je ku*va. Prišao sam sudiji i tražio da prekine meč. Ništa nije vrijedilo. Tada sam postigao gol. Treći u mom trećem derbiju. Donio sam izjednačenje u finalu kupa 1999. godine. Izvukao sam ”mitraljez” i gestikulacijom ”pucao” ka sjevernoj tribini. Nastao je tajac. Jedino se sa juga čulo ”Nekad se zvala Ljutice Bogdana, a sada se zove Mateje Kežmana. Nisam siguran da bih danas postupio isto".
"Nisam tada razmišljao koliko će neprijatnosti da mi donese ovaj gest. Bilo je to vrijeme kriminala i ljudi koji se nisu obazirali na zakon, sila i nasilje nisu im bili strani. Postao sam najomraženija ličnost na Zvezdnom sjeveru. Prvo zbog postignutih golova, a onda i zbog reakcije... Imao sam mnogo neprijatnosti. Dva puta me je jurila grupa od desetak navijača Zvezde sa motkama, a jednom sam imao filmsku potjeru beogradskim ulicama. Vozio sam se Bulaverom kada su mi presjekli put, istrčali iz auta i prijetili mi pištoljem: 'Sad ću da ti pucam u noge, govno grobarsko'", napisao je Kežman u svojoj knjizi.