Preminula je majka Gabrijela Batistute, najvažnija figura u njegovom životu. Zbog nje se prije nekoliko godina čak vratio na selo.
Legendarni argentinski fudbaler Gabrijel Batistuta (55) gotovo da se povukao iz javnog života. Tek povremeno ga možemo vidjeti na utakmicama, uglavnom vrijeme provodi na selu sa porodicom, a sada se na Instagramu oglasio uz tužnu poruku pošto mu je preminula majka Glorija Zili (75)
"Bilo je ovo putovanje puno ljubavi i sreće. Naučila si me i ja sam razumio. Uzela bi me za ruku i ja bih razumio. Nedostajaćeš mi, ali sam siguran da si na nekom ljepšem mjestu...", napisao je Batistuta uz zajedničke fotografije.
Ono što mnogi ne znaju je da se Batistuta baš zbog svoje majke prije nekoliko godina vratio na selo, pošto mu je dosadio "brz život", o čemu je pričao tokom posjete Beogradu prije dvije godine: "Živim na selu, u Argentini, vozim pik-ap, ali da vam iskreno kažem ne znam koje je marke...", rekao je legendarni golgeter koga su novinari pitali da li zaista "vozi fiću", kako glasi čuvena replika iz filma "Kad porastem biću Kengur".
Zaradio bogastvo, a sinove uči važnu lekciju
"Batigol" ima četvoricu sinova - Tijaga, Šamela, Lukasa i Hoakina - međutim, od prvog dana želio je da im pokaže da to što im je otac fudbaler, ne znači da mogu da budu razmaženi. Tako je od početka insistirao da vode skroman život, da se ne bahate i troše njegov novac bez razmišljanja, tako da je čak Hoakina "zaposlio" u fotokopirnici, da bi stekao radne navike i vidio da ništa u životu ne dolazi tek tako.
"Moj sin Hoakin je radio u fotokopirnici. Ljudi često pričaju o tome kao da je to neka sramota i da je to posao koga treba da se stide. Za mene to što moja djeca rade znači da im dajem dostojanstvo. Mogao sam da mu kupim Ferari, ali ne znam da li bi se osjećao srećnim i ne znam koliko bi ta sreća tajala. Jer, kada uđe u taj auto, zna da nije njegov jer ga nije zaradio", ispričao je Batistuta u jednom nedavnom intervjuu i tako dao pravi primjer poznatima kako da vaspitaju svoju djecu kako jednoga dana ne bi postali loši i kvarni ljudi.
"Ja razumijem da nemaju isto zadovoljstvo kada voze običan automobil umjesto Ferarija, ali barem će sebi jednoga dana reći: Vozim ono što sam zaslužio i zaradio", objasnio je Batistuta koji je istog stava i prema ostaloj trojici sinova, odnosno između njih ne pravi nikakvu razliku.
Molio je doktore da mu amputiraju nogu
Mnogi ne znaju da je slavni Batistuta mnogo propatio zbog povreda i čak je molio ljekare da mu amputiraju nogu u kakvim bolovima je bio po završetku karijere 2004. godine.
"Moji članci su uvijek bili slabi, lomljivi, nijednog trenutka nisam mogao da dam 100%, upropasile su me distorzije... Stalno sam bio na lijekovima protiv bolova. Bio sam previše posvećen tome da zadovoljim sebe i javnost, izlazio sam na teren u nemogućim uslovima. Bio sam Kralj lavova, Batigol i ratnik, morao sam da stisnem zube", prisjećao se sa sjetom u glasu.
"Čim sam završio karijeru imao sam problema sa člancima, pa sa venama, kosti su boljele... Isti problem koji je Van Basten imao sa 28 godina. Bilo je dana kada nisam mogao da ustanem iz kreveta, plakao sam od bijesa i rekao sam sebi ne mogu ovako da završim. Moja porodica me je bodrila i podržavala, ali sam patio, bio sam jako bolestan. Vršio sam nuždu u gaće iako mi je WC bio udaljen tri metra. Bilo je četiri ujutro, znao sam da ako ustanem, da će me zglobovi ubiti. Ne mogu to ni da opišem riječima, tu bol više nisam mogao da podnesem", pričao je Batistuta medijima u Italiji.
"Bilo je toliko loše da sam pozvao prijatelja ljekara i molio ga da mi amputira noge. Molio sam ga, preklinjao, insistirao, rekao sam mu da to nije više život", kazao je tada Argentinac, ali ga nisu poslušali i ugradili su mu proteze 2019.
Karijera za poštovanje - i više od toga!
Gabrijel Omar Batistuta jedan je od najboljih napadača koje smo gledali devedesetih godina, a posebno se pamti kako je tresao mreže u dresu Fiorentine. Nosio je ljubičasti dres od 1991. do 2000. godine i za to vrijeme postigao 203 gola u Seriji A. Tražili su ga i bogatiji klubovi, ali nije htio iz Firence, čak ni kada su ispali u drugu ligu. Tu je posebno kupio navijače, pa su mu oprostili i kada je došlo do zasićenja, pa je 2000. otišao u Romu - i sa njom došao do titule.
Moćan je bio i u dresu Argentine za koju je postigao 56 golova na 78 utakmica i bio rekorder prije pojavljivanja Lionela Mesija. Donio je "gaučosima" dva puta titulu Kopa Amerike (1991. i 1993. godine) i Kup Konfederacija, a generalno je bio jedan od najomiljenijih fudbalera nacije uz Dijega Maradonu.
Igrao je još i za Njuels Old Bojs, River Plejt, Boku Juniors, Inter i Al Arabi. Po završetku karijere čak je igrao i golf i polo.