Dva meča Marka Jovanovića na klupi Partizana pokazuju kojim putem crno-bijeli moraju da idu da bi se izvukli iz krize.
Fudbaleri Partizana savladali su Železničar iz Pančeva (1:0) u 18. kolu Superlige Srbije. Bio je to i "oproštajni" meč na mjestu šefa stručnog štaba za Marka Jovanovića, kojem se ovaj kratkotrajni mandat približio kraju jer nema potrebnu licencu da predvodi crno-bijele u nastavku sezone. Nakon šokantne odluke Save Miloševića da napusti klub nekadašnji defanzivac tima iz Humske preuzeo je zahtjevnu ulogu i osvojio maksimalnih šest bodova na jedina dva meča. Za naredni će Partizan morati da mijenja trenera, ali neće smjeti da menja kurs koji je Jovanović započeo.
Hrabrije nego njegovi prethodnici Aleksandar Stanojević, Branko Vukašinović i Savo Milošević, mladi trener je "presjekao". Odlučio je da u svom kratkom mandatu na teren pošalje što veći broj klinaca iz Partizanove škole, kako bi im dao preko potrebno iskustvo i vjetar u leđa za nastavak sezone.
Meč u Pančevu Partizan je završio u sastavu A. Jovanović - Roganović, Arijaga, Ilić, Mujakić - Kovač, Stjepanović, Ugrešić - Kalulu, Nikolić, Ibrahim. Uz napomenu da je Ognjen Ugrešić u samom finišu susreta zamijenio Dimitrija Jankovića, a da su sa klupe meč odgledali još i Mihajlo Petrović, Zoran Alilović i Nemanja Trifunović.
Kurs kojim Partizan mora da ide
Šestorica "bonus" igrača u jednom meču Superlige jasno pokazuju pravac. U takvoj situaciji ne moramo da se pravimo kako je Ibrahim Zubairu bonus fudbaler, iako mu široko tumačenje pravila dozvoljava da to bude, a svojim kvalitetima zaslužuje da se nalazi na terenu. Jednostavno, sa omladinskom školom kakvu ima Partizanu nije neophodno da traži sitne rupe u pravilima - uglavnom je dovoljno da na teren pošalje svoju djecu. Neće uvijek pobijediti kao što su "Takijevim" golom u Pančevu, ali će uvijek opravdati povjerenje više nego pojedinci koji su ove jeseni igrali više od njih.
Prije samo nekoliko mjeseci startnu postavu Partizana činila su dvojica srpskih fudbalera - golman Jovanović i štoper Ilić - uz čak devet stranaca. Prisjetite se samo evropskih mečeva crno-bijelih, u kojima je tim sastavljen od internacionalaca među kojima su Belgijanac porijeklom iz DR Konga, reprezentativac Južne Koreje, Pakistanac iz Norveške, bivši reprezentativac DR Konga rođen u Francuskoj...
Iz različitih razloga stranci koji su ljetos stizali u klub nestali su iz tima koji je prinudno predvodio Marko Jovanović. Natan de Medina precrtan je još prije nekoliko mjeseci jer nije uspio projekat Aleksandra Stanojevića da mu oživi karijeru, Senegalac Frenk Kanute dobio je raskid ugovora bez odigranog minuta ove sezone, a Džun Jung Goh i Žoao Grimaldo nemaju nikakvu šansu da nas ubijede da su kvalitetom dovoljno dobri za Partizan. Lagano sklanjanje u drugi plan Leonarda Ovusua, uz tešku povredu Gajasa Zahida i lakšu povredu Marija Jurčevića pokazuje da crno-bijeli trenutno zavise od samo dvojice igrača iz inostranstva - Kervina Arijage prekomandovanog u odbranu i iskusnog Bibarsa Natha koji po stažu više nije stranac u Beogradu.
Korisni, ali ne i nezamjenjivi mogu da budu Nihad Mujakić, Aleksandar Šćekić i Aldo Kalulu, a kurs koji je Partizan zauzeo ukazuje na njihovo smanjenje uloge u timu. Povremeni reprezentativac Bosne i Hercegovine asistirao je za gol sa mjesta lijevog beka gdje se prinudno našao, Kalulu je i dalje starter, dok bi Šćekićevo iskustvo moglo da ima savjetodavnu ulogu u svlačionici. Ipak, vrijeme je da njihova mesta polako zauzimaju igrači iz Partizanove škole.
Koga sve Partizan čeka?
Pošto je Jovanović već na samom početku trenerske karijere odlučio da povuče jasne i veoma konkretne poteze, za Partizan više nema nazad. Novi trener crno-bijelih, bez obzira da li će to biti Goran Stevanović ili neko drugi moraće da nastavi sa davanjem šanse mladim fudbalerima, posebno onima koji su već upisali debitantske nastupe za prvi tim. U narednom periodu treba očekivati da fudbaleri poput Roganovića, Stjepanovića, Ugrešića, Petrovića, Jankovića, Alilovića, Trifunovića i Dušana Jovanovića budu redovno na terenu.
Do kraja jesenjeg djela prvenstva očekuje se i debitantski meč za Nikolu Simića, koji je ove sezone dva puta bio među rezervama u seniorskom timu. Ljetos je prošao pripreme sa prvim timom, činilo se da je po ukusu Aleksandra Stanojevića, ali veći dio jeseni nije proveo sa Partizanovim seniorima pa još nije odigrao prve minute. Nakon njega bi Partizan mogao da se okrene lijevom beku Relji Premoviću (17) i krilnom napadaču Eldinu Bajrmanoviću (17) koji su bili veoma zapaženi ove sezone. Takođe, tu je i Silijan Azirović koji je jesen proveo u Teleoptiku.
U takvoj situaciji djeluje da čelnici u sportskom sektoru, a pre svega Predrag Mijatović i Danko Lazović, neće morati da traže skupocjena pojačanja u januaru. Čak ni da kvalitetne igrače iz inostranstva dovode na pozajmicu preko svojih kontakata i prijateljstava, sticanih tokom bogatih karijera širom kontinenta. Kada već nema novca za pojačanja, možda je bolje da se on ni ne traži. Djeluje da će Partizanu biti bitnije da se "riješi" nekoliko prekobrojnih fudbalera sa ogromnim platama, a da na terenu gleda momke koji od malih nogu sanjaju crno-bijeli dres.
Titula daleko, drugo mjesto blizu!
Nakon 18 odigranih kola u Superligi Srbije, odnosno po 17 mečeva Crvene zvezde i Partizana, aktuelni lider prvenstva ima čak 12 bodova više. Titula ponovo djeluje kao nemoguća misija za tim iz Humske, ali Partizan svakako ima i prioritetnije probleme od dugog šampionskog posta - klub mora da se sređuje na svim nivoima, od vrha do dna.
Naravno, rezultat nikada nisu nebitni u Humskoj, a Partizan je u ovom trenutku u pomalo iznenađujuće dobroj poziciji. Timovi koji su prethodnih godina pretendovali na drugo mjesto poput TSC-a, Čukaričkog ili Vojvodine trenutno su daleko. Partizan ima pet bodova više od Mladosti, a Lučanci imaju i meč više. OFK Beograd je četvrti, sa devet bodova manje. Čukarički ima 10 manje i meč više, oba Radnička su na "-12", a Vojvodina i TSC na 13 bodova zaostatka uz meč više Novosađana.
Reklo bi se da tu ima dovoljno komfora da se Partizan ne opterećuje rivalima. Naravno da će crno-bijeli morati da pobjeđuju, mentalitet pobednika ne smije da se izgubi ni kada je klub u krizi, ali će crno-bijeli morati i da razmišljaju o budućnosti. Uostalom, ko kaže da se češće pobjeđuje sa Grimaldom i De Medinom nego sa svojom djecom?