"Hrvati stižu, a mi na konopcima": Lazović postao ambasador, odmah se sjetio kultnih mečeva reprezentacije

Evropsko prvenstvo za mlade 2027. godine zajedno će organizovati Srbija i Albanija, a Fudbalski savez Srbije izabrao je nekadašnjeg kapitena mlade reprezentacije Danka Lazovića za ambasadora takmičenja. Član Radne grupe koja trenutno upravlja Partizanom sa zadovoljstvom je prihvatio poziv.

Uloga ambasadora Evropskog prvenstva pripala je čovjeku koji je prije dvije decenije sa kapitenskom trakom oko ruke predvodio mladu srpsku reprezentaciju do finala šampionata u Njemačkoj.

"Kao igrač, imao sam priliku da budem akter ovog takmičenja i srebrna medalja osvojena 2004. godine zauzima počasno mjesto u mojoj riznici trofeja", kaže Danko Lazović, čija je poruka dobrodošlice emitovana tokom ceremonije žrijeba u Nionu i dodaje:

"Ovo je početak nove ere u kojoj će naši gradovi, stadioni i ljubav prema fudbalu biti u centru pažnje Evrope i svijeta. Uvjeren sam da će organizacija turnira biti na najvišem mogućem nivou, uz gostoprimstvo koje je prepoznatljiv i neizostavan dio srpske kulture. Podrška UEFA i FS Albanije garantuju vrhunski užitak, a mi ćemo sa naše strane učiniti sve da svaki trenutak bude ispunjen energijom, strašću i nezaboravnim iskustvom."

Fudbal fudbalerima. Nema ništa ljepše nego vidjeti Lazovića i Kolarova, nekada saigrače iz reprezentacije i učesnike Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi 2010. godine, sada u zajedničkoj misiji, ali u potpuno drugačijim ulogama.

"Aleksandar se prihvatio velikog izazova. Najlakše je biti fudbaler i razmišljati samo o terenu. Svi mi koji smo prošli mnogo toga u karijeri, imamo obavezu da stečeno iskustvo i znanje prenesemo na mlađe generacije. On se opredijelio za selektorski posao, želim mu puno sreće i siguran sam da će sa svojim momcima spremno dočekati završni turnir 2027. Ja sam prihvatio takođe odgovoran zadatak i postao član Radne grupe FK Partizan u vrlo specifičnim okolnostima, možda i najtežim u klupskoj istoriji. Važni su želja i ljubav prema fudbalu, sve drugo je lako."

Ideju čelnika FSS da postane ambasador Evropskog prvenstva prihvatio je bez mnogo razmišljanja. "Bio sam član tri reprezentacije: Jugoslavije, SCG i Srbije. Ako se ne varam, rekorder sam po broju nastupa za mladu reprezentaciju i uvijek sam ponosno slušao himnu i branio boje svoje zemlje. Ovo je jedno novo iskustvo i svakako jedno od najvećih priznanja u mojoj karijeri. Reprezentovati Srbiju kao ambasador tako važnog šampionata za mene su ogromna čast i privilegija."

Sjećanja na Njemačku ne blijede, a pohod do finala Evropskog prvenstva obilježio je živote i karijere svih članova fantastične generacije na čelu sa selektorom Vladimirom Petrovićem Pižonom. Prije nekoliko mjeseci MONDO se prisjetio te generacije i sa akterima Evropskog prvenstva osvježili smo uspomene na turnir u Njemačkoj.

"Prosto ne mogu da vjerujem da je prošla 21 godina. Prelijepo iskustvo, mladi momci, selektor koji je zračio energijom i harizmom. Disali smo kao i jedan i dogurali daleko. Ostaje žal zbog poraza u finalu, ali je ta srebrna medalja bila početak svega što će se dešavati u narednih nekoliko godina. Imali smo još jedno polufinale u Portugalu, a onda se 2013. i 2015. godine popeli na krov Evrope i svijeta", rekao je Danko Lazović i dodao:

"Na dvije ekipe sam najviše ponosan u svojoj karijeri. Onu iz mog posljednjeg mandata u Partizanu sa Škuletićem, Drinčićem, Sašom Ilićem… I naravno, na tu iz Njemačke. Kvalitet je važan faktor, ali je još važnije da osjetite energiju i hemiju u ekipi. Mi smo dugo bili zajedno, spoj dvije generacije. Simon i Krasa iz tog mlađeg talasa, ja sam takođe bio među mlađima, ali već sa iskustvom iz inostranstva. Znali smo da se nosimo s pritiskom velikog takmičenja."

Premijera protiv Hrvatske bila je i najdramatičnijih 90 minuta na cijelom turniru.

"Nama su pred tu utakmicu dodijelili ulogu autsajdera, dok se Hrvatska smatrala jednim od favorita za osvajanje Evropskog prvenstva. Proradio je inat i zaista smo odigrali iznad svojih mogućnosti. Dao sam gol poslije sjajnog prodora i centaršuta Nezirija, Lovre je povisio na 2:0, a onda pad. Hrvati stižu do 2:2 i bili smo na konopcima", prisjetio se Lazović, a zatim pomenuo i gol Baneta Ivanovića: "Upravo je to najvažnija stvar koju vam nudi Evropsko prvenstvo za mlade. Prilika da od statusa anonimnog igrača, jednim potezom, golom ili nekom bravurom, dospijete u žižu fudbalske javnosti. Bane Ivanović je postigao fenomenalan gol i ta utakmica je i njemu i svima nama odredila tok karijere. Biću još direktniji, promijenila nam je živote."

Duel drugog kola sa Italijom takođe je režirao fudbalski triler.

"Povrijedio sam se protiv Hrvatske i meč sa Italijom počeo na klupi. Oni su poveli sa 2:0, Simon je smanjio rezultat i onda dolazi taj 90. minut. Sjajna akcija, dajem regularan gol glavom za 2:2, a pomoćni sudija maše zastavicom zbog ofsajda. Eto šta je fudbal. Ta sporna situacija je Italijane ostavila u trci za polufinale i kasnije ih dovela do trofeja", rekao je Danko Lazović, nekadašnji kapiten mlade reprezentacije.

Meč sa Bjelorusijom bio je maturski ispit za Danka i njegove saigrače.

"Još jedan dokaz da u fudbalu sitni detalji lome utakmicu i rješavaju sudbinu cijelog turnira. Bjelorusija je vodila na poluvremenu sa 1:0. Sjajna ekipa, braća Hleb, dominirali su terenom i bili mnogo konkretniji. A onda isključenje Aleksandra Hleba i sve se okreće na našu stranu. Postižem gol iz penala za 1:1, a onda je sijevnula desnica Dekse Milovanovića iz slobodnog udarca. Pobjeda koja je definitivno potvrdila da je ta naša generacija imala pobjednički karakter."

Karakter koji u polufinalu protiv Švedske dolazi do izražaja bez obzira na odsustvo kapitena reprezentacije.

"Imao sam kartone i nervirao se na tribinama. Opet smo se vratili iz minusa. Šveđani takođe sa jednom odličnom generacijom: Elmander, Holmen, Stefanidis… Vodili su do 90. minuta i bili na pragu funala. Onda je Miloš Marić pogodio za 1:1, penali i golman Milojević izrasta u junaka. Tada sam prvi put u karijeri poželio da nikada više ne dobijem žuti karton. Mnogo je teže gledati, nego biti na terenu."

Vratio se u pravom trenutku, preplavljen emocijama i željom da se Italijanima osveti za poraz u grupi.

"U Bohumu je stadion bio kapacatiteta 20.000 mjesta, čini mi se da je 18.000 ljudi navijalo za Italiju. Imali su De Rosija, Đilardina, Barzaljija… Možda smo i izgorjeli u silnoj želji za revanšom. Bane je brzo dobio crveni karton, kasnije i Mijailović, a sa devet igrača ne možete da parirate tako kvalitetnom protivniku. Na stranu rezultat, nikada nisam osjećao toliki ponos kao pred utakmicu sa Italijom", prisjetio se Lazović i dodao: "Stizale su informacije iz Beograda da cijela zemlja navija za nas. Kafići su bili puni, spremali su nam doček ispred Skupštine grada. Nismo imali predstavu da se narod širom Srbije i Crne Gore toliko ‘zapalio’ zbog mlade reprezentacije. Zlato je izmaklo, ali je osjećaj ponosa zauvek ostao urezan u našim srcima."

Godine prolaze, drugarstvo je vječno.

"Andrija mi je kum, sa Lovreom često sjedim u Beogradu i nijedna naša kafa ne može da prođe bez priče o srebru u Njemačkoj. Žao mi je što nikada nismo organizovali neko druženje, da se svi okupimo i prisjetimo starih dana. Sada ste mi dali ideju da napravim grupu na vats-apu. Eh, kad bih mogao da vratim film 21 godinu unazad. To su najljepši dani u mojoj karijeri."

Možda i najbolja poruka ambasadora turnira momcima Aleksandra Kolarova koji će imati dvije godine na raspolaganju da se bez takmičarskog pritiska u kvalifikacijama pripreme za izazove na završnom turniru.

"Samo neka pogledaju imena igrača koji su bili akteri prethodnih šampionata za mlade reprezentacije. I šta su kasnije napravili u svojim karijerama. A pritom su prva generacija u istoriji srpskog fudbala koja će na Evropskom prvenstvu imati podršku svojih navijača. Zar im je potreban dodatni motiv?", zaključio je Lazović.