Boško Đurovski oprostio se od prerano preminulog Dejana Milovanovića.
Bivši fudbaler Crvene zvezde Dejan Milovanović preminuo je od posljedica srčanog udara u 42. godini na utakmici veterana između Zvezdare i PKB-a. Od bivšeg kapitena crveno-bijelih nižu se oproštaji, a posebno potresan govor imao je legendarni igrač Boško Đurovski, koji nije mogao da suzdrži suze zbog velikog gubitka.
"Tragedija za srpski sport. Otišao je čovjek, fudbaler, kapiten našeg Fudbalskog kluba Crvena zvezda. Kapiten kome sam ja bio trener i počastvovan sam što sam mu bio trener. Zvezdaši znaju da smo 2007. osvojili duplu krunu, to je bila njegova dupla kruna. Nemam riječi da iskažem osjećaj i moje emocije. Bio sam obaviješten kad se desilo. Igrao je za veterane Zvezdare, odjednom je pao na teren. Kažu da je hitna pomoć stigla poslije 20 minuta. Nisu uspjeli, ostala je velika tragedija, ostavio je ženu i dvoje djece.", rekao je Đurovski u Jutarnjem programu TV Prva.
Đurovski je sa Dejanovim ocem imao priliku da dijeli teren. "Imao sam čast kad sam počinjao karijeru, igrao sam sa njegovim ocem. Krasila ih je odanost prema Zvezdi. Ono po čemu se sjećaju i tate i njega, to su golovi iz daljine. Zvali smo ga Đoka bomba. Poslije Zvezde je otišao u Lans. Navijači se opraštaju od njega, nisu ga zvali Dejan, nego se to kod njih izgovara Dežan, ali zvali su ga Milo, po Milovanović. Na hiljade poruka iz Lansa...", baš tada Đurovski je zaplakao.
"On je bio član famozne generacije '84. Vodio ih je Tomislav Milićević. Sa njim su bili Basta, Janković, Luković, Mrđa, Perović… Zlatna generacija Zvezde. On im je bio kapiten. Počeo je od pjetlića Crvene zvezde", sve je podsetio legendarni igrač.
Đurovski je morao i da doda sve vrline prerano preminulog fudbalera. Bio je lider, ali ne samo to. "Imao sam čast da mu budem trener. Bio je pravi vođa. Krasio ga je karakter. U sportu imamo i teških situacija, ali njega je krasio Zvezdin duh. I kad nije pružao najbolje partije, karakterom je nadomestio. Bilo je teških momenata, bio je pravi vođa. Razgovarao sam sa svim njegovim saigračima, svima je teško. Idemo poslije do Zvezde, da vidimo kako da se odužimo Dejanu".
"Ja sam predsjednik sekcije veterana Crvene zvezde. Predložiću da loža veterana nosi njegovo ime", vjeruje Đurovski da je to najmanje što crveno-bijeli mogu da urade za svog kapitena.
Đurovski o posljednjem susretu sa Milovanovićem
Otkrio je legendarni fudbaler i kada se poslednji put sreo sa bivšim učenikom. "I njegov otac je u 53. godini dobio srčani udar. Skoro sam se sa njim vidio. Zvezdara je slavila petu uzastopnu titulu. Pitao sam ga kako se osjeća, volio je fudbal. Igrao je mali fudbal, futsal, fudbal 7. Neizmjerno je volio fudbal. Mi veterani u Zvezdi jednom godišnje idemo na sistematske preglede. Kad razmislim malo, čini mi se da više mlađih igrača umre na terenu nego što se dešava sa veteranima. To je vječita borba. Trebalo bi na svakoj utakmici veterana da bude hitne pomoći. Ima toliko utakmica, da li je fizički izvodljivo. Treba da se kontrolišemo, naročito kad prestanemo da igramo, kad dobijemo koje kilo više".
Sjećanja neće izblijediti... "Ostaće upamćen po golovima koje je davao Partizanu. Davao je izvanredne golove, šutevima iz daljine. Bog je njemu i ocu dao šut. Bili su skromni. Rođeni su u Sremskoj Mitrovici, u mirnoj sredini. Neka mu je vječna slava i hvala mu za sve", zaključio je Đurovski.