Nemanja Maksimović o počecima u Crvenoj zvezdi, zaobilaznom putu koji ga je odveo do Lige šampiona i Primere, posebnim mečevima u Hetafeu, ali i o reprezentaciji Srbije, novom selektoru Veljku Paunoviću i vjeri da "orlovi" mogu ponovo napraviti uspjeh.
Reprezentativac Srbije Nemanja Maksimović, koji se golom protiv Brazila u finalu Svjetskog prvenstva (U-20) na Novom Zelandu upisao zlatnim slovima u istoriju srpskog fudbala, danas iza sebe ima bogatu internacionalnu karijeru - od Slovenije i Kazahstana, preko Španije, do Grčke i Bliskog istoka.
Maksimović u razgovoru za MONDO govori o počecima u Crvenoj zvezdi, zaobilaznom putu koji ga je odveo do Lige šampiona i Primere, posebnim utakmicama u dresu Hetafea, ali i o reprezentaciji Srbije, novom selektoru Veljku Paunoviću i vjeri da "orlovi" mogu ponovo napraviti iskorak.
Ipak, priča sa aktuelnim igračem Šabab Al- Ahlija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata počela je od Crvene zvezde.
"Od kako znam za sebe i dalje tokom odrastanja bio sam navijač Crvene zvezde i naravno da je moj cilj jednog dana da zaigram za tim koji volim. Na žalost, poslije omladinske škole na Marakani, nije se namjestilo da debitujem za prvi tim crveno-bijelih. Što se tiče nekog povratka u budućnosti, dosta puta sam pričao o tome. Mislim da ću vratiti samo ako budem ja osjećao da mogu da pomognem i naravno ako to u Zvezdi budu željeli. Ne bih da dođem da bih ispunio neku svoju želju i da zauzmem mjesto nekom drugom, nekom mlađim ili nekom ko treba napraviti svoj put. Tako da, vidjećemo u fudbalu već imam 30 godina i vidjećemo šta će donijeti budućnost. Da li će se kockice poklopiti, ali ako i ne debitujem svakako se ništa neće promijeniti. Biću i dalje navijač kao što sam i bio", rekao je Maksimović na početku intervjua za MONDO.
"Zaobilazni put me je odveo tamo gdje nisam ni sanjao"
Njegov fudbalski put u seniorskoj konkurenciji počeo je u slovenačkim Domžalama, pa onda Astana u Kazahstanu i gol protiv Apoela, koji je donio istorijski plasman u Ligu šampiona.
"Išao sam nekim zaobilaznim putem, ali mislim da je to bio najbolji mogući put. U tim nekim godinama kad je većina mojih saigrača nije igrala, ja sam imao kontinuitet i igrao sam konstantno u Astani. Igrao sam u Ligi šampiona, Ligi Evrope, a te prve godine u Kazahstanu smo prvi put u istoriji kluba igrali u Ligi šampiona, a i OK smo odigrali grupu. To mi je mnogo značilo, a imao sam i sreću da dam gol koji je odveo tim u Ligu šampiona. Bilo mi je jako lijepo u Astani, te dvije i po godine su mi pomogle da sazrim i kao osoba i kao fudbaler".
Upravo su Maksimoviću partije u Astani i donijele transfer u špansku Primeru, najprije u Valensiju.
"Prvo je bila Valensija. Onog trenutka kada sam otišao u Astanu nisam mogao ni da zamislim da ću nakon dvije i po godine preći u špansku ligu. I to u Valensiju, jedan od najvećih klubova na svijetu. Iako su kasnije imali problema, Valensija je veliki istorijski klub, suvišno je govoriti o njegovom značaju u svijetu fudbala. Moja prva godina na 'Mestalji' bila je jako zanimljiva i tada sam mnogo naučio. Nije lako doći iz Kazahstana u jednu od najvećih šampionata na planeti. Jako sam bio zadovoljan i srećan što sam dobio priliku da se okušam u španskom fudbalu".
"Hetafe i emocije koje se ne zaboravljaju"
Iz Valensije je uslijedila selidba u Hetafe, gdje je proveo šest sezona.
"Jedna od utakmica koju nikad neću zaboraviti je bio duel Kopa del Rej između Valensije i Hetafea u mojoj prvoj godini u gradu nadomak Madrida. Pobijedili smo u prvom meču rezultatom 1:0, a vodili i u revanšu. Tada je važilo pravilo gola u gostima i bili smo na korak od plasmana u polufinale, ali smo u sudijskoj nadoknadi primili dva gola i završili takmičenje. Taj meč je imao nevjerovatno mnogo emocija, sve što je pratilo i prije i poslije meča, pa međusobni sukob igrača nakon utakmice. Taj meč ću sigurno pamtiti. Zapamtio sam i meč protiv Real Sosijedada, tri kola prije kraja sezone, imali smo istorijsku priliku da uđemo u Ligu šampiona. Na kraju smo izborili Evropu, što je bio veliki uspjeh za ekipu kakva je Hetafe, ali mi je žao što nismo uspjeli da uđemo u Ligu šampiona, što bi bila senzacija".
Potom ga je fudbalski put odveo u Grčku, gdje je nastupao za atinski Panatinaikos prije ovogodišnjeg prelaska u Emirate.
"Nemoguće je uporediti špansku Primeru sa ligom u Emiratima, dva različita nivoa fudbala. Španska je jedna od pet najjačih liga svijeta, a ovdje kad sam došao takođe nisam mnogo znao o ligi. Znao sam igrače, trenere koji su ovdje, ali nisam bio upoznat s kvalitetom prvenstva. Sigurno mogu da kažem da sam bio prijatno iznenađen, ovdje ima šest-sedam jako dobrih ekipa, u kojima je dozvoljeno da igra pet stranaca. Ima dosta kvalitetnih igrača iz Afrike, Latinske Amerike, ali se oni do 23 godine zbog godišta ne računaju kao inostrani fudbaleri. Jedino golman mora da bude lokalac. U principu, mislim da rade jako pametno, idu postepeno, ne bacaju pare kao neke druge zemlje u okruženju. Siguran sam da će u budućnosti imati mnogo bolje rezultate. Kad je u pitanju praćenje ove lige, svakako da ne može da se poredi sa evropskim zemljama. Ovdje se i država i grad više vrte oko biznisa nego oko fudbala, ali su stadioni opet prilično popunjeni".
"Nije pošteno reći da je kod Piksija sve bilo loše"
Priča je skrenula na nastupe reprezentacije Srbije, koja nije uspjela da izbori plasman na Mundijal narednog ljeta u SAD, Meksiku i Kanadi.
"Prije svega bih krenuo od ovih neuspješnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, mislim da svima nama koji smo bili dio reprezentacije i koji se bavimo fudbalom je teško pao poraz od Albanije u Srbiji. Taj neuspjeh će nam na neki način obilježiti karijere i sigurno ćemo taj poraz pamtiti dok igramo fudbal. Jednostavno sve što je nosila ta utakmica, ne samo na terenu i rezultatski, znamo svi šta nosi, nekako smo sebi dozvolili da iako u fudbalu nekada možeš da izgubiš, ali mislim da smo igrali bez dovoljno želje za takvu utaknicu i nekako je sve bilo u nekoj čudnoj atmosferi. Mislim da prije svega smo mi krivi što nismo uspjeli da s ovom energijom privučemo i publiku da bude više na našoj strani u toku te utakmice, pogotovo poslije njihovog gola, kada smo se totalno isključili".
Ipak, Maksimović smatra da jedini krivac nije bivši selektor Dragan Stojković Piksi.
"Mislim da je sada u ovom trenutku nepošteno reći prema bivšem selektoru da je sve bilo loše, ipak je on napravio rezultate, otišli smo na Svjetsko prvenstvo, pa na Evropsko prvenstvo, uradio je dosta dobrih stvari. Sigurno da smo u posljednje vrijeme bili u padu i jasno na kraju se završilo sve kako nije trebalo da se završi, ali mislim da je bilo u toku ovih godina i mnogo lijepih i pozitivnih stvari. Na žalost u fudbalu će se uvijek pamtiti ono posljednje".
"Gol Brazilu za titulu prvaka svijeta je ostvarenje sna"
Bez obzira na sve, ime Nemanje Maksimovića će zlatnim slovima biti upisano u istoriju srpskog fudbala jer je 2015. godine pogotkom protiv Brazila osigurao Srbiji titulu šampiona svijeta na Novom Zelandu gdje je "orliće" predvodio novi selektor A tima Veljko Paunović.
"Svakako je to nešto lijepo, imao sam sreću da ispunim san jer svako dijete sanja kada počne da igra fudbal da postigne gol u finalu Svjetskog prvenstva za pobjedu protiv Brazila. Iako je to bio do 20 godina, opet je to nešto što se pamti i što će za uvijek ostati zapisano. A što se tiče Veljka Paunovića kao novog selektora, mislim da sam dosta puta pričao koliko je generalno značio za mene i za moju karijeru. Ne samo dok je bio selektor već dok je radio i u drugim klubovima. On je bio osoba koju sam uvijek mogao da pozovem i uvijek bi mi dao iskren savjet o bilo čemu što mi je trebalo u svijetu fudbala. Bio je tu za mene i jako mi je drago što je došao na mjesto selektora".
Prema njegovom mišljenju, za ovu generaciju "orlova" naredne kvalifikacije za Evropsko prvenstvo biće posljednja šansa da ostvare uspjeh.
"Sigurno je da ćemo svi biti tu zajedno, da ćemo svi dati svoje maksimum i pokušati da napravimo najbolje moguće za Srbiju. Znamo svi koliko Veljko ima energiju, harizmu i sve što će donijeti reprezentaciji, ali treba i mi svi zajedno da širimo tu energiju i da vratimo kult reprezentacije koji se izgubio u posljednje vrijeme. Paunović očigladno želi da napravi najširi mogući korpus koji srpski futbaleri imaju u odabiru najboljih igrača za reprezentaciju. Sama utakmica u Engleskoj je pokazala pomak u odnosu na utakmicu u Beogradu. Pogotovo u drugom poluvremenu. Imali smo par šansi i da smo bolje reagovati, mogli smo i da izjednačmo. Nekako su se te kvalifikacije trebalo da završe kako su završile. To je bio kraj onako kako je i počelo".
Na kraju razgovora, Maksimović je uputio čestitku našim čitaocima u Republici Srpskoj za Novu godinu i Božić.
"Vidimo se u Banjaluci"
"Sve najbolje vama i vašim čitaocima i srećni praznici. Često dolazim u Banjaluku, imam i dosta rodbine u Republici Srpskoj, tako da možda vidimo nekada u Banjaluci".
(MONDO)