Jure Zdovc se kaje zbog jednog poteza koji je morao da napravi dok je bio član Dudine reprezentacije.
Otišao je Dušan Ivković u legendu. Čuveni trener je izgubio životnu bitku, ali je ostavio toliko toga iza sebe.
Kakvo je ime Duda bio u svijetu košarke najbolje može da se vidi po ljudima koji su došli da se oproste od legende.
Među mnogim imenima se našao i Jure Zdovc. Nekadašnji Ivkovićev igrač, a sada trener koji ima ogromno poštovanje prema legendi. Upravo je on uz Vladu Divca, Željka Obradovića, Dina Rađu, Žarka Paspalja i Predraga Danilovića nosio Dudin kovčeg na vječni počinak.
"Nisam bio svjestan šta se dešava. Sve se dogodilo tako brzo. Niko nije znao da dolazim na sahranu osim Paspalja. Kada sam došao na groblje sa suprugom vidio sam Obradovića, Divca i Danilovića zajedno, prišao sam im i sjeo sa njima. Željko je bio iznenađen što me vidi. Onda nam je neko prišao i rekao bi da bi bilo lijepo da mi ponesemo Dudu u svoj vječni dom, Ivkovićeva 'djeca'. Rađa se isto pojavio kasno, malo je zakasnio. Kićanović je već bio tu", prepričava Zdovc dešavanja sa sahrane u intervjuu za grčku "Gazetu".
Nije znao da će nositi kovčeg.
"Sve se tako brzo dogodilo. Nisam u tom momentu shvatio da je to jedan simbličan trenutak. Rekao sam svojoj ženi da možda nije trebalo da dođem na sahranu, jer sam napustio reprezentaciju Jugoslavije. Bilo kako bilo, bila mi je čast da budem tu sa nekadašnjim saigračima i da uputim posljednji pozdrav treneru."
Prisjetio se kako je izgledalo igrati pod komandom Ivkovića.
"Duda je definitivno bio čovjek koji je promijenio moj život. Neko kome dugujem mnogo i osoba koja je imala veliki uticaj na moje putovanje. Mnogo godina je prošlo od toga. Pomogao mi je mnogo u timu u kom su bili igrači poput Dražena Petrovića, Saleta Đorđevića, Predraga Danilovića. Možda je u meni vidio nešto što je nedostajalo da ta slagalica bude potpuna u timu Jugoslavije."
Nastavio je u istom dahu.
"Dao mi je šansu. Znam da nije bila laka odluka, ali svako ko ga poznaje zna da njega nije zanimalo šta drugi misle i šta će da pričaju. Biću mu zauvijek zahvalan na svemu što je uradio za mene, nadam se da sam i ja njemu uspio nešto da dam. Duda je bio veoma strog trener, mi smo tada bili dosta mladi, rekao bih da treneri danas ne uživaju isto poštovanje. Bio je čvrst, ali je uvijek respektovao svakoga. Radio sam sa njim u Jugoslaviji, ne na klupskom nivou, bilo bi to uglavnom tokom ljeta i zato je naš odnos bio drugačiji. Radio sam sa njim prvo 1987. godine na Univerzitetskim igrama u Zagrebu, ali sam se povrijedio pa nisam mogao da igram. Bili smo zajedno od 1987. do 1991. godine i Evrobasketa u Rimu, tada sam morao da napustim reprezentaciju zbog rata".
Više puta je naglasio koliki uticaj je Srbin imao na njega.
"Ponavljam, Ivkoviću mnogo dugujem. Ko zna šta bi se dogodilo sa mojom karijerom i kako bi se razvijala da nisam igrao za Jugoslaivju. Posebno u tim godinama kada je bilo teško da igrate u inostranstvu, timovi su imali pravo na dva stranca i uglavnom bi to bili Amerikanci. Bilo je teško naći posao van kuće."
Često se priča o onom čuvenom - šta bi bilo kad bi bilo. Odnosno da nije došlo do rata, sankcija i svega koliko bi ta košarkaška reprezentacija mogla da bude uspješna.
"Ne želim da miješam politiku i sport. Razgovarao sam sa Paspaljem jednom prilikom i rekao mi je da je razbijanje Jugoslavije jedan od najvećih zločina. Bili smo mladi, imali smo jak tim, osvojili bismo još šest-sedam medalja da smo ostali zajedno ali to je sada samo priča. Nemam vremena da plačem i razmišljam šta bi sve moglo da se dogodi. Jedina sigurna stvar je da bi Duda bio veoma srećan da nas vidi sve na okupu. Prije oko mjesec i po dana sam bio u njegovoj kući u Beogradu, razgovarali smo o svemu, prisjetili smo se starih dana, dao mi je savjet za budućnost. Onda su stigle loše vijesti, bio je pravi šok.
Sjetio se i jedne anegdote za Ivkovićem.
"Ispričaću vam jednu smiješnu priču. U to vrijeme su svi u reprezentaciji pušili. Iz nekog razloga je Duda vjerovao da ja ne pušim. Nažalost, uhvatio me je sa cigaretom u Španiji. Bili smo u kafiću jednom, na prijateljskoj utakmici. Onda se on pojavio iza ćoška i vidio me, bilo je tako čudno. Nije rekao ništa, nije napravio scenu, samo se okrenuo i otišao. Osjetio sam se tako loše, kao da sam ga razočarao."
Na kraju razgovora je ponovio koliko je Duda bio veliko ime svjetske košarke.
"Njegovo zaveštanje? Pa pogledajte samo oproštajne poruke koje stižu sa svih strana i vidjećete kakav je uticaj imao na košarku. Ne samo poruke u Srbiji već širom svijeta, pa pročitajte šta je Greg Popovič rekao. Na sahranu je došao Vasilis Spanulis, ljudi iz Grčke, Rusije. Stvorio je toliko vrhunskih igrača i uvijek je bio spreman da ih posavjetuje kao svoju djecu. Bila mi je velika čast da radim sa njim i da budem mali dio njegove legendarne karijere", zaključio je Zdovc.
(MONDO)