Milan Gurović ispričao je fenomenalnu priču o početku karijere, treniranju kung-fua, Grčkoj, kako sada radi, zašto je odlučio da ne bude trener...
Znate li ko je Milan Malatras? Malo ko je to znao, ali to je Milan Gurović. To prezime legendarni srpski košarkaš dobio je kada je otišao u Grčku i tamo igrao za Peristeri, pa kasnije i za AEK. O tim počecima, kako je sve to izgledalo tada, zašto je odustao od posla trenera i mnogim zanimljivostima pričao je u podkastu "Jao Mile" kod Mileta Ilića.
Upravo ga je nekadašnji centar predstavio kao Milana Malatrasa, što je i Gurovića iznendilo malo. "Zaboravio sam da imam to prezime. Šatro zaboravio. Nije me dugo neko tako zvao. Nadenuli su mi to prezime u Grčkoj, nisam mogao da biram. Jarić je Lacis, njegov ćale je bio brodovlasnik, moj je držao bilijard klub. Bukvalno smo imali roditelje, nađu tamo nekog i dobiješ ćaleta", sa osmijehom prepričava Gurović koji je sa reprezentacijom osvojio zlato na Evropskom prvenstvu (2001. godine), pa godinu dana kasnije zlato i na Svjetskom prvenstvu u Indijanapolisu. Upravo je njegovim trojkama srušena Amerika.
Prisjetio se svojih početaka, kako je trenirao kung-fu i zašto je od toga odustao. Bio je u jednom periodu i fudbaler. Po sopstvenom priznanju, nije mu se svidjela uloga golmana. Pa je zato maštao da postane košarkaš. Idol mu je bio čuveni Skoti Pipen.
"Trenirao sam kung-fu, prije toga sam bio i golman u popularnim 'kanarincima', to je dio grada u Novom Sadu gdje sam odrastao. Nije mi se svidjelo, primio sam mnogo golova. Htio sam da budem na toj poziciji. Košarka je gospodski sport, nije hladno u hali. Bio sam dobar u kung-fuu, trenirao sam uporedo sa košarkom, pa sam počeo da bježim, srce je skrenulo ka košarkaškoj lopti. Meni je idol uvijek bio Skoti Pipen, to je neizbježno, htio sam da postanem neki igrač. Maštao sam, posebno kad se istežem, legnem, gledam u plafon i ajde, valjda će biti nešto. Nije fraza, znao sam da ću postati igrač kad-tad, glava mi tako fukcioniše, nije bilo pitanje da li ću, već samo kada. To je velika razlika, vjerovao sam u sebe. Razlika između rođenog brata i mene je velika, on je klasičan Novosađanin, kod njega je sve 'ladovina'. Oni odu u tri popodne sa peškirima na Štrand da se kupaju, ja odem 'Mašinsku školu' da šutiram, pa dođem da jedem, onda dođem uveče na teren da igram kao klinac sa ljudima od po 35-36. Dobijao sam batine, lomljeni nosevi, znao sam da primim udarac, ali i da udarim. Nisam fakultatski obrazovan čovjek, ali mogu o svemu da pričam. Znam španski, grčki, engleski, život me natjerao da naučim. Životna škola je najbolje mjerilo svega."
Za razliku od nekih svojih kolega i ljudi sa kojima i protiv kojih je igrao, odlučio je da se posveti nečemu drugom. Otvorio je svoju akademiju. "Otvorio sam akademiju prošle godine. Super ide, za godinu dana smo uspjeli sa prvim timom da uđemo iz druge u prvu srpsku. Imamo kadete koji su fantastični, imamo mlađe pionire, školicu košarke, dobru akademiju i klub koji se zove 'Real Beograd'. Imam sedam seniora, to su djeca 18-19 godina i pet kadeta od 16 godina. Guramo ih u 'vatru', igraju prvu srpsku, koja je dobar nivo za njih. Momci od 27-28 godina, fizički su jači u odnosu na moje klince. Moraju da se 'kokaju' sa njima da bi stekli iskustvo, na pravom smo putu. Mora tako, da se prođe ta škola, bez tih utakmica ne možeš da postaneš igrač, tu skupljaš iskustvo, dobiješ malo batina, tako to funkcioniše."
Oprobao se i u trenerskim vodama. Vodio je FMP i Vršac. Međutim, shvatio je da je to previše za njega i da želi nešto drugo. "Bio sam trener u FMP-u, shvatio sam da me to ne zanima, ne mogu 24 časa da se bavim košarkom. Mnogo je stresan posao, familiju ne vidiš po cijeli dan. Shvatio sam da ne želim time da se bavim. U podsvijesti mi je bilo da imam nešto svoje, da otvorim nešto ovako, želja mi se ostvarila. Napravio sam sve po tom američkom fazonu, opremljena je, mislim da je najbolja hala u Beogradu što se tiče funkcionalnosti. Radim pored toga i individualno sa igračima. Imam dosta talentovanih klinaca, radimo tehniku, šut, smisao igre, napreduju iz dana u dan. Teren je NBA, širi je, imamo teretanu, kafić, mini-centar. Parket kao u 'Areni', evroligaški sertifikat, koševi isto, savršeni uslovi", zaključio je Gurović. Cijeli intervju možete pogledati na snimku ispod.