Kum koji je vjenčao Obradovića, kao i njegovi prijatelji iz Čačka, govorili o najvećem evropskom treneru.
Najveća trenerska karijera u istoriji evropske košarke svima je dobro poznata. Željko Obradović je sa različitim klubovima čak devet puta osvoajao Evroligu, sa uspjesima počelo je u Partizanu 1992. godine i traje i dalje, ponovo na istom mjestu. Iapk, ima i detalja u životu slavnog Čačanina koji do sada nisu bili pretjerano poznati javnosti.
Neki od Željkovih najbližih prijatelja iz detinjstva, školski drugovi i kum legendarnog trenera progovorili su o svojim odnosima sa najvećim evropskim trenerom današnjice. Javnost od kuma Dobrila Jojić može da sazna zašto se Obradović oženio na košarkaškom terenu i kakav je plan njegov otac imao za posao nakon završetka škole, dok vlasnica Žocove omiljene kafane u Čačku otkriva šta trener crveno-bijelih radi kada se pojavi u rodnom gradu!
U emisiji „Vikend iz Prvog reda“, kum Dobrilo Jojić ispričao je pojedine detalje iz života legendarnog košarkaškog stručnjaka. "Voli da dođe u Čačak i da provede vrijeme sa svojim drugarima iz djetinjstva. On je bio posvećen košarci od malih nogu. Na početku njegove karijere, mi smo svi nosili neke stripove, a on knjige o košarci. Njemu je košarka bila sve. Njegov pokojni otac želio je da ga zaposli u 'Slobodi', da radi na strugu, ali nije bilo šanse, jer mu je košarka bila sve. Bio je jako vezan za oca, obožavao ga je. Sjećam se, imao je neku žutu fiću i Vojčula, kako smo ga svi zvali, uvijek ga je vozio i pratio na utakmicama. Od malena je imao punu podršku porodice u onome čime se bavi", kaže Dobrilo Jojić, koji je Željku Obradoviću bio kum na nesvakidašnjem vjenčanju 1984. godine: "Tada nije bilo hotela i sala za proslave. Oženio se na košarkaškom terenu u blizini OŠ Ratko Mitrović, koju smo pohađali kao djeca. Postavili smo šator i jedno dva dana je bilo žestoko", kaže Dobrilo i otkriva anegdotu sa vjenčanja, koju mu je otkrila jedna mlađa sugrađanka: "Bio sam u jednom društvu i jedna mlađa gospođa me je pitala, da li se sjećam pjesme koju sam naručivao na svadbi. Rekao sam da ne znam, a ona mi kaže:'Jedno pedeset puta ste za sebe i kuma naručili numeru 'Dano rano, pile moje malo.' Ja sam to zaboravio, ali izgleda da ima mlađih koji pamte."
Otkriva kako je Željko dobio nadimak Žoc. "Na terenu pored škole, nastao je čuveni nadimak. Dok smo igrali košarku stalno je cijepao mrežice, pa su mu drugari nametnuli nadimak Željko Obradović Cepač, skraćeno Žoc", dodao je.
Bratislav Vojinović, drug Željka Obradovića, kaže da se on i Žoc druže od 1966. godine, kao i da pamti mnoge situacije koje su proživjeli zajedno. "Družili smo se puno od 1966. godine. Kada je počeo da se bavi košarkom, pored druženja, sport mu je bio sve. Koliko je volio košarku kao dijete, govori i to, da kada je vrijeme napolju loše, u kući je postojala jedna metalna garnišla, kroz koju smo ubacivali tenisku lopticu", kaže Bratislav, dok Rada Martinović, jedna od Željkovih drugarica iz razreda, ističe da je uvijek važio za dobrog i predanog druga, ali da se izdvajao od svih po ljubavi prema košarci i frizuri: "Bio je jedno simpatično dijete, koje je voljelo da se šali. Nije se izdvajao od drugih, osim košarke i zulufima, po kojim ga ja pamtim. Svima nam je bilo čudo, kako jedan tako mali dječak umije da se provuče i da daje toliko koševa."
Nakon završene OŠ Ratko Mitrović, Željko Obradović upisuje Tehničku školu u Čačku, kada i počinje njegova profesionalna košarkaška karijera u juniorima KK "Borac", sa kojim je 1979. godine postao prvak Jugoslavije. Kum Dobrilo Jojić kaže, da iako nije bio visok u odnosu na druge košarkaše, njegov uspjeh je u mentalnoj snazi.
"Jedan vrhunski trener i pokojni Duda Ivković, rekli su mu tada, da on 'nema lijevu ruku'. Međutim, on je imao desnu i koristio je glavu, tako da drugu nije morao da koristi. Dovoljno se pokazao kao igrač i o tome je suvišno pričati. Kao igrač nije bio srčan, ali kao trener je nešto drugo. Takav je. U svojoj kancelariji dok je boravio u Istanbulu, imao je aparat za mjerenje pritiska. Njemu pritisak poslije treninga bude 160/100, a možete da zamislite poslije utakmice tek. Nevjerovatan je, jer se toliko unosi u tu priču, da organizam reaguje, možda je to neko i pražnjenje, ali nije prijatno kada ga vidite sa tom bojom u licu, koja je zabrinjavajuća", kaže Dobrilo Jojić koji evropsku titulu sa Partizanom smatra za Obradovićev najveći uspjeh, iako nikada nisu pričali o tome.
Kada dođe u Čačak, Željko Obradović ima svoju omiljenu kafanu u kojoj voli da okupi svoje prijatelje. Vlasnica restorana kaže, da proslavljeni trener nije zahtjevan i da je kao gost fenomenalan. "Voli da započne sa kajmakom, vrućim hljebom i ljutom paprikom, a poslije šta god mi da izaberemo i spremimo. Toliko je normalan, opušten, bez velikih zahtjeva i zna milion pjesama. Zna tekst pjesme koja je napisana četrdesetih ili pedesetih godina, koje neke pjevači ne znaju. Gužva bude unutra i napolju. Kada je doveo Grke, uživali su u pečenju ispod sača, teletini, salatama i sokovima", zaključila je.
U Čačku postoji i klub navijača „Partizana“ u kome možete popiti pivo koje nosi ime legendarnog košarkaškog maga. Dragan Albić, koji je Željkov prijatelj, kaže da klub nosi naziv "Žoc 010", jer čekaju desetu titulu. "Njega nisu promijenile ni pare, ni slava. Živi normalan život. On je broj jedan kao svjetski trener. Kao dijete smo ga zavoljeli, jer je bio druželjubiv, a volio je i da popije. Mi smo bili svi kao jedna familija. Sjećam se, imao je nekih 15 godina, kada je "Borac" igrao kvalifikacije u Srboranu. Mi, kao veliki navijači Partizana, smo krenuli na utakmicu i poveli smo ga da ide sa nama. Spavali smo u hotelu. Ja legnem na krevet, a Željko na patos. Kasnije mi ga bilo žao, pa smo se zamijenili i sada se stalno šalimo, da od tada imam problem sa leđima. Željko je čudo", zaključio je Dragan Albić.