Mladi trener Petar Radonjić krenuo je očevim stopama u mlađim kategorijama Mege.
Petar Radonjić, sin trofejnog trenera Dejana Radonjića, krenuo je očevim stopama i sa samo 20 godina ušao u trenerske vode: "Oduvek sam želio da budem trener. I majka mi je bila košarkašica, čitava moja familija je u košarci, pa je negdje bilo i prirodno da igra pod obručima bude i moj poziv", kazao je trener Meginih kadeta koji je u prve dvije godine rada kao samostalan trener dva puta uzastopno bio šampion Srbije.
"U Megu sam došao 2017. godine i veoma sam zahvalan ljudima u klubu koji su mi dali šansu. Imao sam tu sreću da na samom početku budem pomoćnik Vladi Vukoičiću od koga sam mnogo naučio. Poslije sam sarađivao sa Dragoljubom Avramovićem, koji mi je takođe nesebično prenosio znanje, da bi potom uslijedio poziv da 2021. godine preuzmem kadetsku selekciju. To me je zaista mnogo usrećilo", kazao je Radonjić junior koji je prije samostalnog posla u Megi radio kao pomoćnik u mlađim selekcijama i kroz pet godina je stekao iskustvo.
"Mlad sam i dobro znam kako momci sa 16, 17 godina razmišljaju, pa mi je to na nekin način pomoglo kako da im priđem. Ta prva sezona je krenula dobro, opustio sam se i poslije je sve bilo dosta lakše. Uspjeli smo da u finalu te godine pobijedimo Borac u Čačku, koji sjajno radi sa mlađim kategorijama, i ne mogu da vam opišem moju sreću nakon osvajanja tog pehara".
Na završnom turniru kadetske lige u Beogradskoj areni kadeti Mege savladali su prvo Borac u polufinalu poslije velikog preokreta, da bi u finalu pred oko 3.000 gledalaca pobijedili i Partizan.
"Interesovanje publike koje je vladalo za ove utakmice je pokazatelj koliko imamo talenata. To što su se mečevi igrali u Areni je svakako bila velika čast i podstrek za sve te mlade igrače i njihov dalji rad", kazao je Petar Radonjić koji je govorio i o budućnosti u Megi: "Nadam se da će i sljedeće sezone situacija biti ista i da ću nastaviti rad sa kadetskom selekcijom Mege. Želim da nastavim da učim, da se dalje usavršavam i trenerski razvijam i napredujem, a Mega kao klub je bez ikakve dileme najbolje mjesto za to".
Dok stižu informacije da njegovog oca Dejana traži Bešiktaš, Petar poručuje da ne osjeća pritisak zbog poznatog prezimena i da sa ocem često priča o košarci: "To je potpuno prirodno. Razgovaramo o svemu pa tako i košarci, to je naravno nezaobilazna tema. Gledamo utakmice zajedno i pomno slušam njegove savjete. Bio sam u prilici da gledam mnogo njegovih treninga i sve to mi je dosta značilo u pogledu sakupljanja iskustva. Radim najbolje što mogu i na svakom treningu dajem sve od sebe, zato ne osjećam pritisak. Tome u velikoj mjeri doprinosi i atmosfera u klubu u kom radim. Mega je najbolja sredina za sazrijevanje ne samo mladih igrača već i trenera i to je dokazano mnogo puta. Tu ne mislim samo na vrhunske uslove već i način i sistem rada, koji se u praksi pokazao veoma uspješan".