Našem kolumnisti Milošu Jovanoviću teško je pao poraz Srbije protiv Italije, treći od prošlog ljeta na gotovo identičan način.
"I, šta ćemo sad?". Dan je odlično počeo. U 10 ujutru smo sjeli da gledamo Srbiju i Italiju. Gubili smo, stigli i prestigli, skočili im za vrat, poveli šesnaest razlike. Do te tačke je bilo OK. Onda je uslijedila noćna mora. Baš kao što horor franšiza "Strava u Ulici Brestova" ima šest-sedam nastavaka, tako i ovaj naš lični košarkaški italo-horor već polako ulazi u domen serijalizacije. Ne mogu više da gledam te ljude. Na parketu više ne vidim Spisua, Fontekija, Melija već Ruperta Evereta, Urbana Barberinija i Jana Mekaloha, a što više gledam ka njihovoj klupi, to sam sigurniji da na njoj ne sede Poceko, Edoardo Kazalone i Karlo Rekalkati nego Dario Arđento, Mikele Soavi i Lućio Fulći.
Ali, nije moralo da bude tako. Imali smo ih - ne samo što smo ih imali, nego smo ih i uplašili. Na tih maksimalnih +16 za Srbiju, oni su djelovali izgubljeno, zbunjeno, sluđeno. A onda je Fontekio napravio dva majstorska poteza, vratio ih malo u život, i dalje je onda sve već počelo da liči na - reprizu.
Bogdan Bogdanović odigrao je možda i najgoru partiju u reprezentativnom dresu. Njegovih jedan od trinaest oslikali su sav strah sa kojim se Srbija suočila gledanjem u azurni ponor iz koga su na smjeni glavu promaljali Fontekio, Spisu, Meli i ostali. Nismo se ni mi previše istakli u prilagođavanju - petorka koja je energijom "udavila" Italijane nije previše igrala, a prodor smo potpuno zanemarili u finišu meča, neshvatljivo uzevši u obzir da su protivnici kuburili sa faulovima i nudili se sa slobodnog bacanja. Ponuđeno, međutim, nismo uzeli, i sad smo tu gdje smo.
"I, šta ćemo sad?". Odmah smo mi brzo razvezali kalkulaciju. Dominikanci će, jel’te, da lako riješe Portoriko, a onda nam treba četiri ili više razlike da budemo prvi u nedjelju. Dobro, to bi trebalo da je izvodljivo. Jači smo mi i od Italijana, ali nam ne ide. Ali problem je što je izgleda i Portoriko jači od Taunsa i drugara. U neizvjesnoj utakmici, prevaga je odnešena preciznim šutem - od svih ljudi - Džona Holanda za tri. "KAT" je onda promašio za izjednačenje, a Portorikanci su utakmicu smireno priveli kraju u penal završnici.
I eto nas u toj veseloj grupi I. Četiri ekipe, skor 3-1, i dvije eliminacione utakmice u nedjelju. Mi sa Dominikanskom Republikom, Italijani sa Portorikom. Mi moramo da dobijemo - to je prosto. Ako Italijani pobijede, oni su prvi. Ako Portorikanci pobijede, mi smo prvi. A ako ne budemo prvi, idemo na Amerikance. Najvjerovatnije.
Kažem najvjerovatnije jer ovo viđeno "u nas" je još i najmanje bizaran rasplet danas. U grupi L, u Džakarti, sve se nacrtalo da dalje odu Španija i Kanada. Međutim, prvo Letonija pokvari scenario pobjedom nad Špancima, a onda Brazil ničim izazvano iznenadi Kanadu, u utakmici nalik nekoj evroligaškoj iz 1993., Limož-AEK npr. I sad i tamo imamo tri ekipe sa 3-1, i dva "pobijedi ili se skloni" meča u nedjelju. Kanada i Španija, Letonija i Brazil. Ali Španci se sigurno, baš kao i mi pitaju jednu stvar: "I, šta ćemo sad?".
Nisu ni oni razmišljali da će biti ovako. Letonija nije smjela da iznenadi ne jednom, nego dva puta, pogotovo bez Porzingisa, a sada i bez Dairisa Bertansa. Ali Luka Banki je stvarno majstor da pravilno upotrebi ono što mu je u arsenalu, a Letonci nisu superkvalitet, ali su srčani i jaki, pa boj "bije srce u junaka". Sada, dok vi ovo čitate, Skariolo crta zone za meč sa Kanadom. Ne računajte da će tek tako da se uplaši izazova.
Kraj puta je danas stigao za Gruziju i za Australiju. Gruzini su očekivano dobili "porciju" od Nijemaca, lakih dvadeset i sedam razlike i još jedan "lom" u drugom poluvremenu. Australija je naletela na Luku Dončića, ali ne samo i na njega, već i na odličnog Majka Tobija. U nedelju, za prvo mjesto, Nijemci i Slovenci. Biće to dobar duel.
A svoje takmičenje neformalno završavaju i Crnogorci i Grci. Crna Gora se lijepo pobila sa Amerima, i ostavila možda i najbolji utisak od svih ekipa koji su dosad igrali sa njima. To opet nije bilo dovoljno, pa će tako SAD za prvo mjesto u grupi igrati protiv Litvanije, koja je rutinirala slabe Grke. Kako se rasplete ova grupa, itekako ćemo pratiti, jer neko će se iz naše ukrstiti upravo sa Amerikancima, koji će vjerovatno biti prvi. A možda i budu drugi. Ko zna, lud je turnir. I sad zamislite scenario u kojem mi pobeđujemo Dominikansku republiku, Portoriko Italiju, a Litvanci Amerikance? I mi svi srećni što smo prvi, pljas pravo na Stiva Kera i ekipu.
"I, šta ćemo sad?". Sad ćemo da zasučemo rukave i da vidimo šta ume ta Dominikanska Republika za početak. U se i u svoje kljuse drugari, a ostali nek’ razmišljaju o nama za promjenu. Ima još da se igra.
Petorka dana:
- Kaboklo (BRA) ... 19p, 13sk
- Dončić (SLO) ... 20p, 7sk, 6a
- Fontekio (ITA) ... 30p, 7sk, 3a
- Jokubaitis (LTU) ... 19p (3/3 za 3), 6a
- Voters (POR) ... 37p (7 trojki), 7sk, 11a