Prošli put se iz Manile vratio sa zlatom oko vrata, a Peter Vilfan sada kaže da će zlato oko vrata staviti Bogdan Bogdanović. Zašto? Pa jer je bezobrazan, normalno! Od izvještača MONDA sa Mundobasketa Nikole Lalovića
Svi su čekali Kanadu i Ameriku u finalu Svjetskog prvenstva na Filipinima! Očekivala se borba NBA divova, a na kraju ćemo imati evropsko finale u kome će se sastati Srbija i Njemačka! Jedan od ljudi kojima je kristalno jasno kako se osvaja zlatna medalja u Manili pričao je za MONDO o tome kako je Srbija stigla do finala, šta je ono što krasi ovaj tim, ali i kako je '78 iz Manile krenuo mit o srpskoj i jugoslovenskoj košarci! Uhvatili smo Petera Vilfana odmah poslije oba odigrana polufinala i pitali ga - da li ovaj brodolom NBA reprezentacija znači da i mi u Evropi znamo da igramo nekakvu košarku?
"Tačno to govori, da znamo i mi da igramo dobru, ma ne dobru nego vrhunsku košarku! Ovo nije ništa novo za Amerikance njima se to sada redovno događa na tim velikim takmičenjima. Iako sam ja imao osjećaj da su sada doveli ekipu koja će igrati FIBA košarku. Da će da igraju odbranu, da će tu biti neke taktike, da će se spremati za te utakmice, ali oni su ostali pri svome i igraju ovu "ran end gan" košarku u kojoj su ih danas Nijemci zapravo ubili", počeo je svoju priču za MONDO Peter Vilfan.
Prije meča u kome je Njemačka uspjela da pobijedi Amerikance u njihovoj igri, Srbija je uspjela da eliminiše Kanadu u njihovoj! Bili su "orlovi" jači, brži, bezobrazniji, agresivniji...
"Gledajte Srbija je odigrala za mene jednu od najboljih utakmica na ovom prvenstvu. Ovo je bio sjajan meč. Taktički odlično pripremljeni, očito su uradili na terenu sve ono što je Pešić od njih tražio. Mirnih živaca, nisu reagovali ni na sudijske odluke ni na bilo šta drugo. Tačno su znali, fokusirani su bili na ono šta treba da urade i za mene stvarno vrhunska utakmica. Zasluženo su u velikom finalu. Mislim da su neki od igrača iznenađenje na ovom prvensrtvu za ostale timove. Srbija na ovom šampionatu ima pravi tim, igrače za odbranu, igrače za napad, ima igrače za sve! Imate pametnih igrača i onda mogu da odigraju pametne stvari taktički tokom svih 40 minuta", rezimirao je osvajač svjetskog zlata iz Manile '78 za MONDO.
Dilon Bruks je u meču sa Slovenijom bio možda i ključni igrač tima. Provocirao je Luku Dončića, uspio da ga natjera da bude nervozan, da se svađa sa sudijama... Sa Srbijom je on odmah ispao iz igre, dobio je brzo tri lične grpke i bio je totalno eliminisan kao faktor iz duela. Kako smo to uspjeli?
"Slovenija i Srbija su različiti timovi. U igri Slovenije sve zavisi od Luke Dončića. Ako se on iznervira, ako on izgubi fokus onda to izgubi i pola naše ekipe. Luka je toliko važan za nas da sve zapravo polazi od njega. Srbija je drukčija. Imate Bogdanovića koji je odličan i ja sam prije utakmice rekao da će Bruks da čuva Bogdanovića, ali kao prvo neće biti kod Bruksa tog motiva kao kada je znao da će da čuva Dončića. Kao drugo Bogdanović je drugačiji igrač, on nije skroz na lopti, on se i otkriva, kada dobije loptu odmah je spreman da šutira, to su potpuno različiti tipovi igrača. A druga stvar je što imate širi fond igrača. Srbija u ovom trenutku ima osam, devet ili deset igrača koji mogu da uđu i obave zadatak koji se od njih traži. Slovenija toga nažalost nema u ovom trenutku", naglasio je on.
MLADOM IGRAČU DAJ DA IGRA KAD JE GUSTO!
Svratio je Peter Vilfan do Manile 1978. godine i nije se loše proveo... U generaciji sa Dalipagićem, Slavnićem, Radovanovićem, Kićanovićem osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu.
"Jeste, nije bilo loše! Zapravo u ono vrijeme '78 godine mi Manilu nismo ni vidjeli uopšte. Samo smo jednom izašli iz hotela u jedan veliki šoping centar i tamo se zadržali do šest sati jer je bio neki tajfun oko grada i padala je kiša, a onda smo se vratili u hotel. Mi smo imali jedan zadatak, ja kažem da smo bili na jednoj misiji da postanemo svjetski prvaci i mi smo sve tome podredili. Znači hotel, dvorana, na trening, na utakmicu i nazad. Sve vrijeme fokus na tih deset utakmica koje smo na kraju sve dobili."
Jednom prilikom je Moka Slavnić istakao kako je profesor Aca Nikolić tada najdetajnije moguće crtao akcije tima, ali da se individualci poput Vilfana nisu toga uvijek pridržavali.
"Uvijek je bivša Jugoslavija imala vrhunske trenere, a profesor Aca Nikolić je bio jedan od tih. Zapravo on je poslije naučio puno trenera koji su isto tako bili vrhunski. Mi smo se nevjerovatno spremali, pa mi smo se taktički spremali za Senegal tri mjeseca prije početka Svjetskog prvenstva. Moka je umro od smijeha, kaže: 'Čika Aco pa nisu čak ni sve one najbrže doveli jer nisu uspjeli da ih uhvate!' Mi smo imali spremnu taktiku, ali smo bili sposobni u igri totalno da odigramo nešto van tog koncepta što je bilo totalno iznenađenje za naše protivnike. Zapravo oni nikada nisu znali šta ćemo mi da uradimo. Da li ćemo da odigramo neku akciju koju su oni vidjeli da mi igramo ili ćemo da odigramo nešto sasvim drugo. I to je bila velika snaga te reprezentacije", prisetio se Vilfan za MONDO najslavnijih dana svoje karijere.
Pominje stalno dubinu tima kada priča o Srbiji ovih dana, a taj tim Jugoslavije je bio nestvarno dubok. Vilfan je kao najmlađi igrač zatrpao koš Brazila i Amerike, a onda je u ključnom meču strpao 28 poena Australiji.
"Ja sam bio najmlađi igrač i pored Slavnića, Kićanovića, Delibašića, Dalipagića, Ćosića, ali sam dobijao puno šanse da igram. Mladom igraču se prava prilika daje na velikom takmičenju. Ne na nekim trening i prijateljskim utakmicama. Tu se vidi da li on može da prihvati vrhunski način igre ili ne može. Ja sam tu šansu dobio, koliko god sam je dobio sa obje ruke sam je prihvatio i iskoristio."
BOGDAN JE BEZOBRAZAN? HVALA BOGU!
Kada je dolazio u Jugoplastiku kao klinac 1976 godine imao je hrabrosti da kaže da je bolji od Kiće i Praje. Kada je Bogdan Bogdanović šutnuo 1/13 protiv Italije u prvom meču druge grupne faze Mundobasketa imao je hrabrosti da nastavi da šutira i da protiv Dominikanske Republike, Litvanije i Kanade odigra perfektno. Da li je neophodno za košarkaša da bude bezobrazan da bi bio vrhunski igrač?
"Pa mora da bude, hvala Bogu da mora da bude bezobrazan. To što sam ja pričao bio sam mlad i lud, ali morate da znate jednu drugu stvar, ja sam izuzetno poštovao i cijenio Kiću, Moku, Praju i sve njih. Kada sam došao u reprezentaciju da igram sa njima ja sam bio spreman da nosim vodu i da radim sve one stvari koje radi mlad igrač. Sa druge strane imao sam veliku želju da budem kao oni i ako Bog da i bolji od njih. Ali da igrač mora da bude bezobrazan, mora. Ja sam rekao prije nekoliko dana kada je šutirao Bogdanović 1/13, gledao sam tu utakmicu, da to nema veze. Jer je on igrač koga to neće da poremeti. Pravog šutera, pravog igrača ni 0/15 neće da izbaci iz kolotečine. I evo vidjeli ste posljednje dvije utakmice Bogdanović je bio super!"
I Denisa Šrudera je naljutilo pitanje novinara o tome da li će poslije 4/26 iz igre u četvrfinalu nešto da mijenja u svojoj igri... "Šta da mijenja sad, u tim godinama? A sa tom igrom koju igra on igra u NBA, sa njemačkom reprezentacijom će osvojiti srebrnu medalju ovdje na Svjetskom prvenstvu... Haha! I šta još hoće?", uz osmijeh nam je poručio Vilfan i jasno stavio do znanja gdje mu stoji srce u finalu.
LOMIO TABLE, KUCAO IZA LEĐA - DAME I GOSPODO SLOVENAČKI DŽORDAN!
Dražen Dalipagić je u svojoj autobiografiji na kraju knjige o svakom igraču iz Manile '78 napisao po nekoliko redova. O Vilfanu piše: "Jako hrabar i brz, ali ponekad neumjeren".
"Pa dobro opet se vraćam na ono mlad i lud. Ja sam bio dječak koji je od šeste godine živio sam. Niti sam imao oca, niti menadžere, niti neke prijatelje, ljude koji bi se brinuli o meni i mojoj karijeri. Kad sam imao 17,18 godina otišao sam u Limski kanal pored Poreča na razgovore sa Jugoplastikom. Ja sam klinac, a njih sa druge strane osam, svi šmekeri, znalci... Tri sata smo naručivali neku klopu koju ja nikad ni vidio nisam, jeli su, pili su i na kraju rekli: 'Mali, 'ajde reci šta bi ti da igraš u Jugoplastici.' Ja nisam imao pojma šta da im kažem, da sam im rekao deset puta više nego što sam rekao, dali bi mi. Ali ja nisam znao. Tako je uvijek bilo, kad se sam tako probijaš kroz život praviš i greške", prisjetio se Vilfan.
Ko je imao sreće da dođe na Filipine vidio je da je ovdje košarka poput religije, a Filipinci su jako religiozni. Od Karlosa Lojzage i 1954. godine kada su Filipini bili treći na Mundobasketu košarka je uhvatila korijene i neće prestati da se voli ma koliko Filipini nemali dobre rezultate od tada. Da li je baš ta generacija '78 bila ta koja je zacementirala košarku u srca svih nas na prostoru Jugoslavije?
"Mislim da je to istina jer ta generacija nije uzela samo Svjetsko prvenstvo nego i poslije Olimpijske igre u Moskvi. Što se tiče te popularnosti normalno da tada ta prepoznatljivost nije bila tako velika, nije ni mogla da bude. Sada imaš internet i svako dijete u bilo kom dijelu svijeta može da pritisne i može da vidi Luku Dončića, Vidi ga, pokušava da bude isto kao on i zato je Luka tako popularan strašno. Mi smo na neki način toj popularnosti doprinijeli. I reprezentacija Jugoslavije '78 je ovdje bila prihvaćena među ljudima među Filipincima strašno. Voljeli su nas, navijali su za nas. ali to je mogao da zna krug ljudi koji je to mogao da prati, ostali nisu", ispričao je za MONDO Peter Vilfan.
Bio je vrlo atipičan igrač Peter Vilfan u ono doba, pa se čak prepričava kako je lomio table zakucavanjima iza glave! "Ne samo jednom nego sam to više puta uradio, čak imam ovdje ožiljak jer ja sam zakucavao iza leđa. To je bilo u Kragujevcu na utakmici reprezentacije Jugoslavije. Rekli su nam: 'Hajde da svi redom zakucavamo!' Onda sam ja ono moje iza leđa zakucao. Kako je vibrirao obruč udario mi je u ruku, puklo je ono sve i onda su me vodili u bolnicu i nisam igrao tu utakmicu. Poslije toga su mi u Tivoliju jednom doveli "Elan" koji je tada napravio te nove konstrukcije i koševe, one kao u Americi sa federom da možeš da se obesiš na obruč. Donijeli su ih u Tivoli da ih istestiramo, ja sam treći otišao da zakucam i polomio sam tu tablu. Nije to bilo jednom, četiri-pet puta se to desilo!"
Da je tada bilo interneta, Vilfan bi sigurno bio planetarna zvijezda... "To bi sad svugdje bilo! Ja sam bio drugačiji igrač, uvijek sam igrao za publiku, ali nisu to treneri uvijek voljeli. Ja nikad nisam kontru završio polaganjem jer je meni to bilo bezveze. Ako nisam zakucao onda bih nešto drugo izmislio. Čak sam jednom u kontri iza leđa bacio loptu na ziceru. Onda sam bio promijenjen, ali tako sam ja igrao", istakao je naš sagovornik.
KO OSVAJA? PA NISTE VALJDA DOŠLI DA IZGUBITE!?
U svoje vrijeme je bio najatraktivniji jugoslovenski, pa možda i evropski košarkaš, a ko je za njegove oči najatraktivniji košarkaš u ovom timu Srbije?
"Bogdanović je taj igrač koji iskače, a inače mi se on sviđa kao igrač još iz Partizana i Turske, pa onda i u NBA. Na kraju krajeva neko ko je igrao u takvim klubovima, a koji u NBA ima jedan zaista ja bih rekao vrhunski status, mislim da će i da završi karijeru u Atlanti... U toj generaciji bi to bio on."
Do sada su mu išle prognoze što se tiče ovog Svjetskog prvenstva pa šta kaže za nedelju? "Šta će da se desi? Pa nije Srbija valjda ušla u finale da izgubi! Znate kako, na ovim prostorima bivše Jugoslavije nije se igrala nijedna utakmica da se izgubi. Nema toga, to ne postoji. Uvijek postoji način da dobiješ onoga ko je na suprotnoj strani od tebe. Nijemci su danas bili odlični fizički su jaki, brzi su, pogađaju, ali ima lijeka za sve. Ja vjerujem da uz jednu dobru taktičku pripremu može to da se dobije. Prvo ih treba malo smiriti. Agresivno u odbrani kao što se to radilo protiv Kanade, ne srljati, ne igrati ovu "ran end gan" košarku koju oni očito vole da igraju. Ta košarka se meni ne sviđa toliko da sam iskren, ja više volim i kad ima malo taktike, zavaravanja, šmeka, tako da ja mislim da Srbija ima šanse", govori o svom viđenju finala legendarni Slovenac.
Uvijek postoji način da se dobije rival, a mi smo čuli da se SSSR te 1978. godine dobio tako što je Ratko Radovanović ispod koša iglom ubadao iglom Vladimira Tkačenka ispod koša?
"Normalno! Ima svih mogućih načina! Sada ima 20 kamera, pet usporenih snimaka sad bi možda neko i tu iglu vidio u ruci! Mi smo upotrebljavali sve moguće trikove i filove što postoje samo da se utakmica dobije. Znali smo i da se potučemo! Poslije utakmice bili smo prijatelji i sve je bilo moguće. Ja prije utakmice nikada nisam išao da pozdravljam igrače sa druge strane. Ja sam rekao ovako: 'Ako treba polomiću ga i poslije ću sve da mu platim! I doktora ako treba. večeru, piće, ali ja moram da dobijem!'"
Sada, čekamo tu nedjelju! Srbija će igrati finale Svjetskog prvenstva, a na nama je da se nadamo da će se prognoze Petera Vilfana ostvariti. Do sada mu nije išlo loše...