Doktor reprezentacije Dragan Radovanović ispričao je šta se sve događalo sa Borišom Simanićem na Filipinima.
Boriša Simanić (25) ostao je bez bubrega na Svjetskom prvenstvu u košarci. Na utakmici protiv Južnog Sudana dobio je udarac u tom predjelu. U prvi mah nije djelovalo tako ozbiljno, ali se ispostavilo da je situacija mnogo gora nego što je izgledalo, na kraju mu je odstranjen jedan bubreg. Doktor reprezentacije Srbije Dragan Radovanović prepoznao je sve to i spasio je život srpskom košarkašu.
Šta se sve izdešavalo i kako je to izgledalo sa lica mjesta prepričao je upravo iskusni lekar. "Cijeli život radim kao hirurg, sastavni dio mog posla je da se susrećem sa životno ugrožavajućim stanjima koje morate da prepoznate i da ih rješavate na pravi način. Povreda je bila dramatična i te povrede četvrtog-petog stepena bubrega veoma su dramatične, jer su povezane sa izdašnim krvarenjem koje samim tim ugrožava život", počeo je Radovanović u emisiji "Kec na jedanaest" na televiziji K1.
Ovakvi tipovi povrede rijetko se dešavaju. "Takve povrede su raritet u sportu. Na internetu sam pokušao da nađem, da li je postojao neki primjer tako teške povrede. Generalno, povrede bubrega su od jedan do pet posto u čovjekovom organizmu i spadaju u rijetke povrede, a kada uzmete najteži, taj četvrti-peti stepen povreda, oni su još rjeđi, a u sportu su ekstremno retki, ja nisam našao takav primjer. To daje ozbiljnost cijeloj situaciji, jer ne očekujete da se tako nešto dogodi u sportu i kada se desi onda treba reagovati na pravi način, kako bi se izbjegle najgore posljedice."
I njega je iznenadio stepen povrede. "Moguće su te povrede prva tri stepena koje su lakše i ne rješavaju se operacijama. U košarkaškom sportu često dolazi do udaraca u predjelu različitih unutrašnjih organa. Jednu od teških povreda je imao i naš košarkaš Rakota u Italiji. Dobio je udarac laktom i imao je prsnuće dvanaestopalačnog crijeva i pankreasa. To je zaista jedna vrlo ozbiljna povreda, koja je rješavana jednom ozbiljnom abdominalnom hirurškom operacijom. On se dugo oporavljao. Te povrede su moguće i tu je vjerovatno sklop okolnosti i velika energija koja se preda tkivu kod tih udaraca. Za takve teške povrede potrebna je teška energija, da bi došlo do destrukcije tkiva. To je mehanizam nastanka povrede. Sport je sve više gladijatorstvo, nego što je vještina i to je osnovni problem. Mnogo više ima kontakta. Najveća i najstandardizovanija istraživanja radi NBA. Oni na pet godina rade istraživanja o procentu povreda. U posljednjih deset godina u NBA ligi su povrede značajno češće nego u prethodnom periodu, a razlog je u tome, što ima mnogo više kontakta, energije i kolizije udaraca, jer to je nešto što je izgleda interesantno ljudima."
Opisao je kako je sve to izgledalo prvo na parketu, a onda u bolnici. "Pet minuta poslije povrede, po nekim znacima koje sam vidip, ustanovio sam da je ozbiljna povreda u pitanju. Odveli smo ga odmah u bolnicu, gdje zbog organizacije posla, nikako nismo mogli da brzo sprovedemo te procedure. Specijalisti u tom momentu nisu bili u bolnici, već mlađi ljekari koji su bili na telefonu sa starijim kolegama. Ja sam insistirao da se uradio odmah skener, gdje se utvrdilo da je u pitanju ozbiljna povreda. Oni su snimak poslali urologu koji nije bio u bolnici. Insistirao je da ga ostavimo jedan dan u bolnici i da sutradan ponovimo snimak."
Tako je počela borba za Borišin život. "Ostao sam sa njim tu noć u bolnici, jer sam pretpostavio da to ne može tako da bude. On je dobijao sve jače i jače bolove, davali su mu jake lijekove protiv bolova, koji su veoma opasni u takvoj situaciji. Onda sam ja zahtijevao i digli smo čitavu uzbunu da mu se ponovo uradi skener na kome se vidjelo da je krvarenje znatno značajnije. Ljekari su se pojavili, kada su vidjeli nalaz. Vodili smo ozbiljnu borbu da prvo ponovimo snimak, a onda da oni svi dođu kako bi bio operisan na vrijeme. Izgubio je preko dva litra krvi, kada je urađena operacija."
Tada su se pojavile dodatne komplikacije. "Onda su nas u pet ujutru zvali da nemaju krv, jer Boriša ima rijetku krvnu grupu i da bolnica ne može da nabavi krv. On je A negativna krvna grupa. Onda smo cijelo jutro i noć jurili krv. Niko od nas nije imao tu grupu, jedino mama Bogdana Bogdanovića. Ona jeodmah krenula sa nama da da krv, ali iz nekih proceduralnih razloga nije mogla. U jednom trenutku su spomenuli da su zvali Crveni krst. Pošto sam ja predsjednik u Srbiji, zvao sam odmah njihovog Generalnog sekretara i u roku od dva sata smo dobili dovoljne količine krvi."
Ljekari su želkeli da mu spasu bubreg, ali to nažalost nije bilo moguće. "Želkeli su da spase bubreg, to se prvo i radi u takvoj situaciji. Zaustavili su krvarenje, ali je nastala komplikacija i morala je da se uradi druga operacija u kojoj mu je odstranjen bubreg, nakon čega se jako lijepo oporavlja."
Dalo je sve ovo dodatni motiv košarkašima da se bore, na kraju su osvojili bronzu na Mundobasketu. "Momci su psihološki sve izdržali i ulazili su u utakmice, da pobijede za Borišu. Oni su na izazov odgovorili snagom duha, karaktera zajedništvom i zbog toga su fenomenalni. Nije ih to pokolebalo, nego su vidjeli da se na taj način bore za Borišu. U tome smo uspjeli zajedno. Meni je velika čast i zadovoljstvo što sam bio sa tim momcima."
Za kraj je otkrio i šta je pričao Simaniću u teškim momentima. "Uvijek sam mu govorio šta se dešava i šta može da se dogodi. Da će prvo probati da mu spasu bubreg, ali sam ga onda pripremao i na to da će možda morati da ga izvade. Razuman je čovjek, govorio sam mu da će se oporaviti i da će moći da nastavi da se bavi košarkom", zaključio je Radovanović.
BONUS VIDEO: