Džejlin Smit iz Partizana za sada ne dobija mnogo prilike kod Željka Obradovića, ali apsolutno razumije svoju ulogu.
Američki košarkaš Džejlin Smit (29, 193 cm) stigao je pred kraj prošle godine u Partizan kako bi "popunio" minute na bekovskim pozicijama, ali za sada njegovo prilagođavanje na sistem Željka Obradovića ide polako. Imao je nekoliko dobrih partija, poput one protiv Mornara u Baru, ali često je i bio van protokola. Za sada ističe da nije razočaran, iako je njegov bivši tim Virtus već gotovo siguran u plej-ofu, dok se Partizan još bori za to mjesto.
"Nisam razočaran. Želim sve najbolje momcima koji su u Italiji. Došao sam u Partizan da bih igrao, a igram kako-tako. Samo bih volio da se moji bivši saigrači plasiraju na fajnal-for, to im želim. Nadam se da ću ih tamo sresti i pobijediti ih. To bi bilo lijepo...", rekao je Smit za "Basket Njuz" i poručio da su navijači Partizana glasniji od Virtusovih i uz klub su "24 sata dnevno".
Iako u ovom trenutku ne igra mnogo u Partizanu, Smit apsolutno shvata svoju ulogu i spreman je da sačeka: "Iz Bolonje sam otišao kako bih igrao više, a zasad nije tako. Ne igram i takva je situacija. Samo učim, upijam savjete, hoću da budem dio tima i to je najveća stvar koju mogu da naučim ove sezone. Zahvalan sam što mogu da delim svlačionicu sa sjajnim igračima od kojih su neki bili dio ekipa kao što su Fenerbahče (Džejms Naneli), Olimpija Milan (Kevin Panter i Zek Ledej) ili imaju iskustvo igranja u NBA ligi, poput Pi Džej Doužera i Frenka Kaminskog. Zato sam samo učim i gledam ih koliko su dobri. Znam da postoji još jedan nivo na kom sam bio i sadašnji".
Hrvatski reprezentativac ističe da "mora da se dokaže i pronađe dio svoje igre" i to će pokušati prije svega odbranom, jer shvata da ofanzivno Partizan ima pravu raskoš: "Samo nam je potreban neko ko može sve da dovede na prave pozicije. To je ono što pokušavamo da radim na treninzima", naglasio je Smit i osvrnuo se na ulogu Željka Obradovića, trenera kakvog nije imao do sada u karijeri.
"On je trener koji insistira na jednostavnim rješenjima. Kad sam stigao ovdje shvatio sam da nisam baš atletski nastrojen. Ovdje i ne pokušavam da šutiram trojke kao ranije, malo sam smanjio broj pokušaja. Igram jednostavnu košarku. Na najvišem nivou, kada pojednostavite igru, sve se čini daleko lakšim".