Košarka

Emotivno izlaganje Nemanje Bjelice: Niko nije pobijedio vrijeme! Posebna zahvalnost za trojicu srpskih trenera!

Autor Nebojša Šatara

Nemanja Bjelica se javio poslije odluke o završetku karijere.

Izvor: Antonio Ahel/ATAImages

Nemanja Bjelica (35) donio je odluku koja je mnogim sportistima najteža u karijeri, riješio je da ode u penziju. Zbog svih problema sa povredama nije uspio da zaigra ponovo za Crvenu zvezdu, pa je odlučio da stavi tačku na profesionalne obaveze sa košarkaškom loptom.

Na društvenim mrežama objavio je kratak snimak, pa se poslije toga oglasio emotivnim saopštenjem. "Pročitao sam do sada brojna saopštenja profesionalnih sportista kojima objavljuju kraj svoje karijere. Tada sam razmišljao da ću, kad za to dođe vrijeme, lično izbjeći takav trenutak, jer sam se oduvijek trudio da moje jedino obraćanje javnosti bude isključivo sa košarkaškog terena. Negdje davno sam pročitao da niko nije pobijedio vrijeme. Posljednjih godina sam toga postao potpuno svjestan. Sada, mimo svih mojih očekivanja, osjećam potrebu da, poslije punih 20 godina, zvanično objavim da je došao kraj", počeo je Bjelica.

Pamti i svoje prve korake. "Tražio sam u početku svoje malo mjesto na košarkaškoj mapi, počev od terena mog bloka 70 na Novom Beogradu, do pravog zaljubljivanja u košarkaške obruče poslije rada sa trenerom Acom Janjićem. Mnogi ne znaju da su me Milan Mandarić u "Superfundu", kasnije Zoran Kostić u Austriji, potom Branko i Milivoje Karalejić, kao i moji prvi agenti Bojan Tanjević i Lucijano Kapikjoni, na početku veoma podržavali i ohrabrivali da mogu mnogo i daleko. To cijenim i ne zaboravljam."

Trojicu srpskih stručnjaka je posebno nabrojao. "Posebnu zahvalnost dugujem trojici naših velikih trenera, bez kojih košarka u Srbiji ne bi danas bila ovako cijenjena i voljena. Oni su me, svako na svoj način, naučili šta znači igra za reprezentaciju i kako treba braniti zastavu i grb naše Srbije. Svetislav Pešić me je prepoznao kao igrača, dao mi šansu i pružio veliku podršku. Dušan Ivković me je uvrstio u reprezentaciju čiji sam dres godinama sa velikim ponosom nosio, a uz Željka Obradovića sam u Fenerbahčeu igrao najbolju košarku u životu i postao MVP sezone Evrolige."

Iz Evrope je potom otišao "preko okeana" i tamo je igrao za Minesotu, Sakramento, Majami i Golden Stejt. "U NBA sam potpuno promijenio način svoje igre, ali ne žalim... Žarko Đurišić, tokom boravka u Minesoti, zatim Vlade Divac i Peđa Stojaković u Sakramentu, dali su mi novi podsticaj i snažno me gurali u nove pobjede. Kruna mog profesionalnog puta je bilo osvajanje šampionskog prstena sa Golden Stejt Voriorsima i trenerom Stivom Kerom koji mi je košarkaški pravougaonik prikazao na drugačiji način. Tokom moje karijere u Americi, Lukas Čarte iz Španije je postao moj veliki prijatelj, iskreni savjetnik i čovjek od velikog povjerenja. Zahvalnost dugujem i mom bratu Vladimiru Ćuku, koji je uvijek bio uz mene."

Ne zaboravlja porodicu i brojne prijatelje. "I svi ostali koje sam se sreo na mom košarkaškom putu, brojni saigrači i prijatelji iz reprezentacije, zatim Sead Galijašević, Dušan Sajić, doktor Gaga Radovanović, Bata Zimonjić, Dejan Milojević, Srđan Nedeljković, Aca Matović, Aleksandar Kesar, Filip Volšek i mnogi drugi, dali su, svako na svoj način, nesumnjiv doprinos u razvoju moje karijere. Naravno, uz mene su uvijek stajali moji divni roditelji, posebno otac Milovan, čiju sam neizmjernu ljubav i bezrezervnu podršku, osjećao stalno i svuda. Ipak, moj najveći uspjeh i ponos su moja djeca Nika i Stefan."

Na kraju se još jednom zahvalio svima. "Hvala reprezentaciji Srbije, Crvenoj zvezdi, Fenerbahčeu i Golden Stejtu. Možda sam malo i odužio, ali je izgleda moralo tako... Ovo je kraj moje karijere i nadam se skorom početku nekog novog izazova u sportu koji mnogo volim i koji mi je toliko dao. Hvala svima", zaključio je Bjelica.

BONUS VIDEO: