Kapiten Srbije Bogdan Bogdanović sumirao najvažnije momente u nacionalnom dresu, mečevi sa Amerikancima su nezaobilazna tema.
Kapiten košarkaške reprezentacije Srbije Bogdan Bogdanović podsjetio se najbitnijih momenata u dresu "orlova", bilo je onih teških, manje lepih, ali i spektakularnih u koje definitivno spadaju Mundobasket u Manili i Olimpijske igre u Parizu.
Iskusni bek je u opširnom intervjuu za "Mozzartsport" govorio o reprezentativnim počecima, povredi, neuspjesima iz kojih su izvučene pouke i najvećim ostvarenjima koje Pešićevi izabranici žele da premaše na predstojećem Eurobaketu.
Mundobasket u Kini 2019. godine
Bogdanović je odigrao vjerovatno najbolje partije u karijeri, ali nije se isplatilo, pošto su reprezentativci Srbije završili šampionat kao peti na planeti.
"Otvorili smo dobro, ali ta Argentina... Bukvalno su nas izvaćarili, tako sam se osjećao. Španija nas je taktički pocijepala. Nismo bili ujedinjeni kao tim, bilo je neslaganja što je donekle normalno. Međutim, nismo uspjeli to da riješimo i došla je naplata na terenu".
Bio je u životnoj formi. "Nikada se bolje nisam osjećao. Sećam se, toliko sam se spremao za to prvenstvo. Kako sam završio sezonu u Sakramentu, tada sam vidio kako se trenira u NBA. Kako se oporavljaju, kako jedu. Išao sam kod nutricioniste, kod Ane Petrović u Srbiji. Sve sam ispoštovao, nema akohola, slatkiša, nema ničega. Mentalna borba. Košarka je naravno kolektivan sport, ne možeš toliko da se izdvajaš od ekipe, ali je bio baš jak osjećaj. Nisam bukvalno osjećao umor na tom prvenstvu. Mogao sam da igram po cijeli dan. Sjećam se, zovemo tajm-aut, ja ne sjedam na stolicu... Nema umora, nema ničega. Definitivno moj najbolji turnir u karijeri", rekao je Bogdanović za "Mozzartsport".
Tada prvi put padaju Ameri, nažalost u meču za peto mjesto. "Nevjerovatno, ali dobro... Tu je bila i motivacija. Htio sam da im pokažem. To mi je doduše prirodno došlo, ja sam takmičar. Sve mi se poklopilo i prethodna iskustva. Teško je doći do tog, elitnog nivoa, imao sam iskustvo iz ranijih godina, znao sam kako će šta da izgleda. Mogao sam da kalkulišem, sve je nekako došlo na naplatu, sva odricanja od ranije".
Olimpijske igre u Parizu
Konačno se sve poklopilo na Olimpijskim igrama u Parizu kada je Srbija umalo savladala Amerikance u polufinalu. Dobro su se držali tri četvrtine, ali onda je uslijedio preokret strašnog "drim-tima".
"Ipak, te Olimpijske igre, spektakularno. Neopisivo. Naravno ima i žala, gorkog ukusa jer nismo dobili Amere. Najteži poraz u tom sportskom smislu, ali ni ta pobjeda ne bi garantovala zlato. Igrati protiv Francuza na njihvom terenu u finalu, a dobili smo ih u prvom dijelu. Ne znam šta bi bilo gore, ali ne razmišljam tako... Samo mi je ostao gorak ukus. Bili smo u mogućnosti. Bili smo u prednosti i nismo mogli da zatvorimo utakmicu. Šta je - tu je. Stvarno je težak momenat da se oporaviš poslije toga, da kreneš u borbu za bronzu, ali sam se sjetio baš onog Eurobasketa iz 2015. godine. Znao sam da su i Nijemci pali. Razmišljao sam, rekao sam momcima: 'Večeras da se ispraznimo, ali sutra moramo da pobijedimo kao da nam život od toga zavisi'. Imali smo bukvalno 20 sati da se oporavimo i baš mi je drago što smo uspjeli, to je bila naša mentalna pobjeda. Baš smo bili spremni da ih pobijedimo".
Podsjetio se atmosfere i euforije koja je vladala, kaže da je cijela hala bila na strani Srbije.
"Baš je bilo nekih upečatljivih momenata. Svaki put kada skoči klupa, kada ja dam koš ili kada bilo ko pogodi, skačemo, svi luduju... I stvarno mislimo da ih dobijamo u tim momentima. Bukvalno najjači osjećaj na svijetu, osjećaš se kao najjači čovjek na planeti. Cijela hala skače zbog tebe. Sjećam se da nije bila cijela hala za nas na samom početku jer je bilo uljeza koji hoće samo da vide američke zvijezde, ali se to preokreće tokom meča. Ona Gudurina trojka je bila nešto nevjerovatno, cijela hala skače za nas u tom momentu. Osjećaš tu ljepotu sporta, ljubav publike".
Nije siguran da su igrali protiv "drim-tima", pamti Bogdanović i njihove bolje dane. Ne znam da li su to bili najjači Ameri... Sigurno po imenima, najveće zvijezde. Ipak, one 2014. godine... Bili su mladi, napaljeni, bukvalno su mljeli. Niko im nije ni prišao, a da ne pričamo da je neko vodio protiv njih. Mi znamo da Embid slabije igra kada su tu Kari, Lebron i Durant, da im je bio neko kao Kenet Farid, bili bi 10 puta jači".
Netfliks je napravio dokumentarac o Olimpijskim igrama gdje su Amerikanci u glavnoj ulozi. "Ma pogledao sam, ali samo naše dijelove. Neko je to isjekao lijepo i sve sam to pregledao. Interesantno je. Gledao sam i dijelove o Durantu, on je čovjek koji uživa u tome, obožava sport. On je tamo 100 godina u reprezentaciji, nije klasičan Amer, ima široka shvatanja. Nije mi se možda svidjelo to na kraju malo, ali hajde... Američka produkcija. Da smo ih dobili... Bilo bi 'Court of Serbia'", zaključio je Bogdanović.