Darko Miličić je imao zanimljivu NBA karijeru, a njegov odlazak u SAD izaziva posebno interesovanje, pošto je još kao mladić proživio razna iskustva na drugom kontinentu, daleko od porodice.
Darko Miličić je 2003. stigao u najjaču ligu na svijetu i to kao drugi pik na NBA draftu. Godinu dana od dolaska u SAD uspio je i da postane šampion lige, ali svi ti silni rezultati nisu bili dovoljni da bi se lako adaptirao na potpuno različitu sredinu. Jednom prilikom otkrio je kako je izgledao život u Americi i kako mu je međusobni odnos igrača uvijek bio prepreka za bolji doživljaj NBA lige.
Kad je stigao u NBA bio je igrač Detroita. "Bilo sam klinac, ali sam čovjek iz narada, volim da se družim, volim da pričam o nekim drugim temama, ne samo košarkaškim. Međutim, ja kad sam došao tamo, sva priča se svela na to - ko je koga izbacio, preko koga zakucao, ko je davo više košava. Shvatio da mi nemamo zajednički tema uopšte, da je kod njih isključivo priča samo o košarci", ispričao je u emisiji "Goli život".
"Meni je to bilo dosta strano, pokušavao sam u par navrata, ali jednostavno, to se sve svodi - dođeš na ručak, svako drži svoj telefon, ljudi koji zarađuju 10, 15 miliona, kad stigne račun svi dijelimo novac, dajemo 10, 15 dolara. Sramota je, na kraju sam ja plaćao, uzimaju onoliko para, a ovdje dijelimo. Ljudi gledaju, ali to je njihova kultura", pojasnio je.
"Imao sam pušku"
Sjedinjene Američke Države na snazi imaju zakone različite od nas, ponekad i neshvatljive za naše prostore. "Nisu dozvoljeni pištolji, možeš da imaš kalašnjikov, puške bilo koje vrste, sve što je veće... Pištolj koji može da se sakrije, ne može da ima svako. Imao sam pušaka nekih, imao sam pumparice, to se kupuje uz ličnu kartu. Nisam pucao ni na koga, na golubove ponekad, bila mi je u kolima, ali nisam imao problema. Niti me je ko pljačkao..."
Miličić tvrdi da je kao mlad igrač bio meta mnogih, ali nije imao neprijatna iskustva. "Bio sam redovno u opasnosti. Tamo nema izlazaka vikendom, tamo se izlazi stalno. Pogotovu ja koji sam bio dokon, koji sam imao jedan trening dnevno, nakon tog treninga znaš da nećeš igrati i imaš slobodu, imaš prostora. Redovno sam bio izložen opasnostima po tim klubovima. Bio sam otvorena meta, bio sam mlad, bio sam drugi pik, znali su da imam para."
Koji period u NBA je bio najteži za Miličića?
"Bilo ih je nekoliko, nekoliko puta sam želio da se vratim nazad zbog nezadovoljstva, ali porodica mi nije dozvolila. Na neki način uspjeli su da me zadrže tamo. Već sa 23 godina sam prvi put htio da krenem nazad, da se vratim, pa sam ostao. Tako da imao sam dvije, tri krize, ozbiljne krize, gdje sam stvarno hteo da zatvorim vrat i da se vratim nazad.
Ispričao je Darko i priče na koje nije baš ponosan. Nije se rijetko dešavalo da demolira kuću: "U onom totalnom rastrojstvu se to dešavalo, to su zidovi od šperploče, uđem u kuću pa se isprazim. Zaključam vrata... Iznabadam one zidove, isprobijam ih sve i onda sutra zovem da to poprave. Redovno sam to radio, tako da sam imao majstora koji je uvijek bio dostupan."
"Redovno se borim s tim bijesom i pokušavam to malo da smirim, ali očigledno da imam taj bijes u sebi kojim slabo vladam. Tako da pokušavam to da iznivelišem, ali i dan-danas pokušavam to da ispravim, koliko je to moguće", zaključio je Miličić.