Legenda srpskog rukometa Mladen Bojinović otkrio je u intervjuu za "Glas Srpske" pikanterije s početka svoje igračke karijere.
Popularni Dugi Bojinović je imao fantastičnu karijeru u rukometu!
Sa selekcijom Jugoslavije osvojio je svjetsku bronzu 2001. godine, bio je kapiten reprezentacije Srbije, a proslavio se u Francuskoj gdje je osvojio 11 šampionskih titula, igrajući sa onima koji su u posljednjih 20-ak godina dominirali svjetskim rukometom.
U karijeri je između ostalih nastupao za Barselonu, Pari sen Žermen, Monpelje, Ademar Leon - osvojio je 33 trofeja, odigrao na stotine utakmica, postigao više od 2.000 golova i do prije dvije godine bio rekorder po broju osvojenih pehara u Francuskoj i najbolji golgeter francuske lige.
U intervjuu za rođendanski "Glas Srpske", koji je proslavio osam decenija postojanja, pričao je o svojim počecima u ovom sportu.
"Slučajno sam završio u rukometu. Kao klinac najviše sam trenirao fudbal. Oko 13. godine naglo sam izrastao i onda sam izgubio na brzini. Pomislio sam da pređem na košarku, jer sam bio dobar u većini sportova, ali je organizovano rukometno takmičenje na starom vojnom igralištu. Nastupali smo tu kao naselje i primijetio me Zoran Trninić i pitao da li bih trenirao rukomet. Treninzi su bili u devet uveče, što mi je potpuno odgovaralo i tako sam počeo da se bavim ovim sportom i ne sluteći dokle ću dogurati", rekao je Bojinović.
Međutim, njegov prvi boravak u Borcu završio je neslavno jer je proglašen netalentovanim.
"Istina je da sam proglašen za netalentovanog rukometaša. Uslijedilo je naravno veliko razočarenje. Ali kad gledam iz ovog ugla, oni su mi napravili veliku uslugu. Probudili su mi inat. Uslijedio je odlazak u Jagodinu, koji će mi biti veoma važna stanica u karijeri. Naime, Jagodina je ispala iz Prve savezne lige Jugoslavije i trebalo je da igra niži rang. Zbog toga su se odlučili da naprave mladu ekipu koju je vodio Zoran Bogdanović, otac poznatog novinara Žike Bogdanovića. Sastavio je sjajnu ekipu od veoma talentovanih mladića sa željom da igramo Drugu ligu. Ali uslijedila je reorganizacija i proširenje pa smo ipak ostali u Prvoj ligi. Takmičenje u najvišem rangu nam je donijelo neophodno iskustvo. Svako je dobio veliku minutažu i šansu da se dokaže. Nije išlo u seniorskoj konkurenciji, jer smo bili premladi, ali smo u omladinskoj bili šampioni Srbije i Jugoslavije. Proglašen sam za najboljeg igrača u prvenstvu Srbije, dok sam u prvenstvu Jugoslavije bio najbolji strijelac".
A to je Bojinoviću donijelo transfer u beogradske crno-bijele.
"Upravo tako potpisao sam za Partizan. Tada je trener u klubu bio Mile Isaković, koji je, mogu slobodno reći, jedan od najzaslužnijih za moju karijeru. On je vidio nešto u meni, prepoznao je talenat i za ta tri mjeseca koliko je proveo u klub baš sam puno napredovao. Ipak Mile je brzo otišao. Došao je iz sređene zemlje Francuske, gdje je postojao sistem, u tadašnju Jugoslaviju i nenaviknut na neke stvari otišao je iz kluba", dodao je Bojinović.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.