Nekadašnji košarkaš Predrag Stojaković sa porodicom je izbjegao iz Hrvatske, a iza njih je ostalo veliko imanje.
Legendarni srpski košarkaš Predrag Stojaković napravio je impresivnu karijeru u NBA ligi i sasvim opravdano primljen je u Kuću slavnih. Do velikih uspjeha na košarkaškim terenima stigao je nakon teškog djetinjstva - izbjeglištva iz rodne Slavnoske Požege, skromnog života u tinejdžerskom periodu, a zatim i uklapanja svojih školskih obaveza sa prvim treninzima u seniorskoj ekipi Crvene zvezde.
O svemu što je proživeo kao dječak od 14 godina Peđa Stojaković rijetko priča. Zna se da je njegova porodica u Beogradu živjela u garsonjeri, da su garderobu kačili na eksere ukucane u zidove i da je tek kada mu je Zvezda dala stan na korišćenje situacija postala nešto bolja. Sa druge strane, daleko bolje uslove za život njegov otac ostavio je u današnjoj Hrvatskoj kada je porodicu izvukao iz građanskog rata.
Upravo je otac Predraga Stojakovića svojevremeno govorio o patnjama koje je proživjela njegova porodica. Prisjetio se Miodrag kako je u Slavnoskoj Požegi ostavio sve - kuće, lokale, imanje, porodične uspomene, grobove predaka...
"Još nas guši nepravda...Kako i ne bi, ostavili smo u Hrvatskoj kuće, imanja, grobove predaka... Peđa to krije, a znam da ga boli. Vratiće se on u Slavonsku Požegu, tamo bi ga lijepo dočekali", rekao je jednom prilikom Miodrag Stojaković, otac srpskog košarkaša i dodao: "Boli nas i guši sve to istom jačinom i danas, iako je prošlo mnogo vremena... Ostavili smo živote, planove, sve što smo do tada stekli. Gotovo u jednom trenu ostali smo bez dvije kuće, dva lokala, imanja... Uostalom, dovoljno je da vam kažem da mi je u aprilu 1991. jedan Albanac nudio 450.000 maraka samo za jednu od te dvije kuće, a ja, da ne bi pričali vidi ga ovaj, prvi je podvio rep i bježi, odbijem ponudu i dva mjeseca kasnije ostanem bez nje."
Po njegovim riječima, Stojakovići se nikada više nisu vratili u Požegu, ali je Peđa Stojaković ostao u kontaktu sa svojim prijateljima iz djetinjstva. Čak su i oni odlazili u posjete kod njega tokom igračkih dana, dok je Miodraga i dalje mučilo sve što se desilo devedesetih, prije nego što će porodicu preseliti u memljivu beogradsku garsonjeru.
"Peđa je u kontaktu s momcima odande, posjećivali su ga oni kasnije u PAOK-u, javljaju mu se stalno. Čuo sam priču da je jednom, tamo u kafiću, neko slagao da je Peđa u gradu, a za sat vremena njih 150 se skupilo da ga vide. Zato i znam da bi ga lijepo dočekali. Sve to je ostavilo traga na njemu, iako vam to on neće pokazati. Ne nedostaje njemu novac i imanje, već rodni kraj, činjenica da ne možemo da posjetimo grobove predaka. To je naša najveća bol, koja nas i dalje prati", prisjećao se otac slavnog košarkaša i otkrio: "Jednom mi je, dok smo se kolima vozili po Sakramentu, sve to prolazilo kroz glavu, a on, vidjevši da sam tužan, tjera me da mu kažem o čemu se radi. I ispričam mu da mi nedostaju moji konji, imao sam velike planove s njima, a on mi kaže 'Pa daj, tata, da kupimo ranč, bar to nije problem'... Odbio sam, nije više to to."
Peđa o Slavonskoj Požegi priča baš rijetko...
"Rođen sam u Slavonskoj Požegi, u bivšoj Jugoslaviji. Požega je u to vrijeme bila lijep i prostran gradić za život moje porodice. Vikendom smo često odlazili kod bake i deke na selo. To su za mene bili pravi doživljaji. Na selu sam osjećao slobodu i volio sam da se tamo sretnem sa rođacima i prijateljima koji su mojih godina. Roditelji su rodom iz dva susjedna sela tako da nam je priroda uvijek bila nadohvat ruke", pričao je svojevremeno Peđa za magazin "Huper" i dodao: "Oduvijek sam navijao za Zvezdu. Među Srbima u Hrvatskoj postojalo je pravilo da se navija za Zvezdu. Znalo se: ako navijaš za Zvezdu onda si Srbin. Ipak, navijanje smatram nasljednim. Tata je navijao za Zvezdu pa sam to naslijedio od njega. ?Da li ćemo i tebe, sine, jednog dana gledati na televiziji?' pitao me je davne 1988. godine kad sam gledao Divca i Paspalja."
Stojaković je preko dresa Crvene zvezde stigao u PAOK, a zatim otišao u NBA ligu gdje je proveo najveći dio svoje karijere. Godinama je igrao za Sakramento Kingse i bio jedan od najboljih igrača tima, zatim je nastupao za Indijanu, Nju Orleans i Toronto, da bi na samom kraju karijere sa Dalasom osvojio NBA titulu. Kao reprezentativac Jugoslavije osvojio je Mundobasket 2002. godine i Evropsko prvenstvo godinu dana ranije, dok je na kontinentalnom šampionatu stigao i do bronze 1999. godine.