Maja Ognjenović je u razgovoru sa Andrijom Gerićem otkrila da ne voli da kuva, a onda je i ponosno dodala da ima podršku supruga u takvoj situaciji.
Proslavljena odbojkašica i kapiten reprezentacije Srbije Maja Ognjenović bila je gošća MONDO podkasta "Priča za medalju" i tom prilikom je Andriji Geriću otkrila svoju "drugu stranu". Maja kakvu ne poznajemo - ona koja obožava da čita, ali ne voli da kuva. Iskreno je evropska i svjetska šampionka svom starijem kolegi govorila o ulozi u kojoj se nikako ne pronalazi, ali je i dodala da u svemu tome ima veliku podršku svog partnera Danila Ikodinovića.
"Volim da čitam, to je nešto što odmalena radim, ponijela sam to iz kuće, ali ne volim da kuvam. I ne, nema vremena, neću nikad kuvati", započela je Maja.
"Nedavno sam srela drugaricu, poznanicu koja živi u Italiji i ima troje djece. Ne znam kako smo se dotakle teme kuvanja, pitala sam je da li trenira i da li to uspijeva i u Italiji i ona kaže 'da, da, to mi je ventil, moram to zbog djece. To se kod mene nikad neće promijeniti i ono što se isto ne mijenja to je da ne kuvam.' Onda sam joj rekla 'zašto moraju sve žene da kuvaju?'"
"Danilo me podržava u tome"
Najvažnije u svemu je da Maja ima veliki podršku svog partnera i bivšeg vaterpoliste Danila Ikodinovića. Tako je srpska odbojkašica podijelila mišljenje svog supruga kad je u pitanju kulinarstvo.
"Danilo stalno ponavlja kad smo u društvu prijatelja i kad se spomenu recepti i ko je šta skuvao, on uvijek kaže 'ja sam srećan što Maja ne kuva.' Nemam nikakav pritisak od strane muža", otkrila je ona.
"Mada bih rekla da to isto ide iz kuće. Moja sestra, brat i ja nikad nismo bili primoravani da to radimo, imala sam drugarice koje su pomagale mamama, ali nas naša mama nikad nije tjerala da radimo bilo šta od toga. Čak sam i ja kao najmlađi član porodice uvijek imala sve spremljeno, pa ja nikad nisam imala želju za kuvanjem."
Kako izgleda ljubav na daljinu?
Maja Ognjenović trenutno igra u Italiji u klubu iz Firence, dok je prethodno imala angažmane u Turskoj, Poljskoj, Rusiji, što je sve otežavalo vezu sa Danilom. "Od početka smo u vezi na daljinu, u različitim periodima naše zajedničke dinamike to se mijenjalo - da li smo bili više ili manje zajedno. Dok sam igrala u Poljskoj to je bilo veoma zahtjevno, morala sam do Berlina avionom, a onda odatle dva sata kolima... A onda je Istanbul bio savršen, zato što je let trajao sat i 15 minuta, a ja sam živjela 15 minuta od aerodroma i tada smo se više viđali."
"Sad živimo u istoj državi pa nam je to kao da živimo zajedno, a to sve ima i prednosti. Jako je teško pronaći emocionalnog partnera koji te prati i razumije, čak pravim razliku u tome da neće svaki sportista razumjeti sportistu, odnosno profesionalnog sportistu. Vrhunski sport i običan imaju dosta razlika, ali kad smo od početka na daljinu prosto se navikneš na to, a i sada smo udaljeni samo četiri sata."
"Imamo neku dinamiku viđanja, mjesečno, nedjeljno, ali je izazov."