Iako se o termalnim vodama ispod Banjaluke dugo govori, naš sagovornik ističe da je vrijeme za probne bušotine. Prema njegovim riječima, geotermalna energija može postati osnova hibridnog sistema koji će gradu donijeti energetsku nezavisnost i čistiji vazduh.
Proljećni i ljetni mjeseci pravo su vrijeme za strateško planiranje energetskog sektora, a jedno od najvažnijih pitanja za budućnost Banjaluke svakako je iskorištavanje geotermalne energije.
Iako banjalučka regija i pojedina područja Republike Srpske raspolažu značajnim izvorima tople vode, primjena ovog prirodnog potencijala, nažalost, nije na zadovoljavajućem nivou. Termalni izvori se trenutno koriste uglavnom u banjskom turizmu, dok je njihova primjena u sistemima daljinskog grijanja i energetici zanemarljiva.
Sama ideja o zagrijavanju Banjaluke na ovaj način stara je više od pola vijeka. Njen tvorac bio je pokojni profesor beogradskog Rudarsko-geološkog fakulteta Jovan Perić, koji je u okviru istraživanja nakon zemljotresa 1969. godine predložio izradu probne bušotine duboke 2.000 metara, ciljajući vodu temperature od 90 stepeni Celzijusa. Iako je prva zvanična ocjena ovog potencijala za toplifikaciju urađena još 1992. godine, pokazujući da je izdašnost izvora znatno veća od onih koji se trenutno koriste, Perićeva ideja do danas nije realizovana.
Da bi se ova slika konačno promijenila i da bi neiskorišteni resursi stigli do radijatora u domaćinstvima, neophodan je prelazak sa preliminarnih procjena na konkretne poteze na terenu, istakao je za naš portal Petar Gvero, profesor Mašinskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci i šef Katedre za termotehniku.
"Vrijeme je za naredni korak – prelazak sa opštih formulacija o 'značajnom potencijalu' na fazu ciljanih geoloških istraživanja, probnih bušotina i sveobuhvatnih studija izvodljivosti", ističe Gvero, naglašavajući da bez ovih podataka geotermalna energija ostaje samo perspektivna, ali nedovoljno dokazana mogućnost.
Konkretan projekat, pojašnjava on, mora dati potvrđene protoke fluida, temperature na ciljanim dubinama, hemijski sastav i uslove reinjekcije vode.
Grijanje kao apsolutni prioritet
Kada se govori o načinu eksploatacije ovog prirodnog bogatstva, struka ne ostavlja prostor za dilemu. S obzirom na to da se očekivane temperature geotermalnih fluida na području banjalučke kotline kreću između 80 i 110 stepeni Celzijusa, tehnološki pristup je jasan.
"Za Banjaluku je logičan prioritet korišćenje geotermalne energije za potrebe daljinskog grijanja, a tek potom razmatranje proizvodnje električne energije. U navedenom temperaturnom opsegu geotermalna energija može imati najveću vrijednost ako se koristi kao bazni ili dopunski izvor toplote", navodi profesor Gvero.
On pojašnjava da bi se struja mogla proizvoditi kroz kogeneraciju (tzv. binarni ORC sistem), ali isključivo kao dopunski proizvod, jer na nižim temperaturama efikasnost postrojenja opada, te primarni fokus mora ostati na distribuciji toplote.
Hibridni sistem i tehnički izazovi
Posebna prednost Banjaluke jeste postojeća mreža sistema "Eko toplane". Dosadašnja ulaganja u biomasu i digitalizaciju predstavljaju odličan temelj na koji se geotermalni izvori mogu nadograditi, imajući u vidu mogućnost rada sa više proizvodnih tačaka.
"Geotermalna energija se može razmatrati ne samo kao zamjena za jedan postojeći energent, već kao dio šireg, hibridnog sistema grijanja. Takav sistem bi mogao kombinovati geotermalne bušotine, biomasu, toplotne pumpe i akumulatore toplote", precizira sagovornik Mondo portala.
Ipak, da bi se ovakav sistem uspješno integrisao, struka upozorava da se mora odgovoriti na niz tehničkih pitanja. Neophodno je utvrditi koliko je tačno proizvodnih i reinjekcionih bušotina potrebno za pokrivanje realnog toplotnog konzuma grada, te koliki dio potrošnje bi se pokrivao tokom baznog, srednjeg i vršnog opterećenja. Takođe, ključno je analizirati da li postojeća mreža može raditi sa nižim temperaturnim režimima ili je potrebna dodatna modernizacijapodstanica i potrošačkih instalacija.
Zagađenje vazduha i dugoročno rješenje
Ovakav, pažljivo planiran pristup ujedno nudi dugoročno rješenje za najveću boljku grada – zimsko zagađenje vazduha suspendovanim PM₂,₅ i PM₁₀ česticama.
Zagađenje se u Banjaluci redovno prati zvaničnim monitoringom, ali važan dopunski alat postali su i alternativni, građanski PurpleAir senzori koji u realnom vremenu ukazuju na kritične prostorne i vremenske obrasce zagađenja tokom sezone grijanja.
Uvođenjem hibridnog sistema i širenjem mreže na naselja poput Lazareva, drastično bi se smanjila zavisnost od individualnih ložišta na čvrsta goriva. Da ovo odavno nije samo komunalno, već i javno-zdravstveno pitanje, upozorava i podatak Svjetske banke da je izloženost zagađenju u BiH direktno povezana sa oko 3.300 prijevremenih smrti godišnje.
Investitori spremni, ali ko snosi rizik?
Da interes stranog kapitala za banjalučki geotermalni potencijal postoji, dokazuje primjer islandske kompanije Mannvit kojoj je ranije dodijeljena koncesija za geološka istraživanja. Ipak, interes investitora nije dovoljan bez uređenog zakonodavnog i finansijskog okvira.
"Ko god ubuduće bude želio da konkretizuje aktivnosti, moraće prethodno odgovoriti na niz ključnih pitanja – ko finansira istražnu fazu i ko snosi geološki i finansijski rizik ukoliko bušotina ne potvrdi očekivani protok i temperaturu?", pita se profesor Gvero.
Budući investitori moraće predočiti očekivane investicione (CAPEX) i operativne troškove (OPEX), kao i konačnu cijenu isporučene toplote. Za uspješnu realizaciju, upozorava naš sagovornik, neophodno je riješiti i institucionalne dileme – u postojećem zakonodavstvu se mora jasno definisati da li se geotermalni resurs tretira primarno kao pitanje energetike, voda, rudarstva, koncesija ili kao međusektorski resurs, te ko je nadležan za izdavanje dozvola i priključenje na sistem daljinskog grijanja.
Tek rješavanjem ovih pitanja, zaključuje Gvero, geotermalna energija ostaje ne samo investiciono interesantna, već postaje finansijski održiv i regulatorno siguran projekat.