Dok građani Banjaluke svake zime prate indekse zagađenosti vazduha koji obaraju rekorde, struka upozorava – problem nije samo u onome što ložimo, već i u onome što gradimo.
Prof. dr Petar Gvero, jedan od vodećih stručnjaka za termodinamiku, objašnjava zašto ad-hoc rješenja poput filtera na dimnjacima nisu čarobni štapić i ko je zapravo odgovoran za zagađen vazduh u gradu na Vrbasu.
Gvero ističe da je eksplozija gradnje visokih zgrada bez plana zatvorila vazdušne koridore grada. Prema njegovim riječima, Banjaluka je postala "zatrpan grad" u kojem nema prirodne ventilacije.
Sagovornik našeg portala predlaže da Banjaluka pod hitno uradi studiju o urbanim ventilacionim koridorima, po uzoru na Sarajevo.
Takođe, kao jedno od krucijalnih rješenja predlaže toplotne pumpe, posebno one koje koriste podzemne vode na kojima grad leži, uz obavezne subvencije vlasti.
Šta je glavni uzrok zagađenja u Banjaluci: saobraćaj, gradska toplana ili hiljade individualnih ložišta?
Zagađenje u Banjaluci je rezultat kombinacije nekoliko faktora, kako ste vi naveli saobraćaj, gradska toplana, hiljade individualnih ložišta, a ja bih dodao nepovoljne meteorološke parametre u ovom periodu godine (manjak vjetra, nizak vazdušni pritisak, itd.). Posebno je važno naglasiti uticaj "betonizacije" Banjaluke i eksplozije gradnje visokih zgrada, pri čemu se nije razmišljalo da raspored i visina zgrada i novih naselja zatvara vazdušne koridore, odnosno spriječeva prirodnu ventilaciju grada. Naravno, različiti izvori zagađenja imaju različit procentualni uticaj na zagađenje pojedinih dijelova grada i naselja.
Da li je banjalučka kotlina takva da je čist vazduh zimi "nemoguća misija" bez obzira na to šta ložimo?
Banjaluka nije tako jedinstven primjer u svijetu gdje bi čist vazduh predstavljao nemoguću misiju. Nemoguća misija će biti ukoliko nastavimo ovako, prebacivanjem odgovornosti ili konstatovanjem da nam je sve ovo napravila brana na Vrbasu prije više decenija…
Za ovo stanje su prvenstveno odgovorni vršioci vlasti na svim nivoima, jer da su u posljednjih 30 godina svoj posao radili kako treba, provodili zakone koje imamo, usvojili urbanistički plan, ozbilno se pozabavili ovim problemom, do ovog ne bi došlo. Neke stvari su na žalost besprovratno izgubljene - Banjaluka će ostati betoniran i zatrpan grad u narednim decenijama, ali mislim da postoji još mnogo prostora da se stanje u gradu kada je kvalitet vazduha u pitnju napravi mnogo boljim.
Ključno je da se shvati da je ovo multidisciplinaran problem koji zahtijeva ozbiljno sagledavanje i mnogo širu mobilizaciju svih raspoloživih resursa.
U situaciji kada nemamo gasovodnu mrežu, a cijena energenata divlja, da li su možda toplotne pumpe uz subvencije jedno od rješenja za čistiju životnu sredinu?
Toplotne pumpe su svakako preferirana opcija. Grad jednim dijelom leži na podzemnim vodama, pa su toplotne pumpe voda-voda dobra opcija na takvim terenima. Toplotne pumpe vazduh-voda i vazduh-vazduh su postale prilično dostupne, ali ih svakako treba kombinovati sa drugim mjerama energetske efikasnosti, prvenstveno utopljavanjem objekata. Grad Banjaluka, treba ozbiljno razmisliti kako da pomogne i subvencioniše takva rješenja za građane, jer su dugoročna i vode ka cilju, a to je čist vazduh.
A subvencije za izolaciju fasada i zamjenu stolarije?
Naravno, te mjere bi trebale uvijek biti u vrhu pririteta, jer ako se primjene kako treba vode ka drastičnom smanjenju potrošnje goriva u domaćinstvima (preko 50%, a često i mnogo više), a samim tim i smanjenju zagađenja.
Kako komentarišete najave o filterima na kućnim dimnjacima – da li je to tehnički izvodljivo i ko bi to kontrolisao?
Zakon ne nameće filtere kao obavezu za mala ložišta. To je tehnički djelimično izvodljivo, odnosno od slučaja do slučaja. Na bazi vlastitog iskustva mogu reći da je u većini naših prosječnih kuća to teško izvodljivo. Često je preskupo, a neka rješenja mogu dovesti ukućane u opasnost, jer filter na dimnjaku spriječava uzgon gasova, pa bi se gasovi djelimično vraćali nazad u kuću. Ovo je problem koji ne trpi ad-hoc rješenja, a naši političari najviše vole upravo takva.
Koji energent koji se trenutno koristi u Banjaluci smatrate najopasnijim po zdravlje građana?
Energentima treba smatrati samo ono što zakon vidi kao energent, dok korišćenje raznih otpadnih materijala, posebno istrošenih motornih ulja kao goriva treba najstrožije kažnjavati, pošto ih zakon svakako zabranjuje. Opasni otpad se može sagorijevati samo u za to predviđenim specijalnim postrojenjima. Pošto se u Banjaluci trenutno najviše priča o zagađenju česticama (PM2.5 i manje su poseban problem), izvor emisije su ložišta koja koriste biomasu, ugalj, a nemaju odgovarajući sistem za redukciju emisije čestica i dizel motori (posebno na vozilima starije generacije).
Da li banjalučka "Eko toplana" sa trenutnim energentom (drvna sječka) doprinosi zagađenju više ili manje nego stara toplana na mazut?
To je teško pitanje, ali treba uporediti stanje zagađenja prije i sa Eko-toplanom, pa izvesti zaključak. Istorijski podaci o mjerenju kvaliteta vazduha u gradu bi trebali da postoje i budu raspoloživi. Nemam nikakav uvid u tehnička riješenja koja Eko-toplana koristi za redukciju emisije produkata sagorijevanja, pa ne mogu o tome govoriti.
Postoji li precizna inženjerska računica o tome koliko bi se zagađenje smanjilo ako bismo potpuno zabranili upotrebu uglja u gradu?
Da bi se napravila precizna računica potrebni su podaci o količini uglja i broju postojenja (kao i njihovoj snazi) u kojima ugalj sagorijeva. Nisam siguran da to postoji. Ono što postoji je dokument koji se zove "Tipologija stambenih zgrada Bosne i Hercegovine" koji je jedan moćan alat i pomoću kog je uz korišćenje statističkih podataka, moguće pouzdano izračunati kolike je uštede i smanjenje emisiija moguće postići uvođenjem mjera energetske efikasnosti.
Zašto gradovi sa sličnim problemima (npr. Sarajevo) godinama ne uspijevaju da riješe ovaj problem – gdje oni griješe?
Griješe na isti način kao i Banjauka, profit ispred dobrobiti i zdravlja građana, ovo što se sada dešava je samo kulminacija. Sarajevo je doduše počelo da vuče neke poteze koji su za pohvalu. Za grad je uređena "Studija o urbanim ventilacionim koridorima i uticaju visokih zgrada", dokument koji treba i Banjaluci i koji sada moraju konsultovati pri donošenju odluka o budućoj gradnji i regulaciji visine objekata.
Koja je prva i najhitnija mjera koju bi vlasti u Banjaluci morale da donesu prije početka sljedeće grejne sezone?
Nema prve i najhitnije mjere, već sam napomenuo problem je multidisciplinaran i ne može ga riješiti samo grad. Mnogo toga je u rukama nadležnih ministarstava i drugih institucija. Neophodna je mobilizacija svih aktera, koji direkno i indirektno mogu da utiču na riješenje ovog problema.
Priritetno treba usvojiti urbanistički plan, koji će prventveno biti na korist građana, a ne lobija koji trenutno profitiraju od ovakve situacije.
Uraditi gore pomenutu studiju poput grada Sarajeva i dati joj najviši prioritet. Početi ozbiljno primjenjivati razne, već usvojene akcione planove energetske efikasnosti. Intenzivirati inspekcije na svim većim, a onda i manjim sistemima i ložištima i drastično povećati kazne za sve one za koje se pokaže da krše propise i zagađuju. Povećati učešće javnosti.
Generalno, uvesti ozbiljan sistem upravljanja kvalitetom vazduha u gradu, koji će biti efikasan i dugoročan. Mi imamo ljudske, pa i tehniče resure koji mogu da riješe ovaj problem, ali ih treba aktivirati. Nikako ne dozvoliti da se ovaj problem iskoristi za političke obračune na bilo kom nivou.
Mislim da je ovaj problem odličan test za naše političare, jer će od toga kako mu pristupaju jasno staviti do znanja koliko im je stvarno stalo do dobrobiti građana.
