Pljačka koja se dogodila u Galeriji Apolon u Luvru, pored pitanja bezbjednosti je pokrenuo i pitanje - zašto su najvredniji eksponat pljačkaši zaobišli?
Dana, 19. oktobra 2025. godine u ranim jutarnjim satima, za samo sedam minuta, grupa lopova je provalila u čuvenu Galeriju Apolon, razbila dve vitrine i nestala sa nizom neprocenjivih dragulja iz francuske krunske kolekcije. Međim, ono što je mnoge zaintrigiralo jeste: zašto je najvrijedniji dragulj iz ove kolekcije, dijamant Regent – ostao netaknut?
Dijamant koji je preživio revolucije i krv
Regent nije običan kamen, sa 140,64 karata, gotovo savršenom jasnoćom, ovaj dragulj je svjedok posljednja tri vijeka evropske istorije - od kolonijalne Indije do savremene Francuske.
Njegov put započinje 1698. godine u rudniku Kolur u Indiji. Legenda kaže da ga je pronašao rob koji je željan slobode - sirovi kamen sakrio u ranu na nozi. Kada je pokušao da pobjegne i proda dijamant, izdao ga je kapetan broda na koji je pokušao da se ukrca, ubio ga i prodao kamen lokalnom trgovcu.
Tako je započelo putovanje jednog od najljepših dragulja koje je svet video.
Dijamant je u jednom trenutku završio u rukama britanskog guvernera utvrđenja Sent Džordž u Indiji, po imenu Tomas Pit. On je svjestan njegove vrednosti, kamen poslao u London skriven u đonu cipele svog sina. Nakon dvogodišnjeg brušenja, sirovi komad od 410 karata pretvoren je u brilijant od 140,64 karata - sa 66 savršeno izbrušenih faseta koje i danas prelamaju svjetlost sa gotovo nadrealnom preciznošću.
Zanimljivo je da se za Regent često kaže da nema boju, njegova čistoća je toliko savršena da svjetlost kroz njega prolazi bez i najmanje sjenke. Ipak, kada ga obasja sunčeva svjetlost kroz prozore Galerije Apolon, u njegovom središtu pojavljuje se suptilna plava iskra. Stručnjaci za drago kamenje tvrde da je to posljedica savršene simetrije faseta. Drugi, oni malo romantičniji, tvrde da je to "duša Indije" koja se još uvijek ogleda u srcu dragulja.
Godine 1717., dijamant kupuje vojvoda od Orleana, tadašnji regent Francuske, po kome dragulj i dobija ime - Regent. Od tog trenutka, dijamant postaje simbol francuske krune, moći i kontinuiteta. Nosili su ga Luj XV, Luj XVI, Marija Antoaneta, a kasnije i Napoleon Bonaparta, koji je dao da se ugradi u balčak svog ceremonijalnog mača - simbola pobjede i carskog dostojanstva.
Zanimljivo je da je Regent bio ukraden tokom Francuske revolucije 1792. godine, kada je nestao zajedno sa ostalim krunskim draguljima. Nekoliko sedmica kasnije, pronađen je sakriven u krovu jedne kuće u Parizu.
Tokom Drugog svjetskog rata, dijamant je ponovo nestao iz javnosti, ovaj put namjerno. Kustosi Luvra su ga zajedno sa djelima poput Mona Lize, sakrili u dvorac Šambor u dolini Loare, kako ne bi završio u rukama nacista. Tamo je unutar kamenih zidina, preživio rat netaknut.
Zbog čega su ga lopovi ovaj put zaobišli?
Regent je toliko poznat da ga je nemoguće preprodati, ne može se rastaviti poput ukradenih minđuša ili ogrlice, a svaka faseta i svaki njegov mikroskopski trag je katalogizovan i fotografisan. S druge strane, njegova vitrina u Galeriji Apolon opremljena je seizmičkim senzorima, oklopnim staklom i sistemom koji reaguje na promenu temperature i vibracija, što dodatno otežava krađu.
Prema nekim nepotvrđenim informacijama, pojavila se i verzija priče prema kojoj je ovaj dijamant navodno nađen ispred muzeja, odbačen zajedno sa tijarom carice Evgenije od Francuske - koju su pljačkaši ostavili za sobom prilikom bijega.
Ali možda, kako bi kustosi u Luvru rekli, razlog nije samo tehničke prirode: "Regent ima svoju volju. Prošao je sve - careve, revolucije, pljačke - i uvijek je ostajao tamo gdje pripada."
Danas, više od tri vijeka nakon što je izvučen iz zemlje, Regent nije samo dragulj - on je arhiv istorije, ogledalo moći, ali i podsjetnik na krhkost ljudske pohlepe.
Izvor: National Geographic