Iako su cijene hrane u nekim zemljama nominalno niže, to ne znači nužno da je hrana pristupačnija.
Dok Švajcarci za istu potrošačku korpu plaćaju i do 60 odsto više od evropskog prosjeka, u Sjevernoj Makedoniji su cijene najniže na kontinentu.
Razlike u cijenama hrane širom Evrope su ogromne, a najnoviji podaci Eurostata otkrivaju gdje je kupovina najpovoljnija, a gdje će najviše opteretiti kućni budžet, prenosi "Euronews".
Hrana predstavlja jedan od najvećih troškova za evropska domaćinstva, čineći u prosjeku 11,9% ukupne potrošnje u Evropskoj uniji, dok se u zemljama poput Rumunije taj udeo penje i na 20%. Poređenje cijena temelji se na Eurostatovom indeksu, gdje prosječna cijena hrane u EU iznosi 100. Vrijednost iznad 100 označava više cijene od prosjeka, dok vrijednost ispod 100 ukazuje na povoljnije cijene.
Švajcarska na vrhu, Sjeverna Makedonija na dnu spiska
Prema podacima za 2024. godinu, Švajcarska je uverljivo najskuplja zemlja s indeksom od 161,1, što znači da su cijene hrane 61,1% više od prosjeka EU. Slijede je Island (146,3) i Norveška (130,6), zemlje koje takođe nisu članice Unije.
Unutar EU, najviše moraju da troše stanovnici Luksemburga, gde su cijene 25,7% više od prosjeka. Visoke cijene bilježe i Danska, Irska, Francuska, Austrija i Malta. S druge strane, najjeftinija hrana u Evropi je u Severnoj Makedoniji, s cenama 27% nižim od proseka EU-a.
Unutar Unije, najpovoljnija je Rumunija, gdje je ista potrošačka korpa hrane jeftinija za 25,4%. Niske cijene hrane karakteristične su za jugoistočnu Evropu i Zapadni Balkan, pa su tako znatno ispod proseka i Turska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Bugarska.
Među najvećim ekonomijama EU, cijene u Nemačkoj i Italiji neznatno su iznad prosjeka, dok je Francuska osjetno skuplja. Španija je, s druge strane, 5,4% jeftinija od proseka Unije.
Ključni razlozi za razlike u cijenama
Stručnjaci ističu nekoliko ključnih razloga za ovako velike razlike.
"Najvažniji razlog su razlike u prihodima i platama", rekao je Alan Metjuz, profesor s Triniti koledža u Dablinu.
U zemljama s višim prosječnim platama, poput Švajcarske i Danske, viši su i troškovi rada u poljoprivredi, preradi i prodaji, što se na kraju odražava na maloprodajne cijene.
Metjuz dodaje kako ulogu igraju i razlike u oporezivanju.
"Razlike u oporezivanju, posebno PDV-u na prehrambene proizvode, takođe objašnjavaju neke od razlika", naglasio je. Osim toga, na cijene utiču i navike potrošača, poput veće potražnje za organskim ili brendiranim proizvodima u bogatijim zemljama.
Ilarija Benedeti, vanredna profesorka sa Univerziteta Tuscia, ističe i strukturne faktore poput troškova proizvodnje i izloženosti globalnim šokovima.
"Manja i vrlo otvorena ekonomija - često s valutama podložnim oštrijim fluktuacijama - doživela su jači prenos rastućih troškova energije i poljoprivrednih inputa tokom pandemije i sukoba Rusije i Ukrajine", izjavila je.
Niske cijene hrane ne znače i lakši život
Iako su cijene hrane u nekim zemljama nominalno niže, to ne znači nužno da je hrana pristupačnija. U zemljama istočne i jugoistočne Evrope hrana čini više od 20% izdataka domaćinstava, dok je u bogatijim ekonomijama taj udeo obično ispod 12%.
"Kao rezultat toga, isto povećanje cijena nosi mnogo teže posljedice tamo gdje su prihodi niži", dodala je Benedeti.
Ove razlike imaju ozbiljne implikacije na sigurnost snabdjevanja hranom, upozorava Žeremijas Mate Balog, vanredni profesor sa Univerziteta Korvinus u Budimpešti.
"Dok zemlje s visokim prihodima mogu da apsorbuju povišene nivoe cijena, domaćinstva s nižim prihodima u Srednjoj i Istočnoj Evropi suočavaju se s nesrazmernim teretom, čak i ako su nominalne cijene hrane niže", rekao je.
Drugim riječima, iako je hrana u Danskoj skupa, stanovnici s višim raspoloživim dohotkom mogu lakše da je priušte nego stanovnici zemalja s nižim cijenama i znatno nižim primanjima.
(EUpravo zato/Euronews)