Svi putevi vode u Ulog, nijedan nije asfaltiran: Selo na Neretvi dočekuje avanturiste i nada se boljim uslovima za život

Mještani će reći da je za Ulog sve krenulo nizbrdo nakon što je izgubio status opštine 1963. godine i postao dio Kalinovika.

Prvi talas iseljavanja stanovništva počeo je uskoro, polovinom 70-ih godina, zbog industrijalizacije i otvaranja fabrika u većim gradovima, a drugi je uslijedio nakon 2000-ih godina ovog vijeka.

Dječija graja iz centralne škole u Ulogu zvanično je utihnula prije 20-ak godina. Nekada, u zlatno doba, u ovu školu išlo je 700 đaka. Danas, dječije crteže, table i klupe zamijenile su ruševine, trava i korov. Zatvorene su i trgovine, pekara, Dom zdravlja, policijska stanica, veterinarska stanica, Dom kulture...

U selu su ostali mahom penzioneri koji do prve trgovine moraju da odu u 22 kilometra udaljen Kalinovik i kao da to nije dovoljno, muku muče sa sa lošim saobraćajnicama.

Iako se do Uloga može doći sa tri strane (preko Gacka, Nevesinja i Kalinovika) svi putevi većinom su makadamski, zarasli i teško prohodni. Onaj do Kalinovika, koji je u nešto boljem stanju, mještani bi željeli da poprave i saniraju.

Petko Višnjevac, sa sjetom se sjeća glavnog koridora i nekadašnjeg centra Uloga, ali i naroda koji je nekada naseljavao ovo mjesto.

"Zimi nam je najteže, molimo se da ne bude padavina, jer je do grada teško doći. Tužno nam je što su nas zaboravili, a ono što tražimo je samo osnovna potreba", priča nam on.

Asfalt samo pusta želja

Sela oko Kalinovika zaobišao je čak i famozni predizborni asfalt jer u Ulogu već 50 godina ništa nije asfaltirano. Vlasti su se smjenivale, ali bolji putevi ostali su samo obećanja.

Prije tri mjeseca organizovan je protest, u pokušaju da se skrene pažnja na ovu potrebu, međutim, Ulog je dobio samo nasipanje puta koji služi do prve velike kiše. Osim sanacije puta u Ulogu je neophodna popravka mosta Tatinac, kao i vodovoda.

Mještanin Mišo Milošević, inače radnik Šumskog gazdinstva "Zelengora", kaže da je pozvao više od 200 ljudi koji su se odazvali protestu.

"Tražimo sanaciju vodovoda i čišćenje kanala, ide ljeto i jake suše ali iz opštine samo obećavaju", priča on. Dodaje da je nakon protesta malo nasut put, ali da je most preko kojeg se stiže iz pravca Kalinovika i dalje u lošem stanju.

"Jedino smo uz pomoć donacija ljudi koji potiču odavde uspjeli da promijenimo krov na parohijskom domu. Mnogo nam u tome pomaže i naš akademik Dimitrije Ćeranić, koji je rodom iz ovog kraja. Dok sami nešto ne uradimo niko drugi neće", poručuje.

Lov, ribolov i netaknuta priroda su biser kraja

Selo smješteno u dolini planina Crvanj, Zelengore, Treskavice i Visočice, sa rijekom Neretvom i njenim pritokama, bogato je brojnim biljnim i životinjskim vrstama. U ovaj kraj najviše dolaze ljubitelji lova i ribolova.

Pored toga, kraj odlikuju i brojna kupališta, a svakako je najpoznatije Uloško jezero, među mještanima poznato i kao Crvanjsko jezero.

Kafana "Neretva", koja je dobila ima po rijeci pored koje je sagrađena je centar sela koji okuplja ljude, kako one što su ostali, tako i one koje povremeno posjećuju selo ali i putnike namjernike.

Boban Škrkar poznatiji po nadimku Mosur, koji godinama zakupljuje ovu gostionu, opravdava epitet dobrog domaćina. Pročuo se po „mućkalici“, lokalnom specijalitetu za koji se zna nadaleko. U šali često kaže da je prosvjetitelj ovog mjesta.

„Kad ja ljeti dođem i otvorim kafanu, sve im živne. Ovdje provodim cijelo ljeto, a ponekad dođem i zimi", kaže on.

Inače je rodom iz Kalinovika gdje radi kao ribočuvar, pa brojne ljubitelje pecanja dovodi u ovo selo. Sprema dobru hrani, izdaje i smještaj.

"Selo ima potencijal, problem je odnos vlasti prema malim mjestima gdje ima malo glasača. Najviše ovom rutom kroz selo dolaze motoristi, biciklisti i avanturisti koji biraju područja koja su daleko od grada. Svaki dan ih naiđe bar 50-ak. Prije dvije godine otvorena je kuhinja, pa nakon toga smještaj, da bi malo živnuo kraj", kaže Škrkar.

Mještani Uloga i okolnih sela ljeti se okupe na ovom mjestu, pa uz piće, kojeg u ovom objektu nikada ne manjka, razmjenjuju dogodovštine i uspomene na nekadašnja zlatna vremena.

(MONDO)