Opština koja je nekada imala 5.000 stanovnika danas se svela na selo od svega 15. Tako danas izgleda Ulog kod Kalinovika u Hercegovini.
Mještani će reći da je za Ulog sve krenulo nizbrdo nakon što je izgubio status opštine 1963. godine i postao dio Kalinovika.
Prvi talas iseljavanja stanovništva počeo je uskoro, polovinom 70-ih godina, zbog industrijalizacije i otvaranja fabrika u većim gradovima, a drugi je uslijedio nakon 2000-ih godina ovog vijeka.
Dječija graja iz centralne škole u Ulogu zvanično je utihnula prije 20-ak godina. Nekada, u zlatno doba, u ovu školu išlo je 700 đaka. Danas, dječije crteže, table i klupe zamijenile su ruševine, trava i korov. Zatvorene su i trgovine, pekara, Dom zdravlja, policijska stanica, veterinarska stanica, Dom kulture...
U selu su ostali mahom penzioneri koji do prve trgovine moraju da odu u 22 kilometra udaljen Kalinovik i kao da to nije dovoljno, muku muče sa sa lošim saobraćajnicama.
Iako se do Uloga može doći sa tri strane (preko Gacka, Nevesinja i Kalinovika) svi putevi većinom su makadamski, zarasli i teško prohodni. Onaj do Kalinovika, koji je u nešto boljem stanju, mještani bi željeli da poprave i saniraju.
Petko Višnjevac, sa sjetom se sjeća glavnog koridora i nekadašnjeg centra Uloga, ali i naroda koji je nekada naseljavao ovo mjesto.
"Zimi nam je najteže, molimo se da ne bude padavina, jer je do grada teško doći. Tužno nam je što su nas zaboravili, a ono što tražimo je samo osnovna potreba", priča nam on.
Asfalt samo pusta želja
Sela oko Kalinovika zaobišao je čak i famozni predizborni asfalt jer u Ulogu već 50 godina ništa nije asfaltirano. Vlasti su se smjenivale, ali bolji putevi ostali su samo obećanja.
Prije tri mjeseca organizovan je protest, u pokušaju da se skrene pažnja na ovu potrebu, međutim, Ulog je dobio samo nasipanje puta koji služi do prve velike kiše. Osim sanacije puta u Ulogu je neophodna popravka mosta Tatinac, kao i vodovoda.
Svi putevi vode u Ulog, nijedan nije asfaltiran: Selo na Neretvi dočekuje avanturiste i nada se boljim uslovima za život
Mještanin Mišo Milošević, inače radnik Šumskog gazdinstva "Zelengora", kaže da je pozvao više od 200 ljudi koji su se odazvali protestu.
"Tražimo sanaciju vodovoda i čišćenje kanala, ide ljeto i jake suše ali iz opštine samo obećavaju", priča on. Dodaje da je nakon protesta malo nasut put, ali da je most preko kojeg se stiže iz pravca Kalinovika i dalje u lošem stanju.
"Jedino smo uz pomoć donacija ljudi koji potiču odavde uspjeli da promijenimo krov na parohijskom domu. Mnogo nam u tome pomaže i naš akademik Dimitrije Ćeranić, koji je rodom iz ovog kraja. Dok sami nešto ne uradimo niko drugi neće", poručuje.
Lov, ribolov i netaknuta priroda su biser kraja
Selo smješteno u dolini planina Crvanj, Zelengore, Treskavice i Visočice, sa rijekom Neretvom i njenim pritokama, bogato je brojnim biljnim i životinjskim vrstama. U ovaj kraj najviše dolaze ljubitelji lova i ribolova.
Pored toga, kraj odlikuju i brojna kupališta, a svakako je najpoznatije Uloško jezero, među mještanima poznato i kao Crvanjsko jezero.
Kafana "Neretva", koja je dobila ima po rijeci pored koje je sagrađena je centar sela koji okuplja ljude, kako one što su ostali, tako i one koje povremeno posjećuju selo ali i putnike namjernike.
Svi putevi vode u Ulog, nijedan nije asfaltiran: Selo na Neretvi dočekuje avanturiste i nada se boljim uslovima za život
Boban Škrkar poznatiji po nadimku Mosur, koji godinama zakupljuje ovu gostionu, opravdava epitet dobrog domaćina. Pročuo se po „mućkalici“, lokalnom specijalitetu za koji se zna nadaleko. U šali često kaže da je prosvjetitelj ovog mjesta.
„Kad ja ljeti dođem i otvorim kafanu, sve im živne. Ovdje provodim cijelo ljeto, a ponekad dođem i zimi", kaže on.
Inače je rodom iz Kalinovika gdje radi kao ribočuvar, pa brojne ljubitelje pecanja dovodi u ovo selo. Sprema dobru hrani, izdaje i smještaj.
"Selo ima potencijal, problem je odnos vlasti prema malim mjestima gdje ima malo glasača. Najviše ovom rutom kroz selo dolaze motoristi, biciklisti i avanturisti koji biraju područja koja su daleko od grada. Svaki dan ih naiđe bar 50-ak. Prije dvije godine otvorena je kuhinja, pa nakon toga smještaj, da bi malo živnuo kraj", kaže Škrkar.
Mještani Uloga i okolnih sela ljeti se okupe na ovom mjestu, pa uz piće, kojeg u ovom objektu nikada ne manjka, razmjenjuju dogodovštine i uspomene na nekadašnja zlatna vremena.
(MONDO)
