Gost u našoj rubrici "Više od posla" danas je Boris Petrović, magistar razredne nastave i učitelj u osnovnoj školi u banjalučkom naselju Novoselija.
Učiteljski poziv je zasigurno jedno od najvažnijih, ali i najizazovnijih zanimanja. To je profesija koja zahtijeva puno strpljenja, posvećenosti i odgovornosti, ali koja donosi i veliku radost i ispunjenje.
"Jedino u šta sam ikada bio siguran je da ću se baviti nekim poslom iz domena obrazovanja i vaspitanja. I da sada opet biram, odabrao bih isto. Biti učitelj pruža širok dijapazon mogućnosti - mi smo pomalo i glumci i ljekari i roditelji i evaluatori i animatori. Kada vam radni dan počne tako što vaši mali "saradnici" jedva čekaju da dođete da vam ispričaju neku tajnu, da vas zagrle, poljube, da vam prenesu nešto što je njima bitno - nema ljepšeg posla od toga. A opet, nema težeg, ljepšeg i odgovornijeg zanimanja", kaže Boris za MONDO.
Ističe da ovo nije posao za karijeriste i ne biraju ga ljudi koji žele da se dokazuju.
"Mi na početku radnog vijeka uđemo u učionicu kao učitelji, i iz nje pred penziju izađemo isto kao učitelji", kaže naš sagovornik kroz osmijeh.
Učitelj ili učiteljica su svakako prvi autoritet izvan kuće s kojim se susrećemo u životu. Njih zauvijek pamtimo, znanja i vještine kojima nas uče su krucijalna, a Boris kaže da bi volio da ga djeca pamte kao nekog ko im je pomogao da rašire krila.
"Pored svog znanja i dobrih navika koje se trudim da prenesem djeci, volio bih da me zapamte kao osobu koja ih je inspirisala na nešto dobro, koja im je dala vjetar u leđa, koja im je raširila krila i pomogla da se razvijaju u svom punom kapacitetu".
Jedna od najvažniji stvari je, kaže, biti pravičan.
"Nas djeca često doživljavaju kao sudije i žele da donesemo 'presudu' i riješimo neki njihov veliki, gorući problem i ako nismo pravični u tim odlukama, oni će to shvatiti kao prevaru i izgubiće povjerenje u nas. Osim pravičnosti, trudim da ih naučim empatiji. Vaspitanje i obrazovanje idu ruku pod ruku, a u dubini duše mislim da je važnije da djeca nauče da budu saosjećajna, nego da odmah savladaju tablicu množenja", kaže Petrović.
Dodaje da bi volio da naš sistem kod djece više razvija kritičko mišljenje.
"Našem školskom sistemu nedostaje fleksibilnost i čini mi se da nismo mnogo odmakli od sistema u kome se prikupljaju informacije i memorišu činjenice. Nismo mnogo odmakli u pokušajima da djecu učimo kritičkom mišljenju, učenju i razmišljanju", kaže.
Kada je riječ o saradnji s roditeljima đaka, naš sagovornik kaže da se trudi da stvori partnerski odnos s njima, u kome je dječija dobrobit najvažnija.
Pogledajte intervju:
(MONDO/V.K.)