Za prevenciju vršnjačkog nasilja je najvažnije stvoriti sigurnu sredinu u kojoj dijete ima povjerenja u svaku odraslu osobu u školi - da joj se može obratiti i iznijeti svoj problem, bez straha od kazne ili bojazni da će biti ismijano.
Poručila je to u razgovoru za Mondo Bojana Krnjajić, pedagog u Osnovnoj školi „Nikola Tesla“ Banjaluka.
S obzirom na aktuelizovanje problematike vršnjačkog nasilja u školama u Republici Srpskoj, te činjenicu da OŠ „Nikola Tesla“ ulaže velike napore u prevenciju svakog oblika nasilja, sa pedagogom smo razgovorali o njihovim iskustvima i preporukama.
U posljednje vrijeme sve češće svjedočimo prijavama vršnjačkog nasilja u školama koje su alarmirale i nadležne službe i javnost. Kako vi gledate na ovu problematiku?
U OŠ „Nikola Tesla“ primarno smo posvećeni i angažovani na prevenciji, a kako do vršnjačkog nasilja ne bi ni došlo. Stvaramo sigurnu sredinu za učenike kako bi imali povjerenja da se obrate svakoj odrasloj osobu koju vide – učitelju, nastavniku, direktoru, pedagogu ili bilo kome drugom od odraslih. Na taj način gradi se sigurno okruženje i povjerenje da se djeca mogu obratiti, iznijeti svoj problem i povjeriti, a kako eventualno sporna situacija ne bi eskalirala u nasilje. Radimo i na saradnji sa roditeljima i lokalnom zajednicom. Ne postoji škola bez problema. Nijedna škola nije savršena, ali mi težimo ka sigurnoj školi u kojoj ne dolazi do nasilja.
Često se govori o pravilnicima, protokolima i na koncu o sankcijama. Jesu li oni dovoljni da se iskorijeni nasilje u školama?
Važni su i neizostavni. Međutim, sami po sebi nisu dovoljni. Dijete ne gleda u član ili stav pravilnika, nego gleda gdje je osoba, ustanova, škola ili prosvjetni radnik kojem može da se povjeri, iznese svoj problem i da se on riješi prije nego što eskalira u nešto ozbiljnije.
Dijelom ste odgovorili i na naredno pitanje, ali vas molim da precizirate – šta u praksi znači prevencija vršnjačkog nasilja u školama?
U našoj, Osnovnoj školi „Nikola Tesla“, to su redovni razgovori sa djecom, od jedan na jedan, do grupnih razgovora i radionica. Kako ja, kao pedagog i stručna služba radimo sa njima, tako to rade i razredne starješine posvećujući pažnju temama koje su aktuelne među djecom, od društvenih mreža, online nasilja i slično.
Koliko je tu važna uloga nastavnika?
Možda i najvažnija. Nastavnik je tu da komunicira sa djetetom, roditeljem, a onda i stručnom službom i rukovodstvom škole.
Kako OŠ „Nikola Tesla“ sarađuje sa roditeljima i koliko je ta saradnja važna u prevenciji vršnjačkog nasilja?
Od izuzetnog značaja. Radi se o trouglu – učenik, roditelj i škola. Naša škola zaista odlično sarađuje sa roditeljima. Tu su na svaki poziv. Odazivaju se na radionice i spremni su na saradnju i podršku. Važno je da imamo isti cilj - da djeca odrastaju u sigurnoj sredini.
Spomenuli ste da nema savršene škole, ali da se mora raditi na tome da bude sigurna. Može li se reći da „nema“ nasilja u školama koje rade na prevenciji, odnosno da ga je moguće potpuno izbjeći?
To je nemoguće, ali je važno da čim se pojavi prva „iskra“, dijete ima sigurno utočište gdje se može obratiti, odnosno odraslu osobu kojoj vjeruje i kojoj će se obratiti kako bi se na vrijeme reagovalo i riješio problem.
S obzirom na predan pristup OŠ „Nikola Tesla“ ovoj problematici, šta biste poručili i savjetovali drugim školama, generalno prosvjetnom krugu ali i zajednici - kako najbolje raditi na prevenciji vršnjačkog nasilja?
Prvenstveno treba da stvorimo sigurnu sredinu gdje djeca vjeruju odrasloj osobi. Da učitelj, direktor ili pedagog, nisu osobe kod kojih se ide po kazni ili ko dođe, ispriča im šta ima i ode, nego neko ko im pruža utočište, sigurnost, i prema kome ne osjećaju strah od reakcije ako su mu se povjerili da će ih ismijati na način „to su samo dječiji problemi“. Dakle, to treba da su osobe koje će ih stvarno saslušati, razumjeti i pružiti im podršku.