Branka B. Kovačević iz Banjaluke, majka osmogodišnjih blizanaca sa poteškoćama u razvoju, javno je upozorila na ozbiljan propust sistema nakon što se našla u situaciji da jedno dijete mora ostati u bolnici, dok za drugo nije imala adekvatno zbrinjavanje.
U trenucima kada se porodica suočila sa zdravstvenom krizom, Branka kaže da je ostala bez ikakve institucionalne podrške, te da je sav teret pao isključivo na roditelje koji su već na ivici izdržljivosti.
Kako je ispričala za Nezavisne, njena objava na društvenim mrežama nije bila impulsivan čin, već rezultat višemjesečne iscrpljenosti.
"To je bio krik roditelja nakon maratona koji traje još od novembra. Od dehidracije starijeg sina, preko stalnih bolesti, do Nove godine koju smo proveli svi bolesni. To nisu bili dani, već neprekidne straže", navela je Branka.
Naglašava da problem nije u nedostatku podrške drugog roditelja, iako su razvedeni, već u izostanku sistemskog rješenja u kriznim situacijama.
"U trenutku kada jedno dijete mora hitno u bolnicu, sistem ne nudi nikakav dodatni oslonac. Kao roditelji, mi ne možemo nadoknaditi ono što bi država morala obezbijediti - sigurnost za oba djeteta istovremeno", istakla je ona.
Najpotresniji trenutak, kako kaže, bilo je suočavanje sa mogućnošću da bi u hitnoj situaciji morala potpisati odbijanje hospitalizacije jer nema ko da zbrine drugo dijete.
"To je direktno kršenje osnovnih ljudskih prava i prava djeteta na liječenje. Roditelj nikada ne smije biti doveden u situaciju da bira između svoje djece", poručila je Branka.
Iako je njen slučaj specifičan zbog poteškoća u razvoju koje djeca imaju, ističe da ovo nije samo njena priča.
"Šta radi samohrana majka sa više djece ako jedno mora hitno u bolnicu, a nema nikoga da joj pomogne? Kao društvo smo zakazali ako roditelji u 21. vijeku zavise od društvenih mreža umjesto od jasnog protokola", kazala je ona.
Starijeg dječaka na kraju je zbrinula njena dugogodišnja prijateljica, što je, kako ističe, bilo jedino moguće rješenje u tom trenutku.
Branka naglašava da roditeljima ne treba sažaljenje, već funkcionalna sistemska rješenja, poput projekta "Kuća Predah", o kojem se godinama govori.
"To nije političko, već elementarno ljudsko pitanje. Dok god takva rješenja ne postoje, imaćemo roditelje koji pucaju i djecu čija su prava ugrožena birokratijom", poručila je.
Sličan stav iznijela je i Mirjana Kojić, predsjednica Udruženja za pomoć licima s autizmom "Djeca svjetlosti", koja ističe da ovakvi slučajevi jasno pokazuju koliko su roditelji djece sa poteškoćama u razvoju prepušteni sami sebi.
"Uspostavljanje servisa poput ‘Kuće predah’ ključno je za minimum sigurnosti u kriznim situacijama", naglasila je Kojićeva.