Njegova svetost i arhijereji ukazuju da bez ličnog molitvenog i podvižničkog odnosa nije moguće ni upoznati ni prepoznati Boga.
U vaskršnjoj poslanici Srpske pravoslavne crkve (SPC) ističe se da je svijet u kojem živimo sve nestabilniji, a čovjek sve uplašeniji, da se sistemi vrijednosti organizovano i prisilno mijenjaju u smjeru antivrijednosti, ali da ovi zastrašujući događaji nisu posljednja riječ istorije, nego poziv na budnost i utvrđenje u Bogu.
"Obećanja i ugovori koji su svečano potpisivani brutalno se gaze. Saznanje o takvim verolomstvima izaziva nasilje i sve veće podele među narodima, dok se politički i kulturološki jaz produbljuje. Na ruševinama umirućih civilizacija cveta duhovna neizvesnost i gubitak smisla", navodi se u poslanici Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija i svih arhijereja SPC.
Odgovor na to zašto se, kako je navedeno, u tom sveopštem mraku ne prepoznaje i ne vidi vaskrsli Gospod već je dat u samom Jevanđelju, jer vaskrslog Bogočovjeka Hrista nisu odmah mogli da prepoznaju ni njegovi učenici i neposredni sljedbenici.
"To što vaskrsli Hristos nije bio odmah prepoznat ne znači da se on skrivao od ljudi nego da je poštovao njihovu slobodu. Na taj način je ponovo pokazao i potvrdio ono što je čoveku od početka darovano - sloboda da se opredeli za Boga i da mu iz te slobode veruje i služi", ističe se u poslanici.
Napominje se da Hristos nije ljudskom rodu nametnuo istinu vaskrsenja, nego ju je položio u prostor vjere.
"Šta bi bilo da se Vaskrsli javio Pilatu, stao pred Sinedrion ili se pojavio na jerusalimskim trgovima? Tada bi blagovest o Vaskrsenju postala demonstracija sile i moći, a sama istina bila bi, na izvestan način, nametnuta. Umesto toga, Gospod se javlja onima koji Ga ljube i time utemeljuje nove načine prepoznavanja i prihvatanja istinskog života", dodaje se u poslanici.
Njegova svetost i arhijereji ukazuju da bez ličnog molitvenog i podvižničkog odnosa nije moguće ni upoznati ni prepoznati Boga.
"Prepoznajemo Gospoda i u svakom ljudskom stradanju, kojeg, nažalost, ima napretek, kao i u svakom siromašnom, odbačenom i prezrenom, susrećući Ga u njima kroz delatnu ljubav", navodi se u poslanici.
Vjera u vaskrsenje, kako se dodaje, nije samo unutrašnje uvjerenje nego sila koja oblikuje odnos čovjeka prema bližnjima, prema svakom čovjeku kao ikoni Božijoj.
"Danas se, s posebnom pažnjom i brigom, molimo za našu braću i sestre na Kosovu i Metohiji, vekovnom istorijskom izvorištu i duhovnom središtu srpskog naroda, neposredno deleći s njima sva iskušenja i izazove s kojima se neprekidno suočavaju i krepeći ih da istraju u svom svedočenju i da ostanu verni svojoj Crkvi, veri i sebi samima", ističu patrijarh Porfirije i arhijereji u poslanici.
Ukazuju da nije dovoljno voljeti Kosovo i Metohiju samo na riječima, već da se ta ljubav mora pretočiti u djela, u konkretnu brigu o bližnjima, u bratoljubiva djela milosrđa, staranje o djeci i o svima kojima je pomoć neophodna.
"Ne sme se dopustiti da se u svesti našeg naroda Srbi s Kosova i iz Metohije predstave kao prepreka ili smetnja nekom budućem, navodno boljem životu. Bez njih, bez naših kosovsko-metohijskih Srba, bez Srba Stare Srbije, nema boljeg života ni za koga od nas", navodi se u poslanici.
Njegova svetost i arhijereji ističu da je srpski narod jedan i jedno tijelo u Hristu, povezan istom vjerom i istim stradanjem, ali i istom nadom i istim proslavljenjem.
"Zagrlimo jedni druge i recimo i onima koji nas mrze: Braćo! Na kraju, koji je i početak, složno zapevajmo: Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt porazivši i onima u grobovima život darovavši", zaključuje se u vaskršnjoj poslanici SPC.
Patrijarh srpski Porfirije i arhijereji pozdravili su pravoslavne vjernike tradicionalnim pozdravom - Hristos Vaskrse!
(Srna)