Region

NAJBOGATIJE GASTARBAJTERSKO SELO U SRBIJI: Više kuća nego stanovnika, a čuva ih obezbjeđenje (VIDEO)

Autor Vesna Kerkez

Točka ima 90 domaćinstava, a 110 domova, jer neki imaju po dvije-tri kuće.

Izvor: Tiktok/bozic.uros/Screenshot

Selo Točka, mjesto koje se nalazi u opštini Žabari, nedaleko od Požarevca, je najbogatije gastarbajtersko selo u Srbiji. Svi gastarbajteri su 60-ih i 70-ih godina odlučili da odu preko, većinom u Austriju, i tamo su stekli ozbiljno bogatstvo, napravili vile u ovom selu sa hiljadama i hiljadama kvadrata, ali su one danas prazne. 

Točka ima 90 domaćinstava, a 110 domova, jer neki imaju po dve-tri kuće. Otkako je prvi mještanin daleke 1964. godine otišao u bijeli svijet, a ostali vidjeli da je njegovo domaćinstvo napredovalo, familija za familijom odlazila je u Njemačku, Austriju, Švajcarsku i Italiju. Sada 80 procenata mještana radi u inostranstvu. I svi govore po tri jezika.

U želji da naprave naselje slično onima sa Zapada, sedamdesetih godina prošlog vijeka počeli su da grade velelepne kuće i vile, među kojima najmanja ima 300 kvadratnih metara, dok se najveća prostire na više od 1.000 kvadrata. Uradili su uličnu rasvjetu, uveli telefone, a pošto su im lopovi obijali kuće, postavili su video-nadzor ili ih osigurali. Mnogo zlatnih detalja, namještaj koji je jako skup, mermer, gvožđe... I sve to čuvaju pripadnici obezbjeđenja.

"Neki put ti dođe tako mrak na oči, pa misliš šta je ovo?! Ovo je nemoguće", jedna baka iz sela se požalilla jer tamo uopšte nema ljudi, ali zato ima mnogo para. Gastarbajteri su čak sami sebi i asfalt platili, a u selu se nadmeću ko će imati više kvadrata i bolju vilu.

Pojedine vile posjeduju čak pet kupatila, od kojih su sami domaćini rekli da nikada nisu ni ušli u svih pet kupatila. Na fasadama se nalaze gipsani ukrasi u obliku lavova, konja, labudova i sokolova, a iznutra Luj Viton zavese i Versaće pločice i stolovi.

Mještani Točke su zahvalni što im je opština omogućila da dobiju asfalt, niskonaponsku mrežu i bandere. Kada su prvih godina dolazili u zavičaj, po cijelu noć bi sjedili na ulazu u selo, jer blato ni pješice nisu mogli da pređu. Oni su u električnu mrežu uložili 700.000 šilinga, a za asfalt 600.000 šilinga.

(MONDO)